ustati ili odustati?

Nadnevak sri - 25.01.2012 | Komentari > 14

sve to skupa baš i nema nekog smisla..

stoji se i čeka.

čeka... i razočarava.

nema...

stoji se i čeka.

i pizdi...

u sebi.

jer se ne smije reći.

nego se smije samo čekati.

i čekati da se možda dočeka,

valjda.

ne volim ne imati kontrolu situacije u svojim rukama, ali osjećam da sam sva pristojna sredstva već iskoristila, napose u lobističe svrhe.

i čekam i nervozna sam zbog toga i napeta i opterećena - a zašto?

i najvažnije, čemu?

kad nikakve fele od mojih misli i od mojih djela...

ustati ili odustati?

Jose Fernando Poirot

Nadnevak sri - 27.04.2011 | Komentari > 9

Nisam ti više netko koga možeš kontrolirati, netko tko o tebi ovisi i netko koga možeš odvesti u "optuženičku" sobu i optužiti za svoje besmislice.

Nisam nenormalna i nisam nezrela. I ne želim ti polagati račune.

Ne želim razgovarati kada ne želim!

Ne želim se osjećati tjedan dana krivo zato jer mislim, jer imam osjećaj, da se ti furiš na mene. I zbog toga se, i na razdaljinu, osjećati krivom jer smatram da sam očito negdje pogriješila, a nemam ni najmanji pojam o tome što bi to krivo nešto bilo. Jednostavno ne znam što sam učinila loše, a loše sam. I kad, nakon tjedan dana, sebe s tobom suočim, znam da nisam bila u krivu u čitanju tvoje distance prema meni. Večeras nisam govorila tebi, a kako vidim, nisam govorila ni ostatku slušateljstva jer ste osjećali isto i jer ste se spremali da, nakon uvodnog blagog dijela, nastupite oštro prema meni. E, nećete.

Prošli puta kada sam vam to dozvolila imala sam deset godina manje i bila u sasvim drukčijoj situaciji nego sada. Ni onda ja nisam bila problem, "nego moje društvo" te sam bila pod stalnom prismotrom i od mene se radilo problematičnog pojedinca, kakav nisam.

Sada ja u razgovor ne ulazim, pa makar me koštalo svega što sada imam i što bih mogla ikada u životu pod ovim okolnostima i uvjetima imati. Nikad!!

Nikad,
ama baš nikad više...

Ja nisam vi.
Ja sam ja.
Ja neću zauvijek ostati gdje jesam. I neću vječno ostati vaša produžena ruka.
To što ste vi vi, a ja ja, ne znači da itko ikog manje poštuje ili da je to ikakav uzrok problema. Ja jednostavno neću više dozvoliti samoj sebi da me se modulira.

Na kraju krajeva, ni sama ne znam o čemu je razgovor trebao biti. Ne sumnjam da ću saznati..

Ja imam plan u životu.

Ja imam *svoj* plan...

On uključuje do no harm, a prema sebi da se napokon okrenem kako i kamo bih htjela i trebala. *Ja.*

A oni još nisu shvatili, očigledno, da sam još prije deset godina, s prvim "sudbonosnim" razgovorom, ja prestala govoriti išta, išta o sebi i počela raditi upravo ono što sam mislila da je ispravno. I uvijek je bilo ispravno. Uvijek.

Sa sutrašnjim danom ja i formalno prestajem biti njihov problem i nadam se iskreno da će se s nedostatkom brige za mene početi brinuti oko onoga što je zaista problem, a ne tražiti skrivene tajne i smicalice ondje gdje ih nema, baš kao da smo iskočili iz nove meksičke sapunice...

Sezonska rasprodaja priča na veliko

Nadnevak čet - 10.03.2011 | Komentari > 2

Zašto se neki fasciniraju osobom koja samo puno priča?

Koja priča pričicu da radi, da je faks završila, da je, ma, skoro dva skoka do superfanstastične profesionalne nadogradnje - a trenutno stoji na mjestu i ne mrda. I nije ni jedno od toga. Apsolutno nije. I ako nastavi kako živi, neće baš nikada ni biti.

I onda se osoba fascinira osobom.

Fascinira me to što su ljudi sposobni fascinirati se nečijom neutemeljenom samohvalom. A samohvaljuje se jer, da priča gdje je trenutno, ispalo bi neusporedivo šupljije.

A priča pričicu da mi bude al-pari.

I osoba koja je fascinirana pričicom za dotičnu kaže da je mozak.

Da je mozak, ha!

Ja to ne bih tako nazvala - jer se općenito ne fasciniram ljudima. Cijenim njihova dostignuća ako su postignuta radom i požrtvovnošću, ali ako pričaju samo priče, slušam i čekam da ih ostvare. Do tada priče samo prođu kroz mene, a ne dokazujem im da nisu u pravu jer - ako je njima lakše zavaravati se, meni je sasvim svejedno. Ja znam tko sam i što sam, nemam problema ni sa sobom, ni sa životom i nisu mi potrebne priče.

