Profil
Lijep. :D
Bambolina voli romantiku. Štoviše, nepopravljivi je romantik i sve bi oko sebe zaljubila i uparila. Pa ipak prezire sapunice, osim onih mirisnih, u kadi, iz koje se nerado izvlači kad već mora. Voli čitati, ali joj fantasy nije na popisu omiljenih žanrova. Najradije mašta na javi, puna je rubno nemogućih planova, koje redom uvijek izvede uspješno. Voli zalaske sunca, jagode sa šlagom i najboljeg dečka u ovom dijelu svemira...
Priče
Ormar
Ladice
Relativnost po Bambolini: ODYEB, or not.
Nadnevak čet - 31.08.2006 | Komentari > 5
Meni zbilja nije jasno.
Nisam upoznala osobu koja lakše prekida i sastavlja veze od mog sadašnjeg bivšeg? dečka.
Ma volimo se i u to nema sumnje, ali bogamu, raspizdi se na svaku sitnicu bitnu, nebitnu. Sad smo valjda prekinuli na totalno bezazleni razgovor i zafrkanciju moju s nekim tko nije on, a muško je. Jebemu i takav kratki fitilj.
I ne samo to, nego me sad već vidi s tim tipom i sav je u bedu i taj bed emitira na mene. A mene njegov bed ne dira ni suhu šljivu jer mi je već dosta njegovih uzbuđivanja na situacije koje to nisu zaslužile. I iako sam se nekoć živčanila živa na to što on misli i kako da mu ugodim, da izgladim - puko mi film i neću više.
Ja ga volim, ali brate, ne mogu na sve stvari utjecati u tom svom relativno mladom a svejedno syebanom životu.
Hoću da je uz mene kad mi je teško. Kad imam problema s roditeljima, vezanima uz njihovo nepriznavanje naše veze, dakle, ako je meni teško, a tiče se nas, želim da u njemu imam stijenu. Da me utješi, da zajedno nađemo put iz problema, da mi razgrne oblake. On se naprotiv razbijesni na svoju okolinu, kojoj (nasreću?) nisam dio i stvar puca. Onda pukne na gorespomenutu zafrkanciju i sve je gotovo. Tu-tuuuu. Kao prekinuta linija. Možda smo i prekinuli, ne liniju, nego nas i našu vezu, opet. Možda se ujutro probudi i shvati da je napravio kardinalnu glupost, nemam pojma i ne želim se time opterećivati. Neka radi što hoće, što mu volja i kako mu najbolje paše. Mislila sam da ćemo biti jači od svega... a nismo i klimamo se na kristalnim nogama.
Nakon nekoliko dana zatišja, stigla je nova bura. I opetovani slijed loših situacija, iziritiranih raspoloženja i odjeba. Ne mogu reći da mi je srcu svejedno na njegove oscilacije. Ali mi je ostatku tijela svejedno, ponajviše mojim živcima, jer sam zbog njega dovoljno puta zaplakala jastuk i pitala se zašto?
Nema odgovora na zašto. Odgovor leži u njegovom karakteru, mojem karakteru, minusu i plusu koji se privlače kao struja, ali i frcaju kad je gusto, i to je to, kraj filozofije i razlog svemu zlu. I razlog svemu prelijepome što smo proživjeli...
Nisam upoznala osobu koja lakše prekida i sastavlja veze od mog sadašnjeg bivšeg? dečka.
Ma volimo se i u to nema sumnje, ali bogamu, raspizdi se na svaku sitnicu bitnu, nebitnu. Sad smo valjda prekinuli na totalno bezazleni razgovor i zafrkanciju moju s nekim tko nije on, a muško je. Jebemu i takav kratki fitilj.
I ne samo to, nego me sad već vidi s tim tipom i sav je u bedu i taj bed emitira na mene. A mene njegov bed ne dira ni suhu šljivu jer mi je već dosta njegovih uzbuđivanja na situacije koje to nisu zaslužile. I iako sam se nekoć živčanila živa na to što on misli i kako da mu ugodim, da izgladim - puko mi film i neću više.
Ja ga volim, ali brate, ne mogu na sve stvari utjecati u tom svom relativno mladom a svejedno syebanom životu.
