Profil
Lijep. :D
Bambolina voli romantiku. Štoviše, nepopravljivi je romantik i sve bi oko sebe zaljubila i uparila. Pa ipak prezire sapunice, osim onih mirisnih, u kadi, iz koje se nerado izvlači kad već mora. Voli čitati, ali joj fantasy nije na popisu omiljenih žanrova. Najradije mašta na javi, puna je rubno nemogućih planova, koje redom uvijek izvede uspješno. Voli zalaske sunca, jagode sa šlagom i najboljeg dečka u ovom dijelu svemira...
Priče
Ormar
Ladice
* Razoružana
Nadnevak uto - 27.06.2006 | Komentari > 7
Mrzim. (u stvari jako, jako ne volim)
... kad me majka prisluškuje.
majka, ne mama.
Prisluškuje me jer joj ništa ne govorim. A ništa joj ne govorim jer ne zna slušati. Nešto mi govori da smo u začaranom krugu...
A kad se naivno ponadam da me sluša, da joj mogu reći nešto što me tišti, sigurna sam da će tu moju slabost, iskrenost, okrenuti protiv mene.
Ono što me iznad svega smeta je to što hodam s jednim dobrim dečkom, a njoj to ne mogu reći jer su svi naši pokušaji razgovora prestajali na pritisku mojih roditelja da s njime raskinem zbog nezavršenog fakulteta.
I sad mi kažeš da ti lažem o svakom svojem izlasku iz kuće. Želiš istinu? DA, lažem. jer ne mogu drukčije. Jer me doživljavaš kao da imam 16 godina - pa stoga ni ne čudi da se takvom i osjećam. Zaista.
To sam rekla i jednoj važnoj osobi u mom životu...
... a to nisi ti.
Nisi mi nikad bila prijatelj - iako si se tom parolom rado služila. Nisi nikad znala doprijeti do mene, već stalno držati prodike od kojih mi sad već dolaze i suzice na oči, i govoriti što treba, a što ne, i nikad, ama baš nikad, mi ne dopustiti da ti pričam.
Da ti pričam kao prijatelj.
I zato se u povjeravanju okrećem prijateljima. "Prijateljima". Oko mene, na blogu, svugdje. Jer želim da me netko sluša, a ne da me kudi.
A ako sada vrtiš glavom u odbijanju činjenice da me ne slušaš, ne brini, bilo je pokušaja. U velikoj sam ih većini slučajeva prozrela... u onoj manjoj mjeri u kojoj sam ti dopustila da mi priđeš - skršila si me mojim oružjem. Mojom istinom. Mojom potrebom da budem istinita.
I zato lažem.
Jer te volim vidjeti sretnu, a ti si sretna što živiš u iluziji. Misliš da želiš znati istinu, no priznaj, ne želiš to zaista... Želiš vjerovati da je sve po špagi, da te ja slušam.
Ne slušam te, to je istina.
I čuj je, ne sklapaj uši rukama.
Ne slušam te jer me guraš visoko, a ja sam sretna ondje gdje jesam.
I gurajuć me visoko, tjeraš me daleko. Od sebe...
APDEJT i ispravak krivog navoda. :)
@ GABRIEL: sad tek vidim da sam bila premalo jasna. :) nezavršeni fakultet se odnosi na njega, koji ga je upisao i nije završio. dobro, nisam ni ja, još :), ali ga guram cijelo to vrijeme dok sam s njime i imam još par ispita do kraja. problem je u tome što moji roditelji snažno žele utjecati na to s kime hodam. i nema načina da im objasnim da je on dobra i kvalitetna osoba. I što me još i jače boli, nisu ga nikad poželjeli ni upoznati...
majka, ne mama.
Prisluškuje me jer joj ništa ne govorim. A ništa joj ne govorim jer ne zna slušati. Nešto mi govori da smo u začaranom krugu...
A kad se naivno ponadam da me sluša, da joj mogu reći nešto što me tišti, sigurna sam da će tu moju slabost, iskrenost, okrenuti protiv mene.
Ono što me iznad svega smeta je to što hodam s jednim dobrim dečkom, a njoj to ne mogu reći jer su svi naši pokušaji razgovora prestajali na pritisku mojih roditelja da s njime raskinem zbog nezavršenog fakulteta.
I sad mi kažeš da ti lažem o svakom svojem izlasku iz kuće. Želiš istinu? DA, lažem. jer ne mogu drukčije. Jer me doživljavaš kao da imam 16 godina - pa stoga ni ne čudi da se takvom i osjećam. Zaista.
