... i ono neizrečeno
Nadnevak ned - 22.04.2007 | Komentari > 0

Ali što...
i kako otjeloviti osjećaje u riječi?
Nekako nisam u fazi da ono što on i ja dijelimo pokazujem svijetu ogoljeno do najsitnijeg detalja.
Sve što treba znati, to on već vrlo dobro zna...
Lijepo je provoditi mnogo vremena s njim.
Učiti voziti role, na primjer. :) nakon onih "staromodnih" i prilično vještoga klizanja, činilo se da će ovo biti a piece of cake.
Moš si mislit! :D
Osjećala sam se kao prvašić, kao da sada ništa ne znam i počinjem isponova. Plus sam se osjećala da ću tresnuti svakoga časa. Fuf, bilo je blizu! :))
Divno je igrati badminton s njim.
Čak i kada puše.
A ti stojiš niz vjetar.
Hehe, možda baš zato.. :D
A naprosto anđeoski kad čujem titraje na prekrasnoj novoj gitari koju smo išli zajedno kupiti...
I kad se ne ljuti što ne razmišljajuć o posljedicama šiknuh torbicu na nešto tako vrijedno - i lomljivo. :D
I na kraju, uživam... uživam skroz kada pustimo cd iz zvučnika u autu i zaplešemo na mjesečini...
ispunjuje me. Potpuno me obavija i raznježuje, redovno ushićuje i zabavlja. Kad pogledam našu priču, pitam se kako ljudi pristaju na išta manje...