Luce

Nadnevak čet - 13.12.2007 | Komentari > 3

Danas je 13.12., Sveta Lucija... upravo me ta spoznaja bubnula u glavicu čim sam vidjela pšenicu iz Večernjeg.

Sama sebi zvučim kao omraženi mi Proust sa svojim asocijacijama...

Prije koju godinu on me je zvao Luce... Nije mi to ime. No pričali smo jednom o imenima i rekoh, Lucija... bljaaak. Bih nikad nazvala dijete Lucija. (možda jer mi je jedna bila izrazito antipatična :) ) On se, međutim nikako nije složio i počeo me tako zvati.

Luce...

onako od milja.

Kao s mnogo stvari, tako sam se i na ovu navikla, a bilo mi je posebno i stoga jer je dolazilo od meni nekog izrazito posebnog, od Mede...

I što je najgore, skoro sam zaboravila na to... Nakon četiri godine, prva je ova što to nisam čula... I užasno mi je što sam sada tužna, skroz tužna, jer ne znam oko čega plačem, ali mi je teško ovih posebnih dana. Da smo skupa, danas bih dobila poklončić za imendan, a onoga se pravog ne bismo ni sjetili. Ovo je bio jedan od lijepih dana u godini...

Šteta što ne postoji Sveto Medovo. :D

Uvijek sam voljela ovaj period druge polovine dvanaestoga mjeseca, ali sam i u to vrijeme, zbog neke panike, straha i nedoumica, znala činiti fatalne pogreške, s vremenom sve više. Žao mi je što je i za njega i za mene ovo bilo jako stresno razdoblje... :( Zadnji put lani... I ne želim sad misliti o detaljima toga, o porukama i brigama s njegove strane i mojim postupcima na to jer ću... kvragu, evo ih.. plačem. Mislim da nisam bila uvijek fer prema njemu...

Ponekad pomislim bih li mu se javila... a onda me krenu dvojbe trebam li i ima li smisla kopati po rani. Ne bih ga više htjela povrjeđivati...

Možda jednom...

Nadam se da će mu ovi blagdani biti lijepi i da će biti sretan s nekim. To mu iskreno želim...