* KOLIKO TEŽI RIJEČ?

Nadnevak sri - 24.05.2006 | Komentari > 9

Toliko izgaram od želje da ga vidim, da mu se nasmiješim. Voljela bih ga vidjeti.

(Njegovo lice kad mi govori, da ga mogu zamisliti i dok nismo zajedno. Je li plav ili crn? Ima li tanke ili debele usnice. Ima li snažne... a nježne ruke, koje će me dočekati u zagrljaj, sretne da me vide..?

Želim da me grli, mili moj dnevniče, želim da se utopim u njegovu naručju!)

I ne želim da me tada poželi odvesti korak dalje... i korak dalje. I još dalje, uz slatke riječi i grešne misli u odsjaju oka. Ne želim se žuriti, žurila sam se već (...žurili su me već) i ne sviđa mi se...
Ne želim takvog dečka koji će me htjeti samo da ga zadovoljim i samo da me zadovolji... želim mu značiti mnogo, mnogo više od dobrih sisa, čvrste guze i poligona za hormone.

Možda sam egocentrična jer očekujem da se život mojeg dečka vrti po nekoj imaginarnoj osi koju sam sama zamislila - no čemu trud ako mu je ono bitno u životu u nekom drugom sazviježđu? Čemu trud ako sam mu jedna karika u nizu, i to ona jednoobrazna?

***

Mačak, kako ti je ime?
Ivan, Tomislav, Marino, Ante..?
Sigurno nisam ni blizu.
Tako je prozaično pogađati imena kad nijedno od njih nije tvoje, sigurna sam. Sama sam sebi smiješna.

***

Kažeš da sam tvoj Anđeo... to mi tako divno, divno zvuči! Letim na krilima koje nemam kad me tako nazivaš..! No vjerojatno bih letjela i da me zoveš, ne znam; Mrvice...
Volim ti biti Anđeo... pa makar u životu samo to.

***

I ja popustim.
(!)

Neće moći ove noći

Nadnevak uto - 23.05.2006 | Komentari > 8

ti budeš mene zajebavao??
da nisi raspoložen za priču, kažeš?? u dvije rečenice na telefon? da nisi raspoložen... a za razgovor s drugima si bio do prije pet minuta raspoložen. PREKRASNO, HVALA TI!

I TO SE ZOVE BITI NEKOME DJEVOJKA. BLJAK!!

već mi neko vrijeme puni svojim nezadovoljstvima, svojim podbadanjima, svojim špotancijama - a BALAVAC jedan.

dosta mi je toga... i nije mi zajebancija kad se naša intima, ona škakljive prirode, s aluzijama daje drugima na uvid. i ružno mi je kad ističe pred drugima samo moje loše osobine.
samo loše.
očito samo njih uočava..
i zašto pred drugima, pobogu??
zašto ne može reći normalnim razgovorom meni kad smo sami?
zašto?
zato jer mu kad smo zajedno služim samo za jedno.
a to nije razgovaranje.
to mi je glupo, ne osjećam BLISKOST! ne osjećam da mu značim i mislim da mu je osjećaj već ispario.
a ja se nisam u to uvukla jer sam željela, planirala... nego jer se dogodilo. jer sam najboljeg prijatelja počela tako jako osjećati da sam se smutila... i dogodilo se. zajedno smo. i nije dobro... nisam sretna.
ja sam za stabilne veze, za sretne veze, za osjećaj da te netko voli.
NE za osjećaj da te netko zajebava...
mislim da ću ga morati pustiti da ide... mislim da ću morati to učiniti. jer ovo mi je već grozno, boli me srce iz dana u dan i ne znam kako da prestane. svaki susret je hod po staklu i na kraju svakog se porežem i jauknem.

* Zanesena...

Nadnevak pon - 22.05.2006 | Komentari > 0

Tako ga želim upoznati...
Tako ništa o njemu ne znam... i to me ubija... ali i intrigira. Što mi je mio bez obzira na sve.
Bojim se da ga upoznam i da se razočaram.
Bojim se da se on voli zaljubljivati u iluzije, kojem dijelom ondje serviram.

Volim te...

