...

Nadnevak pet - 16.03.2012 | Komentari > 5

 Ja bih se ljubila...

Loading heavy weaponry

Nadnevak pon - 27.02.2012 | Komentari > 11

Gdje se piše kad je sve u redu?

Gdje je ono mjesto gdje možeš vrištati od sreće što ste zajedno?

Jer, mislim, blog je prilično neprikladno mjesto za to...

:)

A sretna sam.

Ide mi i ide nam i lijepo je.

I nema dramskog zapleta, samo nam je lijepo. :)

I kako se čini, bit će tako i dalje.

Imam sve što želim.

Želim još malo biti bliže njemu, ali i to bi trebalo doći na svoje... u nekom nedefiniranom periodu. Za koji bih ja da je kraći, a ne može nikako, nego samo tako. Pa sam nestrpljiva.

Mozgam i planiram, a ne ide mi.

Ne uspijevam izbaciti tijek zbivanja iz tračnica i smisliti shortcut. Damn! Šortkatevi su inače moja specijalnost! :P

Ovoga puta, čini se, morat će sve po pe-esu i polako. A ja, kao što rekoh, mrzim polako... :| Ja bih ili planirala - ili djelovala. Sada mi izgleda da sam sve već detaljno i prezicno isplanirala, plan mi se sviđa i funkcionirao bi, samo mi još treba spiritus movens da sve to pokrene, a spirita ni za lijek! Nalazim se, međutim, u fazi kada se polako spremam na realizaciju i to me beskrajno veseli.

Preskočila sam sve one faze sumnje, nedoumice, dileme i spremna sam na fajt. Na fajt against all odds... I da, spremam se pobijediti.

A kad ja tako kažem, onda tako i bude.. ;)

ustati ili odustati?

Nadnevak sri - 25.01.2012 | Komentari > 22

sve to skupa baš i nema nekog smisla..

stoji se i čeka.

čeka... i razočarava.

nema...

stoji se i čeka.

i pizdi...

u sebi.

jer se ne smije reći.

nego se smije samo čekati.

i čekati da se možda dočeka,

valjda.

ne volim ne imati kontrolu situacije u svojim rukama, ali osjećam da sam sva pristojna sredstva već iskoristila, napose u lobističe svrhe.

i čekam i nervozna sam zbog toga i napeta i opterećena - a zašto?

i najvažnije, čemu?

kad nikakve fele od mojih misli i od mojih djela...

ustati ili odustati?

Jose Fernando Poirot

Nadnevak sri - 27.04.2011 | Komentari > 9

Nisam ti više netko koga možeš kontrolirati, netko tko o tebi ovisi i netko koga možeš odvesti u "optuženičku" sobu i optužiti za svoje besmislice.

Nisam nenormalna i nisam nezrela. I ne želim ti polagati račune.

Ne želim razgovarati kada ne želim!

Ne želim se osjećati tjedan dana krivo zato jer mislim, jer imam osjećaj, da se ti furiš na mene. I zbog toga se, i na razdaljinu, osjećati krivom jer smatram da sam očito negdje pogriješila, a nemam ni najmanji pojam o tome što bi to krivo nešto bilo. Jednostavno ne znam što sam učinila loše, a loše sam. I kad, nakon tjedan dana, sebe s tobom suočim, znam da nisam bila u krivu u čitanju tvoje distance prema meni. Večeras nisam govorila tebi, a kako vidim, nisam govorila ni ostatku slušateljstva jer ste osjećali isto i jer ste se spremali da, nakon uvodnog blagog dijela, nastupite oštro prema meni. E, nećete.

Prošli puta kada sam vam to dozvolila imala sam deset godina manje i bila u sasvim drukčijoj situaciji nego sada. Ni onda ja nisam bila problem, "nego moje društvo" te sam bila pod stalnom prismotrom i od mene se radilo problematičnog pojedinca, kakav nisam.

Sada ja u razgovor ne ulazim, pa makar me koštalo svega što sada imam i što bih mogla ikada u životu pod ovim okolnostima i uvjetima imati. Nikad!!

Nikad,
ama baš nikad više...

Ja nisam vi.
Ja sam ja.
Ja neću zauvijek ostati gdje jesam. I neću vječno ostati vaša produžena ruka.
To što ste vi vi, a ja ja, ne znači da itko ikog manje poštuje ili da je to ikakav uzrok problema. Ja jednostavno neću više dozvoliti samoj sebi da me se modulira.

Na kraju krajeva, ni sama ne znam o čemu je razgovor trebao biti. Ne sumnjam da ću saznati..

Ja imam plan u životu.

Ja imam *svoj* plan...

On uključuje do no harm, a prema sebi da se napokon okrenem kako i kamo bih htjela i trebala. *Ja.*

A oni još nisu shvatili, očigledno, da sam još prije deset godina, s prvim "sudbonosnim" razgovorom, ja prestala govoriti išta, išta o sebi i počela raditi upravo ono što sam mislila da je ispravno. I uvijek je bilo ispravno. Uvijek.

Sa sutrašnjim danom ja i formalno prestajem biti njihov problem i nadam se iskreno da će se s nedostatkom brige za mene početi brinuti oko onoga što je zaista problem, a ne tražiti skrivene tajne i smicalice ondje gdje ih nema, baš kao da smo iskočili iz nove meksičke sapunice...

Sezonska rasprodaja priča na veliko

Nadnevak čet - 10.03.2011 | Komentari > 2

Zašto se neki fasciniraju osobom koja samo puno priča?

Koja priča pričicu da radi, da je faks završila, da je, ma, skoro dva skoka do superfanstastične profesionalne nadogradnje - a trenutno stoji na mjestu i ne mrda. I nije ni jedno od toga. Apsolutno nije. I ako nastavi kako živi, neće baš nikada ni biti.

I onda se osoba fascinira osobom.

Fascinira me to što su ljudi sposobni fascinirati se nečijom neutemeljenom samohvalom. A samohvaljuje se jer, da priča gdje je trenutno, ispalo bi neusporedivo šupljije.

A priča pričicu da mi bude al-pari.

I osoba koja je fascinirana pričicom za dotičnu kaže da je mozak.

Da je mozak, ha!

Ja to ne bih tako nazvala - jer se općenito ne fasciniram ljudima. Cijenim njihova dostignuća ako su postignuta radom i požrtvovnošću, ali ako pričaju samo priče, slušam i čekam da ih ostvare. Do tada priče samo prođu kroz mene, a ne dokazujem im da nisu u pravu jer - ako je njima lakše zavaravati se, meni je sasvim svejedno. Ja znam tko sam i što sam, nemam problema ni sa sobom, ni sa životom i nisu mi potrebne priče.

Ja pričam tek kad su mi priče dobro utemeljene faktografijom i utemeljenim dostignućima. I nije da ih trljam ljudima na nos (trlj, trlj), nego su tu. Za mene. Da mi u životu bude lakše jer sam pametna, sposobna i uspješna. Moja mi dostignuća ne može apsolutno nitko oduzeti, no baš me zato svrbi što sad dotični fascinator uzdiže pričalicu u nebesa i ozbiljno me pritom čudi što nema kognitivne sposobnosti upoznati ljude ispod površine.

Meni ni jedna od ovih osoba nisu mrske. Samo me ovo fakat, fakat smeta. :P

Što se stvarno moram početi producirati da bi ljudi bili svjesni kraj koga sjede? Mislim, kamon...

A što vi mislite?