Profil
Lijep. :D
Bambolina voli romantiku. Štoviše, nepopravljivi je romantik i sve bi oko sebe zaljubila i uparila. Pa ipak prezire sapunice, osim onih mirisnih, u kadi, iz koje se nerado izvlači kad već mora. Voli čitati, ali joj fantasy nije na popisu omiljenih žanrova. Najradije mašta na javi, puna je rubno nemogućih planova, koje redom uvijek izvede uspješno. Voli zalaske sunca, jagode sa šlagom i najboljeg dečka u ovom dijelu svemira...
Priče
Ormar
Ladice
"I love you" is eight letters long. So is "bullshit"
Nadnevak čet - 23.11.2006 | Komentari > 15
Kaže da sam sebična.
Kažem da se osjećam da me stavlja na zadnje mjesto, iza sviju.
Kaže da sam osjetljiva.
Kažem da me njegovi grubi postupci puno povrjeđuju.
Kaže da mu je teško sa mnom neprestano paziti da me ne povrijedi.
Kažem mu da nije baš tako...
Kaže da ga ne mogu shvatiti.
Kažem mu da ja njega ne mogu shvatiti.
Kaže da me voli.
Kažem da bih voljela da mi to češće kaže.
Kaže mi neka ga ne forsiram.
Kažem da volim sve sada i odmah.
Kažem mu da je zatvoren.
Kaže da mu je to škola.
Kažem mu da želim da mi dođe, kako je obećao.
Kaže mi da neće moći.
Čekam ga danima. Ni dalje ne može...
Čamim sama i očekujem nešto što se neće dogoditi.
Pa ipak čekam...
***
Ovaj tekst, imaginarni dijalog rascjepkan u realnom vremenu, je napisan, proživljen a potom duboko pospremljen i gotovo zaboravljen u doba kad mi je još bilo stalo do nas, naše veze. Kada sam se mučila s ispravljanjem same sebe kako bih se dopala njegovim željama i potrebama. Što je najgore, trudila sam se to činiti sve do samoga kraja. Bezuspješno, naime, ali trudila sam se.
No tako malo treba da ljudima to prestane biti, stalo. A meni je prestalo biti. Oko moje, naše priče.
Nisam defetist... ali ova priča zaista NE ZASLUŽUJE nastavak. Ne zaslužuje ga iz jednog, ali velikog razloga, a njega pak neću ovdje navesti. Nije vrijedno truda...
odlučno, definitivno, neopozivo.
Bez ijednoga plačnog a za-a-aaašto? (sa spooky jekom oOOoOoO...) i bez ijedne samosažaljive misli. Jednostavno tome ovdje nije mjesto. Niti ću ja plakati zbog jedne budale manje u svom životu.
Sad sam odjednom i neočekivano free as a bird.
Sort of... ;)
MEDO
Nadnevak pon - 20.11.2006 | Komentari > 7
Prije posla ili prije spavanja samo da se požalim na jedino mjesto na koje to mogu: na svoj blog. Fali mi bivši...
I to ni jedan od ovih o kojima sam pisala, od ovih tipova od kojih svakome nađem falingu (ili ih oni loše skrivaju?), nego o jednome jedinome i neponovljivome... mome Medi.
Medo nije ni jak, ni čupav, a bome nema ni njušku uočljivih razmjera, on je Medo jer se mede najradije mazi. I mede se od svih stvari najdraže primi u naručje i zaspi sretan. Medo je mek, fluffy i nježan. Medo je simbol topline i ljubavi...
Zbog svega toga je on bio moj Medo.
Zbog svega i još mnogo toga on će uvijek ostati u mome srcu moj voljeni Medo...
Medo je moj bivši dečko...
Onaj kojemu sam bila Bambolina. I kaplja rose na dlanu.
Onaj kojeg sam ostavila
i onaj bez kojega ne mogu živjeti.
U drugoj sam vezi sada, već gotovo dva mjeseca. I nije da je dečko loš.
Nije, naravno, ni idealan.
Nije Medo.
Ne čini ništa što je On činio... i ne može shvatiti moju potrebu za tim postupcima, on je netko drugi, druga ličnost. Netko koga ne volim.
Netko koga bih se sutra mogla odreći da se odlučim.
Netko je s kime pokušavam pronaći drugoga Medu
a on to ne može nikada i nikako biti.
I plačem tjednima što sam ostavila Medu zbog ovoga. Mislila sam da će ljubav na blizinu biti lakša opcija. Mislila sam da je bolji nego jest (već sam ga jednom ostavila jer me zavaravao), a sada sam opet s njim uz obećanje sebi da se uz njega ne vežem. Da se ne vežem dok mi ne osvoji srce, a neće ako mi se ne prilagodi.
Ne ostavljam ga jer je blizu.
Medi se ne javljam jer mi je muka što da mu kažem i što da napravim. Ne znam ni sama trebam li natrag... i što ako ga povrijedim i treći put? Slomit ću ga potpuno i zauvijek...
