Profil
Lijep. :D
Bambolina voli romantiku. Štoviše, nepopravljivi je romantik i sve bi oko sebe zaljubila i uparila. Pa ipak prezire sapunice, osim onih mirisnih, u kadi, iz koje se nerado izvlači kad već mora. Voli čitati, ali joj fantasy nije na popisu omiljenih žanrova. Najradije mašta na javi, puna je rubno nemogućih planova, koje redom uvijek izvede uspješno. Voli zalaske sunca, jagode sa šlagom i najboljeg dečka u ovom dijelu svemira...
Priče
Ormar
Ladice
* KOLIKO TEŽI RIJEČ?
Nadnevak sri - 24.05.2006 | Komentari > 9
Toliko izgaram od želje da ga vidim, da mu se nasmiješim. Voljela bih ga vidjeti.
(Njegovo lice kad mi govori, da ga mogu zamisliti i dok nismo zajedno. Je li plav ili crn? Ima li tanke ili debele usnice. Ima li snažne... a nježne ruke, koje će me dočekati u zagrljaj, sretne da me vide..?
Želim da me grli, mili moj dnevniče, želim da se utopim u njegovu naručju!)
I ne želim da me tada poželi odvesti korak dalje... i korak dalje. I još dalje, uz slatke riječi i grešne misli u odsjaju oka. Ne želim se žuriti, žurila sam se već (...žurili su me već) i ne sviđa mi se...
Ne želim takvog dečka koji će me htjeti samo da ga zadovoljim i samo da me zadovolji... želim mu značiti mnogo, mnogo više od dobrih sisa, čvrste guze i poligona za hormone.
Možda sam egocentrična jer očekujem da se život mojeg dečka vrti po nekoj imaginarnoj osi koju sam sama zamislila - no čemu trud ako mu je ono bitno u životu u nekom drugom sazviježđu? Čemu trud ako sam mu jedna karika u nizu, i to ona jednoobrazna?
***
Mačak, kako ti je ime?
Ivan, Tomislav, Marino, Ante..?
Sigurno nisam ni blizu.
Tako je prozaično pogađati imena kad nijedno od njih nije tvoje, sigurna sam. Sama sam sebi smiješna.
(Njegovo lice kad mi govori, da ga mogu zamisliti i dok nismo zajedno. Je li plav ili crn? Ima li tanke ili debele usnice. Ima li snažne... a nježne ruke, koje će me dočekati u zagrljaj, sretne da me vide..?
Želim da me grli, mili moj dnevniče, želim da se utopim u njegovu naručju!)
I ne želim da me tada poželi odvesti korak dalje... i korak dalje. I još dalje, uz slatke riječi i grešne misli u odsjaju oka. Ne želim se žuriti, žurila sam se već (...žurili su me već) i ne sviđa mi se...
Ne želim takvog dečka koji će me htjeti samo da ga zadovoljim i samo da me zadovolji... želim mu značiti mnogo, mnogo više od dobrih sisa, čvrste guze i poligona za hormone.
Možda sam egocentrična jer očekujem da se život mojeg dečka vrti po nekoj imaginarnoj osi koju sam sama zamislila - no čemu trud ako mu je ono bitno u životu u nekom drugom sazviježđu? Čemu trud ako sam mu jedna karika u nizu, i to ona jednoobrazna?
***
Mačak, kako ti je ime?
Ivan, Tomislav, Marino, Ante..?
Sigurno nisam ni blizu.
Tako je prozaično pogađati imena kad nijedno od njih nije tvoje, sigurna sam. Sama sam sebi smiješna.
***
Kažeš da sam tvoj Anđeo... to mi tako divno, divno zvuči! Letim na krilima koje nemam kad me tako nazivaš..! No vjerojatno bih letjela i da me zoveš, ne znam; Mrvice...Volim ti biti Anđeo... pa makar u životu samo to.
***
A znaš li čega se bojim, koje sam svoje slabosti svjesna? ... bolno sam svjesna toga da mi ne trebaš ništa drugo doli lijepo govoriti. Šaputati mi koliko me voliš...
Jer lijepe su riječi moj ključ srca. Na njih se topim i njima se hranim. Uz njih se zavaravam da su iskrene.
Već po pravilu ispadnem budala kad im povjerujem, kad se u njih, u riječi, zaljubim, a na djela zaboravim.
Zato si i dopuštam da mi se to dogodi, da mi netko kaže da ima djevojku, no neka ne odlazim, neka ostanem i neka mu budem blizu - jer me treba.
Jer lijepe su riječi moj ključ srca. Na njih se topim i njima se hranim. Uz njih se zavaravam da su iskrene.
A riječi su
najjeftiniji začin;
ne koštaju ništa..
Već po pravilu ispadnem budala kad im povjerujem, kad se u njih, u riječi, zaljubim, a na djela zaboravim.
Zato si i dopuštam da mi se to dogodi, da mi netko kaže da ima djevojku, no neka ne odlazim, neka ostanem i neka mu budem blizu - jer me treba.
I ja popustim.
(!)
Stoga se pomalo bojim što će mi ovaj servirati... i što ću biti spremna dopustiti, s čime se pomiriti, čemu se pokoriti... jer mi je srce do njega satkalo finu zlatnu nit na kojoj volim nježno svirati.
I zato žellim čuti tu sonatu prije nego što odem... Prije nego se grdno (nanovo?) razočaram.