To sam rekla i jednoj važnoj osobi u mom životu...
... a to nisi ti.
Nisi mi nikad bila prijatelj - iako si se tom parolom rado služila. Nisi nikad znala doprijeti do mene, već stalno držati prodike od kojih mi sad već dolaze i suzice na oči, i govoriti što treba, a što ne, i nikad, ama baš nikad, mi ne dopustiti da ti pričam.
Da ti pričam kao prijatelj.I zato se u povjeravanju okrećem prijateljima. "Prijateljima". Oko mene, na blogu, svugdje. Jer želim da me netko sluša, a ne da me kudi.
A ako sada vrtiš glavom u odbijanju činjenice da me ne slušaš, ne brini, bilo je pokušaja. U velikoj sam ih većini slučajeva prozrela... u onoj manjoj mjeri u kojoj sam ti dopustila da mi priđeš - skršila si me mojim oružjem. Mojom istinom. Mojom potrebom da budem istinita.
I zato lažem.
Jer te volim vidjeti sretnu, a ti si sretna što živiš u iluziji. Misliš da želiš znati istinu, no priznaj, ne želiš to zaista... Želiš vjerovati da je sve po špagi, da te ja slušam.
Ne slušam te, to je istina.
I čuj je, ne sklapaj uši rukama.
Ne slušam te jer me guraš visoko, a ja sam sretna ondje gdje jesam.
I gurajuć me visoko, tjeraš me daleko. Od sebe...
APDEJT i ispravak krivog navoda. :)
@ GABRIEL: sad tek vidim da sam bila premalo jasna. :) nezavršeni fakultet se odnosi na njega, koji ga je upisao i nije završio. dobro, nisam ni ja, još :), ali ga guram cijelo to vrijeme dok sam s njime i imam još par ispita do kraja. problem je u tome što moji roditelji snažno žele utjecati na to s kime hodam. i nema načina da im objasnim da je on dobra i kvalitetna osoba. I što me još i jače boli, nisu ga nikad poželjeli ni upoznati...
Kraj?
Nadnevak uto - 13.06.2006 | Komentari > 6
ovo neće biti smislen, razrađen post. jer mi je teško. 
jer sam trenutno u afektu i jer me boli ponašanje jedne osobe koju puno volim.
a koja se počela ponašati ružno prema meni, rezignirano i hladno. i neću joj dati gušta, toj osobi, iako me boli da bih vrisnula. neka misli da mi je sve ravno kao Slavonija, da mi se živo fućka za nas i da mi nije ni u primozgu mozga koji stalno misli o njemu...
Nije zaslužio, nije dobar.
Jest da i ja imam putra na glavi, nešto zbog čega se (stalno) buni... Ne javljam mu se kad sam vani, ne odgovaram mu na porukice dok sam vani sa svojim frendicama, javim mu se kad (čim!) dođem doma.
Čim sam slobodna. Njega to čini nezadovoljnim. Ja mu se ispričam i kažem da ja te izlaske, kave i slično, shvaćam kao ugodnu obavezu, za vrijeme koje se potpuno koncentriram na osobu nasuprot mene i da nije kulturno da pričam na telefon dok osoba s druge strane stola bulji u mene, gleda bezveze oko sebe i čeka da prestanem.
Imam jednu vrlo dobru prijateljicu koja je bila s dečkom koji ju je zvao u sat vremena valjda dvaput, koji joj nije dao mira ni kad smo bile na vikendu, a signala nije bilo ni za lijek.
On kaže da nije takav, da samo želi znati da sam živa i zdrava i da ga nije briga s kim sam jer mu mogu ionako reći da sam bilo s kim. Pametan dečko.
I na koncu konca smeta me što sam mu se obećala od sada javljati... (što činim tjednom, a zaboravim već za vikend) i onda se on grdo naljuti na mene... i odbija sa mnom pričati.
Ili priča preko one stvari.
A moje riječi isprike nemaju snagu.
I iako se možda ima pravo ljutiti, .. ima li?.. mene smeta stanje u kojem se svakodnevno nalazimo. Stanje napetosti, rezigniranosti (hinjene ili ne, svejedno... jednakom jačinom boli) i ljutnje. Plača. Mojega. Na jastuku prije spavanja.
jer sam trenutno u afektu i jer me boli ponašanje jedne osobe koju puno volim.a koja se počela ponašati ružno prema meni, rezignirano i hladno. i neću joj dati gušta, toj osobi, iako me boli da bih vrisnula. neka misli da mi je sve ravno kao Slavonija, da mi se živo fućka za nas i da mi nije ni u primozgu mozga koji stalno misli o njemu...
