Dear Santa

Nadnevak uto - 15.12.2009 | Komentari > 9

Teško mi je pisati o nama..

Koliko je god prekrasno ono što se iz dana u dan među nama zbiva, toliko je teško misliti na sutra. Jer imam osjećaj da ćemo morati donijeti neke teške odluke, a tako bih ih rado odgodila, tako rado zaboravila, smetnula s uma, riješila ih samo i isključivo prirodnim prolazom vremena. A ne ide tako...

I nije mi baš ta metodologija najoptimalnija za neke životno važne odluke, right? Nije neka baza. Ali ništa se ne događa upravo zato što svima involviranima odgovara taj status quo zbog kojeg se ne krećemo nikamo, ni naprijed, ni nazad.

Očekujem od njega da posustane jer me voli, on očekuje od mene isto. Razlozi su nam podjednako jaki, mada bih ja napola objektivno primijetila da s praktične strane moji bolje drže vodu jer su manje emocionalno tonirani, no na kraju se sve ionako svodi na "ja želim" i "ja ne želim"...

Teško mi je jako jer ga ne želim izgubiti, niti ga se svojevoljno odreći, a ne mogu pristati na njegov stav. I ne mogu mu ispuniti želju...

U tom se pogledu osjećam stjerana u kut, primorana da biram između ili-ili, a nijedno mi ne paše, nijedno mi ne odgovara jer ja hoću i ovce i novce. I hoću biti sretna.

Ovo nikako ne može izaći na dobro, ukoliko se ostane na ovoj točci gledišta, a sve mi se više čini da će tako biti. I jedno i drugo imamo aspiracije oko životnog realiziranja nas samih koje isključuju, ili bar privremeno a na relativno dugi rok, odgađaju naše snove na kojima smo dugo godina radili.

S druge strane nalazimo se mi kao par i držimo palčeve da se onaj drugi zezne u koracima. :D I da živimo zajedno do kraja života...

Dear Santa, help needed.