Postoji jedna kontradikcija..

Moj osjećaj da nam je veza super i njegova percepcija da stalno nešto ne valja jer se stalno bunim.

Čudno da dvoje upletenih razmišljaju tako različito o jednoj te istoj stvari.

Kad me nešto smeta, kažem to na najmirniji mogući način, ne želeći ga stjerati u kut. kad mislim da nešto trebamo razjasniti, otvorim raspravu. jedino me čini nezadovoljnom kad on u njoj neće sudjelovati. tada mi se čini kao da pričam niz vjetar. Volim znati da sam slušana i strašno me zanima njegov pogled na stvar. Nema smisla da ja brbljam sama, tada to nije razgovor, nego monolog.

Još me više ljuti to što je provjereno izuzetno elokventan... kada hoće. :)

Volim pričati, to je istina. :) I teško mi je pratiti korak. A onda je kasno navečer i njemu se neće i onda eto belaja, vodimo razgovor kako ne vodimo razgovor. :D

I tako ukrug. Ja se uhvatim neke sitnice, neke nedoumice, a s druge strane nema nekog razuvjeravanja. Mislim, da, znam da me more budalaštine, al na taj način, kad ne začepimo rupu, buha postane moljac, moljac majmun, majmun krokodil i začas stignemo do slona. I začas se bavim egzistencijalnim problemima, svjetskom boli, voli me-ne voli me, talibanima, bin ladenom i cmoljenjima u jastuk.

A moglo je biti tako jednostavno... :)

Priznajem, nikada neću shvatiti muškarce. Ili dokučiti ovog moga. nadam se da mu neće do*izdit sve skupa i odlučit podulje se odmorit od mojih zašto?zašto?zašto? :D makar bih ga skužila da i bude tako, hihihi.

talk in ever lasting words
and dedicate them all to me
and I will give you all my life
i'm here if you should call to me
you think that I don't even mean
a single word I say

it's only words
and words are all I have
to take your heart away