Nije zaslužio, nije dobar.
Jest da i ja imam putra na glavi, nešto zbog čega se (stalno) buni... Ne javljam mu se kad sam vani, ne odgovaram mu na porukice dok sam vani sa svojim frendicama, javim mu se kad (čim!) dođem doma.
Čim sam slobodna. Njega to čini nezadovoljnim. Ja mu se ispričam i kažem da ja te izlaske, kave i slično, shvaćam kao ugodnu obavezu, za vrijeme koje se potpuno koncentriram na osobu nasuprot mene i da nije kulturno da pričam na telefon dok osoba s druge strane stola bulji u mene, gleda bezveze oko sebe i čeka da prestanem.Imam jednu vrlo dobru prijateljicu koja je bila s dečkom koji ju je zvao u sat vremena valjda dvaput, koji joj nije dao mira ni kad smo bile na vikendu, a signala nije bilo ni za lijek.
On kaže da nije takav, da samo želi znati da sam živa i zdrava i da ga nije briga s kim sam jer mu mogu ionako reći da sam bilo s kim. Pametan dečko.
I na koncu konca smeta me što sam mu se obećala od sada javljati... (što činim tjednom, a zaboravim već za vikend) i onda se on grdo naljuti na mene... i odbija sa mnom pričati.Ili priča preko one stvari.
A moje riječi isprike nemaju snagu.
I iako se možda ima pravo ljutiti, .. ima li?.. mene smeta stanje u kojem se svakodnevno nalazimo. Stanje napetosti, rezigniranosti (hinjene ili ne, svejedno... jednakom jačinom boli) i ljutnje. Plača. Mojega. Na jastuku prije spavanja.
Stižu li moje riječi do njega... ili se razbijaju o zid?
To bih voljela znati...
Sustajem, odustajem, pritiska me kao pegla.
(Balašević, Ringišpil)
Više od riječi
Nadnevak sub - 10.06.2006 | Komentari > 3
Sama sam sebi antipatična. Ne, krivi izraz.
Smušena. Jer me metaju djelovi karaktera što uporno grade kineski zid do spoznaje koja vodi mojoj unutarnjoj promjeni. Ne dopuštam si da naučim, a trebala bih lekciju. Zna li netko što je mudro da učinim?
Darujem srce prelako, ljubim
djetinje preiskreno, volim nedovoljno isključivo. Volim bez ostatka, potpuno, zauvijek. I tako svaki put. Predajem se kao da je zadnji, kao da nema svijeta nakon nas niti onog oko nas. Volim kao da će me voljeti koliko nijedan prije njega nije.Što želim reći?
Upravo to... da uzimam stvari zdravo za gotovo, da se nadam kruhu ondje gdje ga nema, da sam prokleto pretvrdoglava te da
kad odlučim da nekog volim, voklim ga bez ostatka ne prestajući s tom praksom tako lako.I onda znam, na udaru sam bure...
Bure njegovih, njihovih, nečijih postupaka, čija sol ružnih postupaka nagriza pomalo moj bedem osjećaja, i onda boli i onda plačem. I onda te suze nitko ne čuje jer ih upije vjetar i nitko ne upozna ono što se krije iza toplih smeđih očiju koje žele biti voljene i držane u naručju i da im netko šapuće potiho, nježno, iskreno i neprestano... volim te...
Nisam glupa, vidim sve što se
događa kad se dogodi. Osjetim kao kao rez oštrice kirurškog noža tvoje "idem spat, bok" mjesto "laku noć". Ono me zareže precizno, baš ondje gdje najviše boli.Baš kao i tvoj kratki "I ja tebe" na moje elaborirano i toplo "Volim te", od kojeg mi žmarci prođu kad ga za te izgovorim, izvučem rosnoga iz dubine srca... za tebe.
Riječi me hrane, mnogo mi znače (ne sramim se priznati). A one koje mi trebaju ponajviše, one nježne i voljene, njih mi nudiš na kapaljku, ne prepustivši se... i dopuštaš da patim.
Možda sam komplicirana. Možda. Ma sigurno da jesam. I možda tražim mnogo i gnjavim kad ne bih trebala. Ali znaj... osim što me voliš, ako me voliš, prenesi mi taj osjećaj koji nosiš u sebi. Neka ti prijeđe preko usana.
Pokaži mi da sam ti bitna...
