Profil
Lijep. :D
Bambolina voli romantiku. Štoviše, nepopravljivi je romantik i sve bi oko sebe zaljubila i uparila. Pa ipak prezire sapunice, osim onih mirisnih, u kadi, iz koje se nerado izvlači kad već mora. Voli čitati, ali joj fantasy nije na popisu omiljenih žanrova. Najradije mašta na javi, puna je rubno nemogućih planova, koje redom uvijek izvede uspješno. Voli zalaske sunca, jagode sa šlagom i najboljeg dečka u ovom dijelu svemira...
Priče
Ormar
Ladice
nakon posljednjeg poljupca, kad se vrata zatvore i dan prestane
Nadnevak sub - 27.10.2007 | Komentari > 5
Moja ljubav...
Tako uživam kad ga vidim. Prvi poljubac me svu prožme... tako je predivno ljubiti ga. I utopiti se u njegovu mekom zagrljaju, utonuti u toplinu njegova vrata. Uživati u ponovnom susretu....Noćas mi je bilo divno...
Stvorili smo vrijeme, mjesto i čaroliju samo za nas. Oke prema okama, usne pronašle njegove. Pričali smo pogledima. Jedan pogled... i jedno kimanje glavom jako su puno rekli. I jedan zagrljaj nakon...
Volim ga.
On je Sunce s kojim se budim i Mjesec koji me navečer pomiluje za laku noć. Čini me snažnijom kad zbog situacija pokleknem, tješi kad me boli i suosjeća kada sam tužna. Nasmijava me kao nitko na svijetu. Dobar je ko kruh... razumijemo se jer funkcioniramo na istoj razini. Volim ga slušati kako priča... Volim što me sluša. Što me osjeća. Volim što me ne guši... osjećam se tako slobodna i voljena u ovoj vezi. Tako sam sretna, sretna...
Happy end
Nadnevak ned - 14.10.2007 | Komentari > 9
Ne samo da ti se čini kako mnogi dijele tvoju priču, nego se posvjedočiš kako se s nekim ljudima matrica ponavlja.
Naišla sam na jednu stranicu gdje ex moga exa uzdiše kako ga voli,
a kad ju je prevario i ostavio, kako ga želi nazad i kako život bez njega više nema smisla.Čitam to i ne mogu vjerovati koliko se promijenio nije...
Stalne nesigurnosti, stalni strah što će biti sutra i bojazan kako si ti svemu, svemu kriva.
Fantastično što manipulatorsko biće tijekom vremena može učiniti od osobe...
U drugim je trenucima, naravno, najsrcedrapateljniji (jessica, koja riječ :D) na svijetu, kuneći se u nebo i zemlju, ali što pomaže? Ljubav nije mozganje koji si korak krivi napravila i koji su faktori utjecali na to da se ovoga puta u sebe zatvori. Ljubav je jednostavna...
Najteže mi je gledati ju kako se ponižava pred ljudima i traži ga natrag, kako može, kako nema dovoljno ponosa da se cijeni? I zašto tražiti prevaranta natrag?Na kraju shvatiš da sve te "krize" nisu bile ujezgrene u tebi, nego je interes usmjerio drugamo. Zašto neke cure nisu dovoljno prisebne da se okrenu, pokažu mu svoju lijepu guzu i nastave dalje? Nije on vrijedan toga, tih suza, patnji i fokusiranosti na nastavak vaše veze pod svaku cijenu. On u tom tvom osjećaju potiho uživa. S drugom.
Od svih svojih veza, njega smatram velikom, velikom pogreškom i priznajem da sam bila zatelebano prase koje je mislilo da ljude i njihove živote možeš ispuniti da im budu ljepši.
Zayebani ljudi ostaju zayebani, nažalost, ma koliko mi šutjeli o tome.
iz najdubljeg kutka sms škrinjice
Nadnevak pet - 12.10.2007 | Komentari > 7
Tako mi je srce veliko za njega... Maštam da me još promatra onim svojim toplim pogledom.. da me grli, čuva i nikome ne da. Da me ljubi po čelu i miluje po kosi... da me uza sebe privija. Da mu iz uzdaha sve pročitam... Želim ga puno uza sebe... jer mi je velika sreća i ljubav jedina.
"Ne treba nama most...", rekao je tiho preko slušalice. Sve sam znala, sve osjetila.. hvala mu na tome. Otvorio mi je oči, pokazao da to uopće važno nije, taj most.. da je most u srcima što spaja dvije duše, da i bez toga on mene želi... da ne treba dokaz.
Most... za mene simbol, izgubio je značaj. I on utoliko ima pravo..
Ali samo onaj koji je stajao na njegovoj sredini, sam, može osjetiti što ja sada osjećam. Mjesto koje bih voljela podijeliti s nekim meni tako dragim... postojati nas dvoje u suton, kad nikog više tamo nema.. i grliti se nježno dok sunce zapada nad Vltavom. Ukrasti taj mali komadić raja...
... nećemo.
Ovog puta nećemo..
(Ako ikada...)
***
"Ne treba nama most...", rekao je tiho preko slušalice. Sve sam znala, sve osjetila.. hvala mu na tome. Otvorio mi je oči, pokazao da to uopće važno nije, taj most.. da je most u srcima što spaja dvije duše, da i bez toga on mene želi... da ne treba dokaz.
Most... za mene simbol, izgubio je značaj. I on utoliko ima pravo..
Ali samo onaj koji je stajao na njegovoj sredini, sam, može osjetiti što ja sada osjećam. Mjesto koje bih voljela podijeliti s nekim meni tako dragim... postojati nas dvoje u suton, kad nikog više tamo nema.. i grliti se nježno dok sunce zapada nad Vltavom. Ukrasti taj mali komadić raja...
... nećemo.
Ovog puta nećemo..
(Ako ikada...)
Medo
Nadnevak sri - 10.10.2007 | Komentari > 13
A ja sam njega ostavila...
Ne želim plakati, ali ga ne želim ni zaboraviti. Želim da me ne boli...
Nemam snage obrisati njegove poruke. Njegove slike. Maknuti i posljednjeg maloga medu što smo si poklonili. Ne želim da umre u meni... a boli me gledati sve to.
No kako sam osoba koja se bori s "vragovima", ostavljam poneki trag te se izazivam da budem jača od slabosti u sebi koje osjećam. Želim se dovesti u stanje da razgovaram slobodno o njemu, a da me suze u grlu ne uhvate. Želim da me uspomene prestanu proganjati... makar su bile neopisivo prekrasne...
Osjećam da sam izgubila jedno veliko srce i voljela bih kad bi mogao biti tu negdje, da mu se mogu javiti. Bar ponekad... a neću jer nije pametno. Ne treba bibati vode... ionako je još u njima teško plivati.
On me još uvijek boli...
I recite, kako je onda lakše onome tko ostavi...?