Profil
Lijep. :D
Bambolina voli romantiku. Štoviše, nepopravljivi je romantik i sve bi oko sebe zaljubila i uparila. Pa ipak prezire sapunice, osim onih mirisnih, u kadi, iz koje se nerado izvlači kad već mora. Voli čitati, ali joj fantasy nije na popisu omiljenih žanrova. Najradije mašta na javi, puna je rubno nemogućih planova, koje redom uvijek izvede uspješno. Voli zalaske sunca, jagode sa šlagom i najboljeg dečka u ovom dijelu svemira...
Priče
Ormar
Ladice
* Razoružana
Nadnevak uto - 27.06.2006 | Komentari > 7
Mrzim. (u stvari jako, jako ne volim)
... kad me majka prisluškuje.
majka, ne mama.
Prisluškuje me jer joj ništa ne govorim. A ništa joj ne govorim jer ne zna slušati. Nešto mi govori da smo u začaranom krugu...
A kad se naivno ponadam da me sluša, da joj mogu reći nešto što me tišti, sigurna sam da će tu moju slabost, iskrenost, okrenuti protiv mene.
Ono što me iznad svega smeta je to što hodam s jednim dobrim dečkom, a njoj to ne mogu reći jer su svi naši pokušaji razgovora prestajali na pritisku mojih roditelja da s njime raskinem zbog nezavršenog fakulteta.
I sad mi kažeš da ti lažem o svakom svojem izlasku iz kuće. Želiš istinu? DA, lažem. jer ne mogu drukčije. Jer me doživljavaš kao da imam 16 godina - pa stoga ni ne čudi da se takvom i osjećam. Zaista.
To sam rekla i jednoj važnoj osobi u mom životu...
... a to nisi ti.
Nisi mi nikad bila prijatelj - iako si se tom parolom rado služila. Nisi nikad znala doprijeti do mene, već stalno držati prodike od kojih mi sad već dolaze i suzice na oči, i govoriti što treba, a što ne, i nikad, ama baš nikad, mi ne dopustiti da ti pričam.
Da ti pričam kao prijatelj.
I zato se u povjeravanju okrećem prijateljima. "Prijateljima". Oko mene, na blogu, svugdje. Jer želim da me netko sluša, a ne da me kudi.
A ako sada vrtiš glavom u odbijanju činjenice da me ne slušaš, ne brini, bilo je pokušaja. U velikoj sam ih većini slučajeva prozrela... u onoj manjoj mjeri u kojoj sam ti dopustila da mi priđeš - skršila si me mojim oružjem. Mojom istinom. Mojom potrebom da budem istinita.
I zato lažem.
Jer te volim vidjeti sretnu, a ti si sretna što živiš u iluziji. Misliš da želiš znati istinu, no priznaj, ne želiš to zaista... Želiš vjerovati da je sve po špagi, da te ja slušam.
Ne slušam te, to je istina.
I čuj je, ne sklapaj uši rukama.
Ne slušam te jer me guraš visoko, a ja sam sretna ondje gdje jesam.
I gurajuć me visoko, tjeraš me daleko. Od sebe...
APDEJT i ispravak krivog navoda. :)
@ GABRIEL: sad tek vidim da sam bila premalo jasna. :) nezavršeni fakultet se odnosi na njega, koji ga je upisao i nije završio. dobro, nisam ni ja, još :), ali ga guram cijelo to vrijeme dok sam s njime i imam još par ispita do kraja. problem je u tome što moji roditelji snažno žele utjecati na to s kime hodam. i nema načina da im objasnim da je on dobra i kvalitetna osoba. I što me još i jače boli, nisu ga nikad poželjeli ni upoznati...
majka, ne mama.
Prisluškuje me jer joj ništa ne govorim. A ništa joj ne govorim jer ne zna slušati. Nešto mi govori da smo u začaranom krugu...
A kad se naivno ponadam da me sluša, da joj mogu reći nešto što me tišti, sigurna sam da će tu moju slabost, iskrenost, okrenuti protiv mene.
Ono što me iznad svega smeta je to što hodam s jednim dobrim dečkom, a njoj to ne mogu reći jer su svi naši pokušaji razgovora prestajali na pritisku mojih roditelja da s njime raskinem zbog nezavršenog fakulteta.
I sad mi kažeš da ti lažem o svakom svojem izlasku iz kuće. Želiš istinu? DA, lažem. jer ne mogu drukčije. Jer me doživljavaš kao da imam 16 godina - pa stoga ni ne čudi da se takvom i osjećam. Zaista.
To sam rekla i jednoj važnoj osobi u mom životu...
... a to nisi ti.
Nisi mi nikad bila prijatelj - iako si se tom parolom rado služila. Nisi nikad znala doprijeti do mene, već stalno držati prodike od kojih mi sad već dolaze i suzice na oči, i govoriti što treba, a što ne, i nikad, ama baš nikad, mi ne dopustiti da ti pričam.
Da ti pričam kao prijatelj.I zato se u povjeravanju okrećem prijateljima. "Prijateljima". Oko mene, na blogu, svugdje. Jer želim da me netko sluša, a ne da me kudi.
A ako sada vrtiš glavom u odbijanju činjenice da me ne slušaš, ne brini, bilo je pokušaja. U velikoj sam ih većini slučajeva prozrela... u onoj manjoj mjeri u kojoj sam ti dopustila da mi priđeš - skršila si me mojim oružjem. Mojom istinom. Mojom potrebom da budem istinita.
I zato lažem.
Jer te volim vidjeti sretnu, a ti si sretna što živiš u iluziji. Misliš da želiš znati istinu, no priznaj, ne želiš to zaista... Želiš vjerovati da je sve po špagi, da te ja slušam.
Ne slušam te, to je istina.
I čuj je, ne sklapaj uši rukama.
Ne slušam te jer me guraš visoko, a ja sam sretna ondje gdje jesam.
I gurajuć me visoko, tjeraš me daleko. Od sebe...
APDEJT i ispravak krivog navoda. :)
@ GABRIEL: sad tek vidim da sam bila premalo jasna. :) nezavršeni fakultet se odnosi na njega, koji ga je upisao i nije završio. dobro, nisam ni ja, još :), ali ga guram cijelo to vrijeme dok sam s njime i imam još par ispita do kraja. problem je u tome što moji roditelji snažno žele utjecati na to s kime hodam. i nema načina da im objasnim da je on dobra i kvalitetna osoba. I što me još i jače boli, nisu ga nikad poželjeli ni upoznati...