Happy blogday, dear Bambolina!

Nadnevak sub - 21.02.2009 | Komentari > 9

Nemrem bolivit! :D

Pa zar je zbilja tri godine prošlo otkad pišem ovaj blog?? Projurile za tren, stvarno vrijeme brže leti što si stariji, hihi.

E pa sretan mi rođendan. Blogovski! :)

Looking backwards, bilo je tu svega. Nešto ružnih trenutaka, al nećemo se vraćati na ružno, i mnogo više lijepih. Onih koji se pamte... 

Prilično je često ovaj blog izgledao mrvicu konfuzan. Jer se spajala sadašnjost, oživljavala prošlost i ponekad čeznula nekakava ružičasta budućnost. Makar može biti i ljubičasta na tufnice, I don't care! Redale su se različite priče...

Prva je priča bila nešto što sam zbilja htjela at that time. Isprepletali su se krasni trenuci zajedno i oni puni jada, čemera i emocionalnih križaljki u danima kada smo bili svaki na svojoj strani. On je imao curu, on je htio mene i curu, a ja sam htjela njega bez cure. :D Poslije je rekao kako je bio slabić otrgnuti se iz nečega poznatog da bi ostavio sve i krenuo u nešto za što nije imao garancije da će uspjeti, a meni je bilo krivo što nije bio rezolutan kao ja i napravio rezove. Na kraju, ili na početku, sam ga ostavila, ljuta i jadna, ali sigurna da me nitko neće praviti budalom i naviknuti na drugo mjesto u srcu, kad ja u životu uvijek stremim biti prva, ma što radila i ma gdje bila. i šta onda vrijedi da mu se sviđam...

Druga je pak priča bila nešto sasvim imaginarno... kratkotrajno razmišljanje na razini simpatija iz srednje škole, a ja nikad simpi nisam imala tri čiste reć šta mislim. :D

Treća je priča, iskreno, bio potpuni promašaj. Pokušala sam napraviti prevelike kompromise i promijeniti nešto što se nije dalo promijeniti. Kad kažem nešto, mislim netko. I koliko god se smijem curama koje isto neuspješno pokušavaju u svojim vezama, sama sam upala u tu zamku a da toga nisam bila ni svjesna.

Četvrta je priča bila totalna komedija. A ne mo'š baš bit s nekim who you are laughing at, not laughing with. :D

Na kraju i na početku, Medo. Šta reć o tome? Čovjek koji je najviše utjecao na moj život, odluke, preko njega vidjela kako neki ljudi nažalost rezoniraju, provela jako puno lijepih trenutaka, a na kraju sam imala osjećaj da sam ispala totalna bitch. I to me kopkalo dugo, dok nismo dugo nakon svega stupili u kontakt i dok nisam vidjela da mi ne zamjera ništa. Vjerovala sam da sa mnom nikad neće prozboriti više ni riječi, koliko sam bila nefer prema njegovu srcu, no dočekao me prijateljski i na tome mu veliko hvala...

Otpetljavši se iz ovog koluta, trebalo je utipkati novi tag. Peta priča? Bilo me strah napisati to jer sam se osjećala da se u tom slučaju ne bih maknula s mjesta. A htjela sam nekome biti drukčija, iskrenija, bolja. Kada je sve počinjalo, nismo bili više od prijatelja, dapače, dugo sam ga prijateljem i smatrala. :) I kad su krenuli mali leptirići u trbuhu, nisam ni sama znala što napraviti, upustiti se u to ili ne. No nakon jednog dejta, koji je proizašao iz sasvim prijateljske kave, i na kojem me, i danas me sram toga kad se sjetim, :D preveslao da uvoze snijeg na Sljemenu, napravila sam silenzio stampa s Medom i odlučila to make it the first day of the rest of my life...

U njemu sam dobila krasnog dečka, pametnog, smiješnog za poludit, dragog i dobrog, ambicioznog i poštenog, a bome i vjernog. Za promjenu! :D Baš mi paše i skroz mi je drago što smo se pronašli. I yebiga što ne zvučim nimalo romantično, ne puca me ta vibra u pet ujutro, nakon što se probudih u 2 misleći da je 7. Očito se prerijetko budim u sedam jer bih jamačno znala da je tada na obzorju već potpuni dan.

Laku noć, moje zaljubljeno i solersko društvance. :) I ono pooženjeno i pooudano, a tad baš neću ić u definicije međuljudskih odnosa da se ne zeznem.

Pusa vam!