Profil
Lijep. :D
Bambolina voli romantiku. Štoviše, nepopravljivi je romantik i sve bi oko sebe zaljubila i uparila. Pa ipak prezire sapunice, osim onih mirisnih, u kadi, iz koje se nerado izvlači kad već mora. Voli čitati, ali joj fantasy nije na popisu omiljenih žanrova. Najradije mašta na javi, puna je rubno nemogućih planova, koje redom uvijek izvede uspješno. Voli zalaske sunca, jagode sa šlagom i najboljeg dečka u ovom dijelu svemira...
Priče
Ormar
Ladice
Budalovi
Nadnevak čet - 22.11.2007 | Komentari > 3
Vidi, budalovi..., zagrlio me oko struka i prišapnuo.. stajali smo na obali Bundeka, noć, osam sati...
Unatoč prohladnoj noći, šetača nije bio mali broj... Nisam ih, iskreno, toliko očekivala. S vremenom ih je ostajalo sve manje i manje... samo jedan mladi par na jednoj od klupica i cika djece u daljini, iz parka.
Razmišljam kako je dobra ideja ovo bila...
Budalovi... u daljini, a mi, sami u gotovo posvemašnjoj tišini, na sredini drvenoga mosta.
Nagnuti nad pličinom koja spaja dva jezera, na toj razmeđi koja spaja i odvaja divlji svijet od pitomog, pritisnuta o fino smeđe drvo, grijana pufastom jaknom mog najdražeg, ljubila sam mu usne i tražila meku toplinu vrata.
Spustili smo se sa staze na plažu, osjećali šuškave oblutke pod nogama, približavali se spokojnoj površini jezera...
Kako smo se približili, tako su halapljive beštije mislile da smo ih došli hraniti pa su se njih dvadesetak sručile ispred nas... doklizale se u bešumnoj formaciji, elegantne i znatiželjne. Spustila sam se u čučanj pokraj Njega, on mi je stajao odmah zdesna i sigurno se negdje hihotao u sebi kada labudove dozivah k sebi kao mačiće. :)
Provela sam prekrasnu večer s njim... samo tri sata, doduše, ali više od toga nismo imali. Na kraju sam ga dovezla pred stanicu, zagrlili smo se u autiću i teško se, tako teško oprostili.
Gledala sam ga kako odlazi, kako odmiče, kako je to to... kako je to sve... i kako mi neće biti tu idućih tjedan dana... i upalila sam autić... tiho mu se
prišuljala iza peta... a on se baš u tom trenutku okrenuo i lice mu se ozarilo :) ljube moj mali.. Posljednji, dugi poljubac kroz prozor, ruka u ruci koja polako klizi i odvaja se, osjećaj trenutne male velike sreće i osjećaj ukradenog trenutka ovom vremenu koje nas razdvaja.
Do idućeg petka ili subote... bit ćemo zajedno u srcu.
Unatoč prohladnoj noći, šetača nije bio mali broj... Nisam ih, iskreno, toliko očekivala. S vremenom ih je ostajalo sve manje i manje... samo jedan mladi par na jednoj od klupica i cika djece u daljini, iz parka.Razmišljam kako je dobra ideja ovo bila...
Budalovi... u daljini, a mi, sami u gotovo posvemašnjoj tišini, na sredini drvenoga mosta.
Nagnuti nad pličinom koja spaja dva jezera, na toj razmeđi koja spaja i odvaja divlji svijet od pitomog, pritisnuta o fino smeđe drvo, grijana pufastom jaknom mog najdražeg, ljubila sam mu usne i tražila meku toplinu vrata.
Spustili smo se sa staze na plažu, osjećali šuškave oblutke pod nogama, približavali se spokojnoj površini jezera...
Kako smo se približili, tako su halapljive beštije mislile da smo ih došli hraniti pa su se njih dvadesetak sručile ispred nas... doklizale se u bešumnoj formaciji, elegantne i znatiželjne. Spustila sam se u čučanj pokraj Njega, on mi je stajao odmah zdesna i sigurno se negdje hihotao u sebi kada labudove dozivah k sebi kao mačiće. :)
Provela sam prekrasnu večer s njim... samo tri sata, doduše, ali više od toga nismo imali. Na kraju sam ga dovezla pred stanicu, zagrlili smo se u autiću i teško se, tako teško oprostili.
Gledala sam ga kako odlazi, kako odmiče, kako je to to... kako je to sve... i kako mi neće biti tu idućih tjedan dana... i upalila sam autić... tiho mu se
prišuljala iza peta... a on se baš u tom trenutku okrenuo i lice mu se ozarilo :) ljube moj mali.. Posljednji, dugi poljubac kroz prozor, ruka u ruci koja polako klizi i odvaja se, osjećaj trenutne male velike sreće i osjećaj ukradenog trenutka ovom vremenu koje nas razdvaja.Do idućeg petka ili subote... bit ćemo zajedno u srcu.