Blue as a girl can be

Nadnevak ned - 23.09.2007 | Komentari > 11

Iz naftalina

Nadnevak pet - 14.09.2007 | Komentari > 8

Wow, čišćenja kompjutera od svakojakog smeća imaju i jedan dobar aspekt! :) Nalaziš si svakakve misli i zaostatke koje s guštom sad deletaš. I onda ih nema više kao da ih nikad i nije bilo...

Point zero. Kakvo olakšanje... :)

Nego, sad sam pronašla nešto od prošle jeseni... Toliko mi se to sad daleko čini kao da to nikad nisam bila ja. Ali kad već počesto tipkaram ulomke iz vlastitih dnevnika, neka i ova epizoda ugleda svjetlo dana...

Ispala sam takav blento.

(Kretinjo!)

Skroz.

Pred očima mi laže da mi je vjeran.

Da «on nije ja».

Ja sam, naime, to njemu napravila kad smo bili izvan veze nekoliko dana. Jer me prije toga skroz udaljavao od sebe i govorio da ne zna jel može biti sa mnom «zbog mojih roditelja». Koji, uzgred budi rečeno, oko te veze imaju stav protiv.

I sad se nađemo, laže mi u oči, meni smrdi ali mislim da sam samo ljubomorna i da mi je to mana. Uvjeravam se da mi ne laže...

A laže.

I sjedim s glavom na njegovu ramenu i slušam kako o njoj govori. Ali sve u stilu da se nemam što brinuti – jer, zar bi mi to sve pričao da nešto ima s njom??

Reversed psychology...

Ali nije upalilo, osim u dijelu da sam se trenutno smirila.

Kad sam došla doma i njegovim gafovima uočila praznoću laži koje mi je servirao, pobijesnjela sam.

A onda sam bila na tren tužna...

A onda sam shvatila da nijedna budala ne zaslužuje moju tugu!

:)

To sam si uvijek govorila i uvijek je pomagalo.

Zašto da sama sebe sažalijevam, kad imam jednog assholea manje u svom okružju? :)

Moralo bi mi laknuti.

I laknulo mi je, sad nakon nepuna dva sata od događaja sam totally emotionally cool.

A on je, što se moje strane tiče, girlfriendless.

Totalno, ono, apsolutno.

Nek lako vijori na krilima evolucijskih trčkaranja za suknjama. I'm through with him...

Daydreaming about an angel

Nadnevak uto - 11.09.2007 | Komentari > 6

Volim i cijenim što u svojem dnevnom ritmu ima mjesta za nas. Uvijek... Volim što je busy. Volim vidjeti njegove uspjehe. Volim što može i želi svašta...


A kad dođe red na nas, sav je moj. Vikend je closed for business, opened for a love giving relationship. Tad smišljamo male romantične trenutke i kujemo kolosalne planove, živimo naš život, našu srećicu. :)

Ako sam u nešto sigurna, onda smo to nas dvoje. Ulijeva mi povjerenje i zagrljajem smiruje sve moje uzburkane duhove. Kada sam tužna, tužan je sa mnom... Želi biti dobar prema meni i ja to znam... i onda mi još jače postane žao što sam zaplakala.

Želim da je sretan sa mnom... Želim unositi samo smijeh i zagrljaje u njegov svijet. Želim mu biti rasterećenje i oslonac.
Želim ga gledati dok starimo, postajemo usporeni, naborani i dementni. I uz preglasan TV uzalud mozgamo tko je ta sijeda kreaturica u kauču do nas... :)

Volim januar...

Nadnevak čet - 06.09.2007 | Komentari > 6

Tražim inspiraciju, došla je kao naručena...

Have I told you lately that I love you
Have I told you there's no one else above you
Fill my life with gladness
Take away all my sadness
Ease my troubles, that's what you do...

Rod Stewart mi tiho guguće na zvučnike, a ja se sjećam jednog posebnog zagrljaja.
Zagrljaja prije prvog volim te, gibanja njegovih prsa dok sam ležala na njima.. sjećam se topline naših dodira i zamagljenih stakala kojima smo odijelili svijet od nas dvoje.
Samo nas dvoje...

i dalje, nas dvoje.
Pomisao koja me usrećuje svakoga jutra, svakog poljupca i svakog trena provedenog zajedno.