Dream a little dream of me

Nadnevak uto - 25.11.2008 | Komentari > 7

Četiri su sata izjutra, a ja sam mu napisala da želim ostati s njim...

Teško je bilo to izustiti, jer se ne volim prenagliti u reakcijama, a tako sam mu to željela reći.

On ne zna što će s nama...

Bude ti krivo čuti da dečko kojeg voliš ne zamišlja vaš život skupa. Sve, pa i tu temu, okreće na šalu. Pomišljaš da ne želi da se to dogodi..  Da mu je lijepo ovako kako je sada i da ćete tako biti zauvijek. Da ćete se nakraju rastati jer ti to u srcu nećeš moći podnijeti.

Nije da žurim ikamo, samo je pusto kad pomislim na sutra.

Beskrajna tišina i neopipljiva jeka koraka. A ja bih uzbuđenja, smijeha i poljubaca, ukrasnih jastuka razmetanih u ćoškove da ožive san, opojnih pejzaža i mirisnih napitaka ujutro prije posla. Ja bih se budila s njime zajedno, barem u riječima.

Sanjam?

Da se spustim s oblaka?

Kako da se ponašam na zemlji..?

Kompas mi se malo strmopizdio...

Dvoumila sam se napisati ovaj post. Stajala sam nad rečenicama dok sa svakom ponaosob nisam bila spokojena... I dalje ne znam jesam li trebala napisati baš ovo, no vodim se devizom da ja mogu sve, pa i boriti se protiv svojih granica. A ovo su samo riječi. Riječi zamjenjive, eterične i benigne...

Status quo

Nadnevak uto - 11.11.2008 | Komentari > 10

Divno je sve vezano uz nas... Veseli me što kola vječna pozitiva; što si možemo reći sve, čuti što onog drugog muči. Čudi me nedostatak prepreka među nama, loše krvi. Navikoh...

Problem je kamo ćemo ići, ne hoćemo li to zaista doživjeti.

Raduje me razmišljanje o detaljima, suzbijam razmišljanje tjera li me to u kut. Teško je, izuzetno teško, balansirati između iskrene zanimacije, moguće interpretirane kao prevelik i preozbiljan zagriz u tijek provedbe, i ostavljanje prostora za izbor kada bude sve gotovo...

Jako bih voljela biti upletena u neke planove. A nemam osnove zašto bi mi to dopustio.

Dopuštam si biti u limbu između odluka najviše zato jer tako dobivam najbolje od njega: dobrog, pažlljivog, nježnog dečka s posebnim lookom u očima. Rijetko ga vidim antistresnog, stoga ovi trenuci vrijede.

Status quo i dalje je na snazi, samo smo otpustili kočnice.

I lijepo je tako...