Profil
Lijep. :D
Bambolina voli romantiku. Štoviše, nepopravljivi je romantik i sve bi oko sebe zaljubila i uparila. Pa ipak prezire sapunice, osim onih mirisnih, u kadi, iz koje se nerado izvlači kad već mora. Voli čitati, ali joj fantasy nije na popisu omiljenih žanrova. Najradije mašta na javi, puna je rubno nemogućih planova, koje redom uvijek izvede uspješno. Voli zalaske sunca, jagode sa šlagom i najboljeg dečka u ovom dijelu svemira...
Priče
Ormar
Ladice
Happyend
Nadnevak čet - 14.12.2006 | Komentari > 10
Ne mogu više šutjeti, hepi sam za pozvizdit!
MEDO I BAMBOLINA SU OPET ZAJEDNO! :)))
Nazvala sam ga sinoć, okrenula broj više izbezumljena hoće li se ili neće javiti... jer danima prije toga ostajao je samo muk i grozni, monotoni tu-tuuu, tu-tuuu.
Ostao je i ovaj put...
Svakoga puta bila sam sva izvan sebe i pitala se zašto i pred oči su mi skakali svi mogući scenariji od toga da se ljuti, preko toga da ne čuje i na kraju, toga da ima drugu djevojku. Dva mjeseca je i dugo i kratko razdoblje za sve...
Izgubila sam svu nadu.
A onda me za par minuta iznenadilo malo srce na zaslonu mobyja i Medo ispod toga. Zvao me... Nisam znala kako da se javim, koju boju glasa da ispustim iz grla. Na kraju moje Halo, njegovo drago Halo, halo... i već sam znala da će biti dobro. :)
Razgovarali smo do 3 ujutro... nismo željeli da razgovor stane. Povjerili smo jedno drugom kako nam je bilo svo to vrijeme odvojeno... i zaključili da smo se jednako mučili, na iste stvari nostalgično radovali, ljubili sjene i željeli ono drugo ovdje, blizu.
Sad smo skupa... :)
Tako sam sretna. Tako nevjerojatno sretna...
Najljepši poklon za imendan... ;)
MEDO I BAMBOLINA SU OPET ZAJEDNO! :)))
Nazvala sam ga sinoć, okrenula broj više izbezumljena hoće li se ili neće javiti... jer danima prije toga ostajao je samo muk i grozni, monotoni tu-tuuu, tu-tuuu.
Ostao je i ovaj put...
Svakoga puta bila sam sva izvan sebe i pitala se zašto i pred oči su mi skakali svi mogući scenariji od toga da se ljuti, preko toga da ne čuje i na kraju, toga da ima drugu djevojku. Dva mjeseca je i dugo i kratko razdoblje za sve...
Izgubila sam svu nadu.
A onda me za par minuta iznenadilo malo srce na zaslonu mobyja i Medo ispod toga. Zvao me... Nisam znala kako da se javim, koju boju glasa da ispustim iz grla. Na kraju moje Halo, njegovo drago Halo, halo... i već sam znala da će biti dobro. :)
Razgovarali smo do 3 ujutro... nismo željeli da razgovor stane. Povjerili smo jedno drugom kako nam je bilo svo to vrijeme odvojeno... i zaključili da smo se jednako mučili, na iste stvari nostalgično radovali, ljubili sjene i željeli ono drugo ovdje, blizu.
Sad smo skupa... :)
Tako sam sretna. Tako nevjerojatno sretna...
Najljepši poklon za imendan... ;)