Profil
Lijep. :D
Bambolina voli romantiku. Štoviše, nepopravljivi je romantik i sve bi oko sebe zaljubila i uparila. Pa ipak prezire sapunice, osim onih mirisnih, u kadi, iz koje se nerado izvlači kad već mora. Voli čitati, ali joj fantasy nije na popisu omiljenih žanrova. Najradije mašta na javi, puna je rubno nemogućih planova, koje redom uvijek izvede uspješno. Voli zalaske sunca, jagode sa šlagom i najboljeg dečka u ovom dijelu svemira...
Priče
Ormar
Ladice
* Romansa u d-molu
Nadnevak pet - 07.07.2006 | Komentari > 17
Ne voli me; ne zove, ne brine se za mene.
Ja, naprotiv,na njega mislim i suviše...
ali mu to ne bi bilo pametno priznati,
kako mi ne bi izbio sve karte iz rukava...
Ne mogu dopustiti da mu budem za petama..., trebam imati ponos i respect. Ne smijem mu dati priliku da likuje što je 'uhvatio' djevojku, ženu, poput mene.
I zato mu ne smijem dosađivati ma koliko mi to teško srčeko tištilo.
Bojim se malo...
On je sad u fazi poput one kad smo se moja posljednja simpatija i ja međusobno gledali... tada nisam željela ništa više od toga. Bojala sam se okoline i njezinih očiju uprtih u nas. Bojala sam se svojih osjećaja i svoje nespremnosti na sve to. Bojim se kakav je njegov sklop u glavi danas i što želi od nas...
Danas znam da je dečka imati lako.
I da je veza divna stvar...! Ako je iskrena.
Ali me strah da zbog svojeg ograničenog iskustva u vezama (uvelike pozitivnog) nečija s*anja upakirana u primamljiv šareni papir glume ne počnem gutati kao slasnu bombonijeru, a slatko najviše volim. (u svakom pogledu, pa i emotivnom) Stoga sam oprezna... jer ne znam koliko je pametno upustiti se u ovo što želim činiti.
I ne znam voli li me on isto, jednako jako i još jače, i ne znam hoćemo li se jednom probuditi i reći jedno drugome: "Ovo nije bila dobra ideja..."
Ali volim ga.
To je jedino što sa sigurnošću znam.
I iako smo samo jednom zajedno bili izašli, i iako sam se tada trudila biti mu samo prijateljica, a ne i žena, samo dobra, ali ne i zanosna, iako sam svoje zaigrano toplo srce pripisivala samo tome da mi je drago imai toliko dobrog prijetelja, kad mi se približio jako, jako, i kad smo šetali dio puta rame uz rame na februarskom zraku što štipao je obraze, i kad smo sjeli u kafić, a on mi podastro svoje nježne osjećaje na papiru, susprezala sam se da ga ne zagrlim. Da ne pretjeram...
I kad smo sjedili na žutim barskim stolicama, dok je grad pod nama pulsirao, kao i naša srca, i kad je noge pružio na moj stolac obgrlivši me njima, i kad smo navečer, podragani mliječnobijelim lanternama, šetali rubom perivoja... osjećala sam da mi je drag; tako jako, silno, nevjerojatno drag.
Još se od tog ojećaja nisam otrijeznila...
Opijena sam sve više...
i više.
Ne želim se probuditi...........
ne želim se više buditi... bez njega...
Ja, naprotiv,na njega mislim i suviše...
ali mu to ne bi bilo pametno priznati,kako mi ne bi izbio sve karte iz rukava...
Ne mogu dopustiti da mu budem za petama..., trebam imati ponos i respect. Ne smijem mu dati priliku da likuje što je 'uhvatio' djevojku, ženu, poput mene.
I zato mu ne smijem dosađivati ma koliko mi to teško srčeko tištilo.
Bojim se malo...
On je sad u fazi poput one kad smo se moja posljednja simpatija i ja međusobno gledali... tada nisam željela ništa više od toga. Bojala sam se okoline i njezinih očiju uprtih u nas. Bojala sam se svojih osjećaja i svoje nespremnosti na sve to. Bojim se kakav je njegov sklop u glavi danas i što želi od nas...
je li mu ljubav samo kratka iskra
između dvije igre života?
između dvije igre života?
Danas znam da je dečka imati lako.
I da je veza divna stvar...! Ako je iskrena.
Ali me strah da zbog svojeg ograničenog iskustva u vezama (uvelike pozitivnog) nečija s*anja upakirana u primamljiv šareni papir glume ne počnem gutati kao slasnu bombonijeru, a slatko najviše volim. (u svakom pogledu, pa i emotivnom) Stoga sam oprezna... jer ne znam koliko je pametno upustiti se u ovo što želim činiti.I ne znam voli li me on isto, jednako jako i još jače, i ne znam hoćemo li se jednom probuditi i reći jedno drugome: "Ovo nije bila dobra ideja..."
Ali volim ga.
To je jedino što sa sigurnošću znam.
I iako smo samo jednom zajedno bili izašli, i iako sam se tada trudila biti mu samo prijateljica, a ne i žena, samo dobra, ali ne i zanosna, iako sam svoje zaigrano toplo srce pripisivala samo tome da mi je drago imai toliko dobrog prijetelja, kad mi se približio jako, jako, i kad smo šetali dio puta rame uz rame na februarskom zraku što štipao je obraze, i kad smo sjeli u kafić, a on mi podastro svoje nježne osjećaje na papiru, susprezala sam se da ga ne zagrlim. Da ne pretjeram...
I kad smo sjedili na žutim barskim stolicama, dok je grad pod nama pulsirao, kao i naša srca, i kad je noge pružio na moj stolac obgrlivši me njima, i kad smo navečer, podragani mliječnobijelim lanternama, šetali rubom perivoja... osjećala sam da mi je drag; tako jako, silno, nevjerojatno drag.
Još se od tog ojećaja nisam otrijeznila...
Opijena sam sve više...
i više.
Ne želim se probuditi...........
ne želim se više buditi... bez njega...