A osjećam da ljudi oko mene nisu oni kakve bih sama željela. Jedino Medo i ja imamo zajedničke rituale, zajednički metajezik u kojem se osjećam ugodno, jedino on i ja imamo nježnost kojom se ne bojimo međusobno darivati.
S njim sam oduvijek imala običaj pri susretu poklanjati neku sitnicu; čokoladicu, figuricu, bilo što. Kao mali znak pažnje i iskaz ljubavi...
Moji današnji to smatraju smiješnim kad im predložim.
Mojemu Medi nije nikad bilo teško krenuti bilo kamo sa mnom.
Spremio se na jedan od daljih puteva u roku pola sata i uskoro smo prešli preko granice.
Tri je tjedna bio sa mnom na jednom drugom putu, a kad sam mu ga predložila, ni trena nije dvojio hoće li ići.
Kad sam koga novoga pitala hoće li ići, odmahnuli su glavom. Rekoše da oni ne vole putovanja i da je njima dobro tu.
Rastužili su me maksimalno...
Medi nije bilo teško, kada dođem autobusom do njegova grada i s njim provedem čitavi dan, da sjedne sa mnom natrag u autobus i drnda se cijelu večer u mome smjeru a potom cijelo jutro u drugome samo kako bi još malo vremena bio sa mnom.
I je li nakon svega ovoga teško shvatiti zašto mi nedostaje??
:'(
Laku noć, lijepi moji...
Laku noć, Medo.
Grrr
Nadnevak pon - 13.11.2006 | Komentari > 17
Totalno me izbacio iz takta!
Traži od mene da mu napišem nešto za projekt, ostavim svoj posao i u ekspresnom roku riješim njegovo, dam si truda i učinim stvar funkcionirajućom, i onda, kad mu predam (dio posla koji je on trebao napravit!), popljuje me da što sam se tako razvezala, da on hoće kraće. I da će to on sad morati sve sam napraviti, od početka; ma možeš ti vjerovati tom bezobrazluku!
Užasno me povrijedio i neću mu nikad više ništa napraviti! Prvo me zove i moli da ima veliku molbu, veliki problem, a kad ga dobije gotovog na ruke, onda ni jedne lijepe riječi, nego - ah previše je! Pa ja ostadoh i bez živaca i bez riječi! sad se ljutim na njega skroz.
Uh, skroz...
Odijelo čini čovjeka?
Nadnevak ned - 12.11.2006 | Komentari > 12
On nema živaca za mene i ne shvaća me.
Ne voli kako se oblačim.
On bi jednostavnije.
Ja ne mogu jednostavnije jer moje oblačenje, to sam ja. Ja se osjećam sexy i lijepo i poželjno i volim privlačiti pažnju ukusnim odijevanjem i milo mi je kad sam lijepa za pozvizdit, kad bi me svaki poželio - a istodobno me ne može imati jer sam s drugim, jer sam od drugoga i jer tog drugog volim.
Volim kad se moj "On", ma tko on bio, mnome ponosi. Volim da pomisli: Wow, kako zgodnu, prekrasnu curu imam, neka mi samo zavide! Ja se odijevam za sebe, za njega, da budem njegova zvijezda i da uživam u negovu pogledu na mene.
NO - ON - KAŽE - da mu se ne sviđa.
Da želi neupadljivo.
Pa osnova je moje robice da bude upadljiva, da bude drukčija, da bude šik! Neupadljiva?! To me vrijeđa skroz.
Traži od mene da se stopim s masom, a od toga sam cijeli život bježala. Stopiti se s masom meni je ispod časti, ispod ukusa, ispod mog osjećaja za lijepo i osjećaja ugode u vlastitoj koži. Stapanje s masom poteže pitanje manjka stila, a kad se osjetim ukalupljeno, neposebno, osjetim se nesigurno i nelijepo.
I što onda napraviti?
Udovoljiti dragome?
Mhm.
Ostati svoja?
Ne možemo i ovce i novce.
Tko zna
Nadnevak čet - 02.11.2006 | Komentari > 16
Kako ljudi mogu odabrati jednu osobu s kojom će živjeti?
I kad je izaberu, kako su sigurni da su dobro izabrali?
Kako znaju da se iza ugla ne nalazi netko bolji, netko savršeniji za njih?
Kako znati da je to - to?
I kad to pronađemo, kako smo sigurni da je to ljubav za cijeli život? Kako znamo da se njihova ljubav prema nama ili naša prema njima neće izgubiti, pohabati, odlutati?
Kako znati da je ono što imamo samo second best - i postoji li uopće taj fatalni "best"?
Kako ga naći? Kako mu uopće privući pažnju? Kako znati da te onaj kojeg imaš neće zayebati i kako znati da su se sve opcije za tebe najbolje poklopile? Kako odabrati muškarca koji će najviše pridonijeti i tebi i vezi? I najzad, kako ne zalutati i ne izgubiti se u ovoj šumi pitanja, nesigurnosti i nedoumica?
Tko zna, i u mraku katkad nikne divan cvijet
možda, tko zna, jedna od sretnijih
Jedna od tisuću bit ću baš ja
Tko da zna...
:)