HOME Mojblog Mail Rss Designer

* Jedno pored drugog dišemo u tami...

Nadnevak sub - 01.07.2006 | Komentari > 19

Kako li je život samo nepredvidiv!

srcaNe mogu vjerovati.

Nikad mi se nije dogodilo....
Nikad nisam ni pomislila...
Nikad ne bih povjerovala da mi netko kaže...
... da ću se zaljubiti u najboljeg prijatelja.
..Najboljeg...
... kojeg sam ikada upoznala ili imala.
Divog dečka.
pametnog, dobrog, iskrenog,... nježnog!... dragog, milog i privrženog, i još mnogo mnogo toga zbog čega ga, iako ga znam kratko, kratko vrijeme, znam da je na ovoj Zemlji jedinstven i nezamjenjiv. Meni nezamjenjiv...


A upoznala sam ga da bismo bili prijatelji, osjetila sam odmah da je dobar, odmah mi je prirastao srcu. I znala sam da ćemo postati jedno drugom bliski.

mačakMogla sam mu pričati o svemu... Iako nisam netko tko se lako otvara, osjetila sam da njemu mogu sve reći. Razoružavala me negova rečenica "Pa to sam samo ja...", što bi mi davalo još više topline i povjerenja prema njemu...

Sinoć sam mu dala svu svoju toplinu i povjerenje.. rekla sam mu da mi je u srcu.
On je rekao da se topi...
I želim da se rastapamo zajedno.
I da je u gluhoj noći kad smo noćas pričali gladan... mojih usana.



 

vatrena

 

Vedri se nebo. Sunce se rađa.
Plovi iz luke jedna lađa;
Jedna što dugo stajaše u doku,
Sva
izbijena, s ranama na boku.
More, ko mati, vuče je na krilo.
Ljulja je, šapće: Ništa nije bilo.


(Dobriša Cesarić, Na novu plovidbu)


 



Slika 148764