Tako tople osjećaje u meni izazivaš. I divim ti se što se prema meni otvaraš kao knjiga.
Nadam se da nećeš odustati jer ti se mnogo ne otvaram...
Znam slušati, da, ali otvoriti se nekome mi je teško, znaš...
A zašto mi je teško, što misliš?
Pa eto zašto... što.... ne znam odakle bih počela. Koliko bih trebala dozirati, a da ne bude previše. Kako znati kada pričam samo i jedino o sebi.
I onda se uhvatim da ne pričam uopće...
Da, zaista ponekad mislim da nemam što ispričati...
I koliko je toga dovoljno da ne ispadnem snob.

Znam slušati...
To je zamjena za to što ne znam pričati o sebi s dovoljnom dozom skrušenosti i normalnosti. A nemam zašto biti nadmena - kad još studiram, a imam gotovo XY godina.

Jedva čekam da te upoznam, šećeru. Mislim da ćemo se divno slagati.
Nadam se da nećeš iskolačiti oči od seksepila kojim zračim i da me nećeš početi gledati kao objekt koji mora biti tvoj.
Tako mi fališ, da znaš...

Osramoćena.

Nadnevak pon - 15.05.2006 | Komentari > 2

ali u samom sam dnu loših osjećaja prema sebi i ne mogu drukčije. Jako se loše i down osjećam.

* * *

J* se, Bambolino. Grozna sam.

Ja sam otišla u govno, u guzicu, odvratna sam i nisam htjela razočarati M.-a! (mog nadređenog, op.a.)

!!! :'(

Nisam htjela biti odvratno neugodna, odvratno neodgovorna, odvratno odvratna, posramljena i odvratno mala.

Dođe mi da plačem, već se crvenim od neugode: ne želim biti neodgovorna, no jesam i to me UBIJA!!!

Odvratna sam što dopuštam SEBI sve te pogreške, ne mogu sama sebi oprostiti što mi se događa.

Ne mogu više pisati, plačem....

* * *

Ne mogu podnijeti način na koji sam to doživjela.

Pred svima.

Hvala mom prijatelju T.-u što me kasnije odveo sa strane i popričao sa mnom, utješio me. Hvala mu puno. To mi je tako trebalo..

A osjećam se tako skalpelom odrezana od ljudi, od ovih ljudi oko mene. Kao da im ne pripadam. Grozna sam.. /osjećam se najviše down kad si to kažem./

Nikog nije briga, gledaju me s podsmijehom, na moju nevolju. Drago im je. Kako postajem starija, razočaravam se u ljude sve više i više. Previše im vjerujem, previše im dopuštam da mi postanu bitni, a onda me razočaraju - uvidim da nisu prijatelji.. I zato sam se jako iznenadila kad me je taj moj prijatelj pozvao sa strane. Jer to od njega nisam očekivala. I ne znam što sa sad o njemu mislim. Jer je prijateljica... oprostite, "prijateljica", i to u pravom smislu riječi... jednom prilikom prije par mjeseci dala do znanja da me odjebava, iako joj nikada u životu nisam ništa nažao napravila, naprotiv. Onako direktno i u lice. Da me ne osjeća prijateljicom. I da je o tome razgovarala s T.-om, i od onda i njega izbjegavam. Jer ne želim imati posla s dvoličnim ljudima... Iako, znam, prepun ih je svijet.

Ima li onih uopće koji misle iskreno, koji misle dobrohotno, koji te neće zajebati u prvom trenutku kad im to pođe za rukom??

Nemam prijatelja. Nijednog pravog. Imam dečka za prijatelja i on mi je jedina stabilna točka u životu. On će prijeći pola Zemljine kugle ako treba, za mene. I nemam nikog, ikog, iskrenog drugog.

Paradoks je u tome što sam, kad me upoznate, jedna beskrajno druželjubiva osoba koja uživa u blizini ljudi. Ali kreće srcem, uvijek, svuda. To joj ne valja...

Ima još mnogo o životu za naučiti.

I puno žganaca pojesti da naraste.

Nepravda - kako se boriti s njome?

Nadnevak sri - 10.05.2006 | Komentari > 5

Mrzim što mi moji ne vjeruju!!
Mrzim što se deru i kad treba i kad ne treba, kad treba biti ljut - i onda kad sam napravila sve SAVRŠENO!; i kad zeznem, i kad dam sve svoje mogućnosti, kad se potrudim i kad se isišem kao čvarak samo da bih napravila posao kako treba. Danas nisam noću spavala...

