Profil
Lijep. :D
Bambolina voli romantiku. Štoviše, nepopravljivi je romantik i sve bi oko sebe zaljubila i uparila. Pa ipak prezire sapunice, osim onih mirisnih, u kadi, iz koje se nerado izvlači kad već mora. Voli čitati, ali joj fantasy nije na popisu omiljenih žanrova. Najradije mašta na javi, puna je rubno nemogućih planova, koje redom uvijek izvede uspješno. Voli zalaske sunca, jagode sa šlagom i najboljeg dečka u ovom dijelu svemira...
Priče
Ormar
Ladice
All I want for the New Year's Eve...
Nadnevak ned - 31.12.2006 | Komentari > 2
Dragi moji...
Bambolina se polako sprema na ovogodišnji doček... nadam se da je i vama nešto lijepo u planu.
Ovaj bi doček za mene trebao biti jedan od ljepših u životu, a sad samo da sve dobro prođe...
Da mi se dragi ne nafuri
(kao obično kad je neki važan datum pa bude pokisao pred društvom)
da ja ne postanem naporna s uputama jer tada će garant postati visibaba
i da mu ne moram biti pod nosom za vrijeme cijelog dočeka.
Jer će biti moje društvo... a glupo izgleda kad netko guguće cijelu noć u ćošku. Zar ne?
E pa tako...
ako to dobro prođe, smatrat ću doček uspjelim.
Jer moj dragi svaku laganu odluku i plan zna zakomplicirati... i učiniti da izgleda kao gordijski čvor, umjesto da se pomakne i sredi ga. Očekuje da ja sve napravim umjesto njega, da se pomučim, a on dođe na gotovo.
No da...
Da mu danas ne bih mrgodna izašla pred oči, mislim da ću sada ipak prestati s pisanjem.
:))
Još jednom sve naj naj i svako dobro! Pusa
Kruha iznad pogače
Nadnevak pon - 18.12.2006 | Komentari > 8
Kako se čovjek lako navikne na dobro... :)
Sad sam s dečkom kojeg sam htjela, koji mi nije ništa zamjerio i s kojim nastavljam upravo ondje gdje sam svojedobno stala s pričom, s ljubavlju, sa svime. Tutto perfetto.
I on je osoba s kojom se najbolje na svijetu shvaćam i za koju znam kako diše i što misli, koja zna kako se osjećam i zna što učiniti da jedno drugom damo ono najbolje od sebe.
Ako postoje soul mates, ja sam zasigurno pronašla svoju.
I još moram dodati - ne znam why, ali mi je u naravi da u svakoj jabuci tražim crvića. :)) Nevjerojatno, kažem, kako se čovjek lako privikne na dobro.
Mislim da je Deelite u pravu kad kaže da ću vrlo skoro početi gruntati o svemu i svačemu. Najgore je što nemam štofa.
Ali, ah, kad je mene to spriječilo da se zamislim nad situacijom... :)
Nadam se pak da će ovaj put biti dobar put i da mi se u glavi neće zamantati od nekog lijepo omotanog šarenog bombona i da neću opet (tako uskoro) izgubiti glavu za nekim novim. Damn, ja se zaista trudim biti monogamna! :D
Sad kreću praznici... a meni je duša mirna. Posložila sam sve u životu i mogu uredno dočekati Novu. I Božić. I izgubiti se među štandovima na Trgu i oko Cvjetnog, kebati najšarmaTIČnije poklone za dragog i smišljati neki zgodan doček za zadnju ovogodišnju noć.
Samo da sve prođe dobro... a ja se prebacim iz pete brzine u barem... treću. I uložim u nešto što vrijedi čuvati...
Happyend
Nadnevak čet - 14.12.2006 | Komentari > 10
MEDO I BAMBOLINA SU OPET ZAJEDNO! :)))
Nazvala sam ga sinoć, okrenula broj više izbezumljena hoće li se ili neće javiti... jer danima prije toga ostajao je samo muk i grozni, monotoni tu-tuuu, tu-tuuu.
Ostao je i ovaj put...
Svakoga puta bila sam sva izvan sebe i pitala se zašto i pred oči su mi skakali svi mogući scenariji od toga da se ljuti, preko toga da ne čuje i na kraju, toga da ima drugu djevojku. Dva mjeseca je i dugo i kratko razdoblje za sve...
Izgubila sam svu nadu.