Cirkularni godišnji odmor
Nadnevak sri - 07.06.2006 | Komentari > 8
Brzina kroz svemir
Općenito gledano, apsolutna brzina bilo kojeg objekta kroz svemir prema Einsteinovoj Specijalnoj teoriji relativnosti nije smisleno pitanje, a ona kaže da u svemiru ne postoji "pogodan" inercijski referentni okvir s kojim bismo usporedili kretanje galaksije.
(Kretanje uvijek mora biti određeno u odnosu na drugi objekt.)
Uzevši to u obzir, mnogo astronoma smatra da se Mliječna staza kreće svemirom brzinom od otprilike 600 km u sekundi u odnosu na promatrane lokacije drugih bliskih galaksija.
Najnovije se procjene kreću od 130 km/s do 1,000 km/s. Ako se Mliječna staza zaista kreće brzinom od 600 km u sekundi, mi putujemo 51.84 milijuna km na dan, ili više nego 18.9 bilijuna km na godinu.
Za usporedbu, to bi značilo da svake godine 4 i pol puta prevalimo put od Zemlje do Plutona.
Smatra se da se Mliječni put kreće u smjeru sazviježđa Hydra.
(Wikipedia, adaptirala Bambolina)
...I onda se ne mogu načuditi ljudima koji kažu da nikada nikamo ne putuju... :))
A opet, mogu shvatiti i one koji mi vele da ni ne osjećaju da su bili na godišnjem odmoru.
Eto što ti je astronomija... ;)
Osim toga:
Mliječna staza prijevod je latinskog imena Via Lactea, dok je korijen riječi galaksija izveden iz grčke riječi galaxia - (gala, galactos znači mlijeko i prema grčkoj mitologiji Mliječna staza nastala je kada se po nebu izlilo mlijeko iz prsiju božice Here dok je dojila Herakla).
Općenito gledano, apsolutna brzina bilo kojeg objekta kroz svemir prema Einsteinovoj Specijalnoj teoriji relativnosti nije smisleno pitanje, a ona kaže da u svemiru ne postoji "pogodan" inercijski referentni okvir s kojim bismo usporedili kretanje galaksije.
(Kretanje uvijek mora biti određeno u odnosu na drugi objekt.)Uzevši to u obzir, mnogo astronoma smatra da se Mliječna staza kreće svemirom brzinom od otprilike 600 km u sekundi u odnosu na promatrane lokacije drugih bliskih galaksija.
Najnovije se procjene kreću od 130 km/s do 1,000 km/s. Ako se Mliječna staza zaista kreće brzinom od 600 km u sekundi, mi putujemo 51.84 milijuna km na dan, ili više nego 18.9 bilijuna km na godinu.Za usporedbu, to bi značilo da svake godine 4 i pol puta prevalimo put od Zemlje do Plutona.
Smatra se da se Mliječni put kreće u smjeru sazviježđa Hydra.
(Wikipedia, adaptirala Bambolina)
...I onda se ne mogu načuditi ljudima koji kažu da nikada nikamo ne putuju... :))A opet, mogu shvatiti i one koji mi vele da ni ne osjećaju da su bili na godišnjem odmoru.
Eto što ti je astronomija... ;)
Osim toga:
Mliječna staza prijevod je latinskog imena Via Lactea, dok je korijen riječi galaksija izveden iz grčke riječi galaxia - (gala, galactos znači mlijeko i prema grčkoj mitologiji Mliječna staza nastala je kada se po nebu izlilo mlijeko iz prsiju božice Here dok je dojila Herakla).
* Svi bi željeli mene...
Nadnevak pet - 02.06.2006 | Komentari > 10
... a ja bih željela sve. I to je moj problem.
Pojednostavljen, doduše, ali problem, i to veliki. Zašto? Zato što zbog te svoje karakteristike srljam ne razmišljajuć. Ne, ne ljubim pametno. Ljubim srcem...
a srce nema oči.
I stoga često ljubim krive.
Mogla bih reći - uvijek ljubim krive, iako ne osjećam da je uvijek tako. Međutim statistike rade protiv mene - čista matematika: ovoga časa sam solo. da su ljudi bili pravi, sad sigurno ne bih bila solo cura, već se nalazila u dugoj vezi na njezinom početku. Dakle, krivi...
Ni sad ne znam ljubim li pravo ili krivo. Kao pletenje. Krivo, krivo, krivo... sad je valjda vrijeme i za "pravo". Okrenimo konac.
Hoće li to biti dobra odluka?
Zaista, nemam pojma. Vrijeme je ono koje će pokazati... ako ono uopće kroji sudbinu.