Radila sam kao manijak, i to ne iz lijenosti prethodnih dana, već objektivnih razloga zbog kojih obavezu nisam mogla napraviti do kraja ranije, nego jučer.

I danas, nakon što sam sve kompletirala i savršeno uvila, kad sam dala sve od sebe i odgovorno napravila zadatak, kad sam se kaznila nespavanjem i kad sam stajala kao živi zombi, ali sposobna da obavim što treba, dogodilo se da obavezu zbog kolidiranja obaveza drugih ljudi, nisam mogla obaviti. The chief je dobila na uvid moj zadatak, shvatila da sam ga napravila, ali je najavila prezentaciju za nekoliko tjedana, ako i tada, zbog manjka slobodnih termina. Shvatila sam. I bilo je u redu. Moj je dio posla bio obavljen, chiefica svjesna da sam izvršila obavezu, prezentacija je odgođena doduše, ali sada više nije ni važna zbog gore navedenih parametara.
Bila mi je muka što i kako reći to svojima.
Govorila bih ISTINU!
A osjećala sam ispravno da mi neće vjerovati. Da će misliti da sam zasrala situaciju zbog svoje lijenosti (svak me ponaosob pitao kad sam im rekla da je odgođeno - a jesi zakasnila?? mmmmuuughh, bljak!) ili nemarnosti. Uvjereni su da ne obavljam svoje obaveze, no ja to činim i činim to svjesno i ne zezam se s nadređenima.
I zato mi je digao živac na hiljadu bakin podcjenjivački! pogled i ponašanje kad sam joj ispričala priču koja je, iako potpuno istinita, meni zvučala blesavo i labavo. Ali je istinita!! Kvragu!!
Ista stvar s mamom.
Zato pizdim kad mi postave neko pitanje, zato lupam vratima da ih ne čujem kad mi upućuju kritiku, zato im ne govorim i ne povjeravam ništa što ih se ne tiče, samo da mi se ne postavljaju tako, nadmeno, premoćno, bahato i divlje.

Dosadna sam, znam, već toliko pišem o istoj temi, odnosu s obitelji, da vam dopuštam da odete i zalupite i vi meni stranicom ovog ploga pred nosom, ali moram to pisati, moram izbaciti iz sebe jer me boli.
Boli me jako ta nepravda.

Umetak

Nadnevak | Komentari > 0

uff, ljubomorna sam, ljubomorna, ljubomorna!
brrrrr...!
razdire me, a šutim i kipim i boli...

ne volim kad imam konkurenciju. Kad me neka druga vidno pretrčava u utrci prema cilju ka kojem ne znam želim li doći. Ne sviđa mi se to.
Ne znam, doduše, želim li svoju štafetu usmjeriti k njegovom tronu, počasnom postolju... krilu. Ili ne želim.
Jer pao mi je u očima. Jako. Sad.
Nije ono što sam zamišljala. Netko je drugi. Nešto je drugo. Voli ono što svi vole. Tjelesno. I to mu je atraktivno, primat, fuj.
Fuj, da fuj.
Mrzim kad se muškarci prilijepe na takve neke common places. Kad ispadnu ono što ne želim da budu, kad gledaju pimpačem, a ne mozgom. I kad hrle čim im se neka ponudi, vulgarno, besramno, jeftino, fuj.
Razočarao me već par puta, nije održao obećanja koja je dao, nije došao.
Nije - - - nisam mu važna, valjda.
Ili jesam, tko će ga više znat.
Ali ne volim kad mi lažu, kad me lažu. A sad se osjećam jako uvrijeđeno jer je on izazvao interes za nešto što ja ne bih, da sam dečko, ni štapom takla. A što mogu napraviti?
Gledati.
čekati.
živjeti.
Pustiti ga.

Ne znam želi li da ga pustim, ne znam uopće što on želi, a pustit ću ga, iako ga nisam nikad ni imala. Osim u srcu...
Jer me duboko razočarao...

Jer je pustio nekoga ondje gdje je bilo samo naše.

I sad to više nije samo naše. Sad ga on dijeli s nekim drugim... A ja ne mogu biti sigurna više ni u šta......

* Maštanja bez reda i poretka...

Nadnevak uto - 09.05.2006 | Komentari > 2

* Nova stranica

Nadnevak pon - 08.05.2006 | Komentari > 0