A onda me za par minuta iznenadilo malo srce na zaslonu mobyja i Medo ispod toga. Zvao me... Nisam znala kako da se javim, koju boju glasa da ispustim iz grla. Na kraju moje Halo, njegovo drago Halo, halo... i već sam znala da će biti dobro. :)
Razgovarali smo do 3 ujutro... nismo željeli da razgovor stane. Povjerili smo jedno drugom kako nam je bilo svo to vrijeme odvojeno... i zaključili da smo se jednako mučili, na iste stvari nostalgično radovali, ljubili sjene i željeli ono drugo ovdje, blizu.
Sad smo skupa... :)
Tako sam sretna. Tako nevjerojatno sretna...
Najljepši poklon za imendan... ;)
Luce
Nadnevak ned - 10.12.2006 | Komentari > 8
Danju se nekako prisilim da si odvučem misli, no noću ne mogu. ležim tu u krevetu od prokletih 10 sati navečer i razmišljam što on razmišlja.
Razmišljam kako mu je kad vidi Luce na zaslonu svojeg mobitela i strahujem od osjećaja koji mu se stvara u grudima kad to vidi. Bojim se da će me odbaciti...
Da će mi se osvetiti kao što sam se ja, može možda tako protumačiti, osvetila za njegovu dobrotu i nesebičnost. S jedne se strane bojim njegova bijesa i razočaranja mnome, a s druge mogućnosti da je u ovih mjesec dana pronašao drugu. Dok smo bili zajedno, bio mi je bezuvjetno privržen - no jesam li suviše isprobavala njegovu vjernost?
Ne želim biti sama za ove blagdane...
Želim nekome odabrati, načiniti, pripremiti poklon za Novu godinu, želim nekome zabundana uletjeti u zagrljaj dok nam pahuljice padaju po trepavicama i želim znati da me on puno, puno voli.
Želim Medu, sve me, sve u životu podsjeća na njega! I to su uspomene koje ne želim da nestanu!
Ne smijem više gledati ni Vremensku prognozu - rastužim se pri pogledu na Zadar. Jedino naše karte za kino od svih u životu čuvam.
Uglavnom gledam u kasetirani strop i gubim pogled u njegovim šarama. To mi je vjerojatno jedino utočište jer jedino je on prazan od značenja, prazan od stvari i prazan od boli. Koliko ga gledam, da može, već bi se izlizao.
:)
Bio mi je prva ljubav više od četiri godine i sve što smo probali, naučili, iskusili, učinili smo zajedno. Isprepreli smo se kao lijana i mislili da ćemo ostarjeti zajedno.
A sada ga najednom nema... :'(
želim ponovo biti njegova mala Luce, njegova Bambolina. Želim mojega Medu ponovo tu...
A kako??!
Volim ga da ću bez njega isahnuti...
Čardak ni na nebu, ni na zemlji
Nadnevak čet - 07.12.2006 | Komentari > 5
Navlačili smo se danima, a onda je puknuo i opet mi rekao "volim te". I nazvao si onu kokošku s kojom me varao - balavicom, ismijavajući je. I to je bio moj sretan dan.
A ja bolje od ikoga znam kako sretni dani s njim ne traju dugo. Već je sljedećeg dana sreći došao kraj...
Opet me jako, jako ljuti. Dosta mi je igre toplo-hladno i neodlučnosti što hoće i što neće. Neki dan kaže da me ne želi izgubiti, danas kaže kako je otpilao tu ženskicu, jučer kako treba slobodu, danas kako želi imati jednu curu s kojom će dočekati Novu, i koja će biti njegova i Božja.
Malo konfuzno, zar ne?
Naravno da jest, a takve izjave ja ne podnosim. Mislim da bi on najradije meni pričao priče tako da me drži u iluziji neke mogućnosti obnavljanja veze, dok on švrlja i traži si drugu. Drugu s kojom će provesti Novu i poljubiti je u ponoć...
Mislim, možda bih to mogla biti i ja. Ali nakon njegovog današnjeg "Daleko od očiju, daleko od srca" - to zaista ne želim biti.
To su riječi koje mu neću oprostiti, kao ni njegovu potrebu da svoje fufice podiže na moj nivo - a što mu apsolutno ne uspijeva. Njegova ljuba ili one neke druge dvije njegove, frendice/obožavateljice, što li, nisu, niti će mi ikada biti blizu.
Kao prvo, nemaju fakultetsko obrazovanje. Drugo, ne govore tečno tri živa i još dva mrtva strana jezika. Nisu krenule čitati s 3, pisati s 4, a počele učiti prvi od stranih jezika s nepunih pet godina. Nisu s baletom nastupale na Novogodišnjem programu državne televizije niti imale svakovečernje nastupe u Lisinskom i sve to do svoje sedme godine!
