Godine nestvarne

Nadnevak sub - 02.09.2006 | Komentari > 3

Kad imam mnogo vremena, razmišljam o peezdarijama, tako me uhvatilo i ovaj put. same old story, dečko. Ali ovaj put je s dečkom sve u redu, za promjenu. :) Volimo se i sretna sam. Pažljiv je prema meni kako dečko prema svojoj curi treba biti i osjećam kako je sav pun pozitivne energije.

The trouble lies ih my head... :)

Razmišljam, što on želi od nas...

Divan je... u to nema pogovora... i prilično smo dugo zajedno, preko pola godine, i sad kad se ne okupiram dilemom voli li me ili me iskorištava, pomišljam što želi od nas...

Želi li dugu vezu...
Želi li da budemo jedno uz drugo još godinama...
I što nakon toga..?

Što kad ja ostarim, a on ne ostari..? Što ako mu ne budem više bila lijepa i stoga, a i tko zna još čega, počne tražiti druge žene.
Što ako podijelimo zajedno sad nekoliko godina i onda odluči da on ne bi vezu s jednom mnome i da bi htio dalje. A meni... a ja potrošim svoju mladost na krivome mjestu....

On će tada biti u meni već ispričanoj priči, cijeli će se svijet vrtjeti oko njega, a ja ću već imati pregršt iskustva... previše godova i potpuno sređenu poslovnu i općenito životnu situaciju. Možda se uplaši.... Možda još ni ne gleda onako daleko kako ja to gledam. Možda uživa u trenutku...
Možda mu je ovaj trenutak lijep, sa mnom, paše mu, a danas je danas, dok je sutra još daleko...

Ne znam kako da se postavim; da li da ga blizu sebi primaknem, blizu srcu i da ga volim... ili da s njim porazgovaram o svojim dilemama i ispadnem smiješna?