Iz naftalina

Nadnevak pet - 14.09.2007 | Komentari > 8

Wow, čišćenja kompjutera od svakojakog smeća imaju i jedan dobar aspekt! :) Nalaziš si svakakve misli i zaostatke koje s guštom sad deletaš. I onda ih nema više kao da ih nikad i nije bilo...

Point zero. Kakvo olakšanje... :)

Nego, sad sam pronašla nešto od prošle jeseni... Toliko mi se to sad daleko čini kao da to nikad nisam bila ja. Ali kad već počesto tipkaram ulomke iz vlastitih dnevnika, neka i ova epizoda ugleda svjetlo dana...

Ispala sam takav blento.

(Kretinjo!)

Skroz.

Pred očima mi laže da mi je vjeran.

Da «on nije ja».

Ja sam, naime, to njemu napravila kad smo bili izvan veze nekoliko dana. Jer me prije toga skroz udaljavao od sebe i govorio da ne zna jel može biti sa mnom «zbog mojih roditelja». Koji, uzgred budi rečeno, oko te veze imaju stav protiv.

I sad se nađemo, laže mi u oči, meni smrdi ali mislim da sam samo ljubomorna i da mi je to mana. Uvjeravam se da mi ne laže...

A laže.

I sjedim s glavom na njegovu ramenu i slušam kako o njoj govori. Ali sve u stilu da se nemam što brinuti – jer, zar bi mi to sve pričao da nešto ima s njom??

Reversed psychology...

Ali nije upalilo, osim u dijelu da sam se trenutno smirila.

Kad sam došla doma i njegovim gafovima uočila praznoću laži koje mi je servirao, pobijesnjela sam.

A onda sam bila na tren tužna...

A onda sam shvatila da nijedna budala ne zaslužuje moju tugu!

:)

To sam si uvijek govorila i uvijek je pomagalo.

Zašto da sama sebe sažalijevam, kad imam jednog assholea manje u svom okružju? :)

Moralo bi mi laknuti.

I laknulo mi je, sad nakon nepuna dva sata od događaja sam totally emotionally cool.

A on je, što se moje strane tiče, girlfriendless.

Totalno, ono, apsolutno.

Nek lako vijori na krilima evolucijskih trčkaranja za suknjama. I'm through with him...