Nisu prošle tolike tečajeve usavršavanja na raznim poljima, nisu uspjele pri upisu na dva teška faksa na jednome biti prve, a na drugom treće na listi. Nemaju IQ 140, dokazano od Mense, niti su se time svrstale u 4% posto najinteligentnijih na svijetu.
Nisu proputovale svijet uzduž i poprijeko, pročitale toliko knjiga, dobile toliko stipendija, niti na kraju krajeva imale svoje djelo izloženo u Mimari prije navršene petnaeste godine.E pa ja jesam.
I boli me lijepi đon što ovaj tekst puca od samohvale!
Samo znam koliko vrijedim i ne dam da se neki dripac igra neodlučne babe kad sam ja u pitanju! Hoće ili neće - sasvim je svejedno. Jedino što želim je da maknem ovo pitanje s dnevnoga reda i nastavim živjeti svoj mali život na ovoj Zemlji u miru Božjem.
Varaj me nježno
Nadnevak uto - 05.12.2006 | Komentari > 11
I što tada, poblogu, učiniti?!
Moje je mišljenje da izravno priznanje partnerima ne rješava stvar, ne pridonosi harmoniji, ne ispravlja krivu Drinu.
Koliko god razgovor i dogovor smatram osnovom te najljepšim dijelom svake zdrave veze, u ovome slučaju on samo otvara Pandorinu kutiju problema, koja na svojemu dnu skriva nesigurnost, sumnje te rukomet teških riječi. Pokatkad i nogomet.
(a big No-no)
Prijevaru treba riješiti sam sa sobom, u svojoj pametnoj i bistroj glavici. Stoga, dragi moji, da ne biste stvorili još veće nevolje od postojećih, poslušajte
1.
Uvjeri sve varajuće strane da su jedni, jedini i najdraži u tvojem životu. To anulira sva nepotrebna pitanja, daje ti veću slobodu djelovanja, a ujedno i povećava tvoju vjerodostojnost kao partnera.
2.
Budi im najbolja ili najbolji što možeš biti. Tebi je u ovom položaju sad najljepše - dobivaš umnoženu ljubav, pažnju i brigu s više strana, centar si svijeta nekoliko ljudi.
3.
Ti dobivaš njihova srca. Ponašaj se prema njima maksimalno fer. Nemoj da se osjećaju pijunima u tvojoj igri. Ako ih ne možeš voljeti, radije im okreni leđa, nego da se navlačite u nedogled; i sebi i njima cijediš energiju na kapaljku. A to je sve samo ne ugodno.
4.
Iskoristi ovo vrijeme da saznaš što u stvari želiš - i od ljubavi i od svojeg života. Ako si ih odlučio/la varati, to znači da ih ne smatraš trajnim rješenjima za budućnost. Zamisli se nad tim. Kad ti svemu dođe preko glave - najbolje je ostaviti ih i otvoriti novu, bolju stranicu. Pošteniju. I ne griješiti više.
5.
I posljednje pravilo: PSSST.
Šutnja je zlato...
Sretno! :)
Crying over spilt milk
Nadnevak pet - 01.12.2006 | Komentari > 6
Što je novo? Ništa novo :) - osim što mi bivši ima drugu. Ne plačem, jadno mi je njegovo zaplitanje u laži i neke kao utjehe mene, a radije bih da je rekao otvoreno, nego oko kere pa na mala vrata. Naučit će s vremenom valjda biti otvoren. ;)
Ili možda neće, ali to sad više nije moj problem, zar ne?
Ne volim biti u kontaktu s bivšima, bar u početku, jer je to iznimno čudno razdoblje, a ja ga teško proživljavam ako pomislim da neke stvari nisu posložene i da ima mjesta manevriranju. Zato radije zašutim, okrenem se i počnem živjeti na svoju stranu - otpišem tu neuspjelu priču i ne dopustim si patiti.
Tako da sad ne patim. Ne dam si. I fakat mi je okej ovako, ne okrećem se prošlosti, nego budućnosti, because it's not worthy to cry over spilled milk.
It could have been cocoa. :)
A dobar i sladak kao kakao nije bio. Te ma koliko se kleo u suprotno, nije bio ni istinit.
Nije bio za mene.
Koji ne varaju.
Koji su nježni i pažljivi i koji lijepom gestom vrate lijepu gestu.
Koji mi zagrljajem uzvrate zagrljaj.
?
Jesu li takvi već zauzeti?
Ili pak... žive u bajkama?