Ja pričam tek kad su mi priče dobro utemeljene faktografijom i utemeljenim dostignućima. I nije da ih trljam ljudima na nos (trlj, trlj), nego su tu. Za mene. Da mi u životu bude lakše jer sam pametna, sposobna i uspješna. Moja mi dostignuća ne može apsolutno nitko oduzeti, no baš me zato svrbi što sad dotični fascinator uzdiže pričalicu u nebesa i ozbiljno me pritom čudi što nema kognitivne sposobnosti upoznati ljude ispod površine.

Meni ni jedna od ovih osoba nisu mrske. Samo me ovo fakat, fakat smeta. :P

Što se stvarno moram početi producirati da bi ljudi bili svjesni kraj koga sjede? Mislim, kamon...

A što vi mislite?

Pipajmo se lijevo, desno

Nadnevak sri - 02.03.2011 | Komentari > 16

Što li je šugavo kada ti frend dođe u pohode.

S misijom da te ispipa.

A ti to znaš, no on misli da ti je ovca popasla sav mozak pa da ne možeš zbrojiti dva i dva da su dvadeset i dva.

Nego glumi prijateljstvo.

Iako se znamo pola svog života.

I zbilja misliš da to nije potrebno.

Nego te može slobodno pitati o čemu god da želi. Jer se znamo. A ja nemam želju da lažem.

To, naravno, ne ide gornjim tokom.

Na površini je sve u najboljem, najuzornijem redu, ispijaju se kavice i razgovara o dnevnopolitičkim banalnostima i banalnim personama koje nam vode banana-državu,

a ispod svega ključa. Onako, decentno. I da ne znam da razgovaram s misionarom, na misiji da mi zapapri, razvezala bih jezik kao i obično.

Ovako puštam misionaru da priča i razvezujem se na njegove teme.

Neobično. Iako mi je zaista drago da se vidimo, svjesna sam da to nije "za prave". I da mi se baca prašina u oči.

Misionara smo, izgleda, prekrižili...

Šteta što misionar sliči svakom drugom misionaru na kugli zemaljskoj, zadojen pričicom "Velikoga Vođe" i ne razmišlja svojom glavom.

Stoga mu ja neću otkrivati istinu. Nekada je lakše pustiti da živi u zabludi i možda se jednom, kada se na svojoj koži opeče, osvrnem i namignem uz "I told you so"...

Šteta.

Zbilja šteta.

Sada sam krug osoba od povjerenja napokon uspješno svela na nulu.

Ju-hu.

Nigdje nikamo nikuda

Nadnevak pet - 17.12.2010 | Komentari > 11

Osjećam se samo,

nesposobno

izgubljeno

uplašeno

nesigurno

tužno

besperspektivno

Osjećam se tjerano

osjećam se kao da sve činim krivo

Osjećam se bespomoćno

da promijenim ono što bih trebala promijeniti

i krenem u smjeru u kojem bih željela poći

osjećam da to ne mogu reći nikomu

osim njemu

i on me razumije.

Nitko mi ne može pomoći, osim ja sama sebi.

Moram se pomaknuti iz dosadašnjih obrazaca ponašanja i uzeti život u svoje ruke.

Ovako neću nikamo.

 Ovako sam osuđena slušati ono što već godinama slušam

i uvenuti u tišini kad mi treba mir jer nemam prostor samo za sebe, gdje bih bila sama sa svojim mislima i bez šumova i uputaka sa strane.

Soba mi nema ključ.

Pa sam se zaključala u Bambolinu i molim se da me ovdje nitko ne pronađe.

Patim od manjka mogućnosti inicijative i viška presinga prema izvanjski izabranom smjeru. I osjećam da nemam izbora.

Osječam da moram što kažu da moram, a ono što moram da bi se moranje ispunilo ne mogu izvesti zbog manjka vjere u samu sebe i zato što se zablokiram pri samoj pomisli, iako i sama znam da bih to trebala učiniti da se tijek sadašnjih aktivnosti pomakne naprijed. Meni od same pomisli na tu aktivnost stane knedla u grlu i u sebi doživim napad panike. Pa tu aktivnost pokušam izbjeći pod svaku mjeru, pa i time što ću prespavati dan. Činim li pametno, vjerojatno ne.

Ne znam gdje sam. Ne znam kako izvesti ono što za sebe želim, u ovome se trenutku ne da čini svjetlosnim godinama daleko, nego se čini neizvedivo, čini se kao da ću se pretvoriti u oblik ljudi čiji je obrazac ponašanja i načina života apsolutno neželjen i u koji se nikad, ni pod kojim uvjetima nisam htjela dovesti. Htjela sam sav život u svojim rukama, a sada je sav moj život u tuđim rukama, kako god to okrenem. :( Ja želim svoj fantastičan život (natrag).

Ne znam kako završiti ovaj post jer ne znam kako završiti ovo svoje stanje, kojem ne vidim konačan cilj. Zapravo, vidim cilj, ali sam u sasvim, sasvim drugom kolosijeku da ga dostignem.
I opet vam je ovaj post vjerojatno nerazumljiv. Ali bih cijenila neko vaše mišljenje o tome.
Razbistrite mi sliku..

---

p.s. rekao mi je da sam mu najdraža osoba na svijetu. :srčeko: : :srčeko: :srčeko: :)