* Jedno pored drugog dišemo u tami...
Nadnevak sub - 01.07.2006 | Komentari > 19
Ne mogu vjerovati.Nikad mi se nije dogodilo....
Nikad nisam ni pomislila...
Nikad ne bih povjerovala da mi netko kaže...
... da ću se zaljubiti u najboljeg prijatelja.
..Najboljeg...
... kojeg sam ikada upoznala ili imala.
Divog dečka.
pametnog, dobrog, iskrenog,... nježnog!... dragog, milog i privrženog, i još mnogo mnogo toga zbog čega ga, iako ga znam kratko, kratko vrijeme, znam da je na ovoj Zemlji jedinstven i nezamjenjiv. Meni nezamjenjiv...
A upoznala sam ga da bismo bili prijatelji, osjetila sam odmah da je dobar, odmah mi je prirastao srcu. I znala sam da ćemo postati jedno drugom bliski.
Mogla sam mu pričati o svemu... Iako nisam netko tko se lako otvara, osjetila sam da njemu mogu sve reći. Razoružavala me negova rečenica "Pa to sam samo ja...", što bi mi davalo još više topline i povjerenja prema njemu...Sinoć sam mu dala svu svoju toplinu i povjerenje.. rekla sam mu da mi je u srcu.
On je rekao da se topi...
I želim da se rastapamo zajedno.
I da je u gluhoj noći kad smo noćas pričali gladan... mojih usana.
Vedri se nebo. Sunce se rađa.
Plovi iz luke jedna lađa;
Jedna što dugo stajaše u doku,
Sva izbijena, s ranama na boku.
More, ko mati, vuče je na krilo.
Ljulja je, šapće: Ništa nije bilo.