Hoću da je uz mene kad mi je teško. Kad imam problema s roditeljima, vezanima uz njihovo nepriznavanje naše veze, dakle, ako je meni teško, a tiče se nas, želim da u njemu imam stijenu. Da me utješi, da zajedno nađemo put iz problema, da mi razgrne oblake. On se naprotiv razbijesni na svoju okolinu, kojoj (nasreću?) nisam dio i stvar puca. Onda pukne na gorespomenutu zafrkanciju i sve je gotovo. Tu-tuuuu. Kao prekinuta linija. Možda smo i prekinuli, ne liniju, nego nas i našu vezu, opet. Možda se ujutro probudi i shvati da je napravio kardinalnu glupost, nemam pojma i ne želim se time opterećivati. Neka radi što hoće, što mu volja i kako mu najbolje paše. Mislila sam da ćemo biti jači od svega... a nismo i klimamo se na kristalnim nogama.
Nema odgovora na zašto. Odgovor leži u njegovom karakteru, mojem karakteru, minusu i plusu koji se privlače kao struja, ali i frcaju kad je gusto, i to je to, kraj filozofije i razlog svemu zlu. I razlog svemu prelijepome što smo proživjeli...
Snovi se ostvaruju, ponekad
Nadnevak sub - 05.08.2006 | Komentari > 30
Noćas sam po prvi puta spavala kod Njega...
Bilo nam je neopisivo... pogubile su mi se sve riječi.
Volim ga. Volim kako me grlio, kako me privlačio sebi da usnemo zajedno (a oboje smo za komfor stvoreni), kako smo si u mraku koji nas je obavijao nalazili način da si isprepletemo prste. Još uvijek u prorezima između prstiju osjećam njegov topli dlan koji je kraj jastuka pronašao moj...
Obožavam njegov miris. Miriše nekako slađano... blago. Podsjeća me na mlijeko.
I njegove oči... pogled... snenim me okama u noći gledao s ljubavlju. Bio je tako nježan. I sav mi je mek... dodirujem ga jagodicama po koži i pod prstima osjećam paperjastomekog njega uza sebe. Upijam miris njegova jastuka, a on me grli i smirujemo se, stišavamo udahe i tonemo... tonemo u san.
I budi me... budi me ujutro laganim dodirima po mojoj goloj koži... nada se da me neće probuditi, no ne uspijeva. Prvo što vidim kad otvorim oči je dečko kojeg volim...
Čarobna je bila ova noć. Vilinska, magična, nadrealna. Ispunio mi se jedan san...
Tako sam sretna i spokojna, tako mirna i vesela, sve mi se čini da se ima smisla truditi oko nas...
Volim ga. I voljet ću ga... I on voli mene, osjećam. ČUjem mu u glasu. Žena takve stvari osjeti... Mislim da možemo postati sretan par, da vrijedimo truda. Da vrijedimo ljubavi. Da vrijedimo borbe; slatko-gorkaste borbe protiv predrasuda. I borbe za našu priču...
Volim ga.
Šaljem ti poljubac, ljubavi. I ne znajući hoćeš li ga dobiti, spuštam ga na tvoje oči. U tvojim očima vidim sve... Hvala ti.
Bilo nam je neopisivo... pogubile su mi se sve riječi.
Volim ga. Volim kako me grlio, kako me privlačio sebi da usnemo zajedno (a oboje smo za komfor stvoreni), kako smo si u mraku koji nas je obavijao nalazili način da si isprepletemo prste. Još uvijek u prorezima između prstiju osjećam njegov topli dlan koji je kraj jastuka pronašao moj...
Obožavam njegov miris. Miriše nekako slađano... blago. Podsjeća me na mlijeko.
I njegove oči... pogled... snenim me okama u noći gledao s ljubavlju. Bio je tako nježan. I sav mi je mek... dodirujem ga jagodicama po koži i pod prstima osjećam paperjastomekog njega uza sebe. Upijam miris njegova jastuka, a on me grli i smirujemo se, stišavamo udahe i tonemo... tonemo u san.
I budi me... budi me ujutro laganim dodirima po mojoj goloj koži... nada se da me neće probuditi, no ne uspijeva. Prvo što vidim kad otvorim oči je dečko kojeg volim...
Čarobna je bila ova noć. Vilinska, magična, nadrealna. Ispunio mi se jedan san...
Tako sam sretna i spokojna, tako mirna i vesela, sve mi se čini da se ima smisla truditi oko nas...
Volim ga. I voljet ću ga... I on voli mene, osjećam. ČUjem mu u glasu. Žena takve stvari osjeti... Mislim da možemo postati sretan par, da vrijedimo truda. Da vrijedimo ljubavi. Da vrijedimo borbe; slatko-gorkaste borbe protiv predrasuda. I borbe za našu priču...
Volim ga.
Šaljem ti poljubac, ljubavi. I ne znajući hoćeš li ga dobiti, spuštam ga na tvoje oči. U tvojim očima vidim sve... Hvala ti.