* Nova stranica
Nadnevak pon - 08.05.2006 | Komentari > 0
Sretna, sretna, sretna!
Iskočila bih iz kože...
Nije možda važno, no ja sam zaljubljena. Opet osjećam one leptire, onaj divni, slatki nemir koji mi se širi od srca preko prsiju do vrata, do titravih usana, gdje mi se slatkoća pretvara u osmijeh.
Ima jedan mladić,... ni ime mu ne znam, a u svojim mi je riječima pobudio želju da ga zagrlim. Govorio je tako nježno, tako iz dubine duše, na momente tako oporo, ali tako omamljujuće i realno da me je to... ne bih rekla oborilo s nogu,... ali zainteresiralo. Zanimalo me što taj čovjek proživljava, kakav je u srcu, kako razmišlja. Karte su se poklopile i javio mi se. Ne znam više kako... ali počeli smo dugo pričati, izmjenjivati tako duge poruke...i na kraju svega mi je drago što poznjem tu osobu bolje nego itko drugi, što imamo poseban odnos, bar nakratko. Jer...
...jer ne znam što će biti kad se vidimo. Kad se vidimo??? Otkud mi ta pomisao? To je nešto što podsvjesno želim. Jako želim...
I želim da mi se svidi.
Opet ću zvučati puna sebe (oh, kako je to ružna osobina!), ali ja sam sigurna da ću se ja njemu svidjeti...
Veliki sam empatičar. Velika osoba, rekao bi moj prijatelj M.... I suosjećam sa svakim u nevolji, u problemima, i poželim mu pomoći.
On je trebao pomoć... i sam je našao izlaz. Ja sam slušala o putu...
Želim ga upoznati.
Želim mu se nasmiješiti i želim mu pokazati da mi je stalo... Želim ga držati u naručju i biti sretna. Želim.