Profil
Lijep. :D
Bambolina voli romantiku. Štoviše, nepopravljivi je romantik i sve bi oko sebe zaljubila i uparila. Pa ipak prezire sapunice, osim onih mirisnih, u kadi, iz koje se nerado izvlači kad već mora. Voli čitati, ali joj fantasy nije na popisu omiljenih žanrova. Najradije mašta na javi, puna je rubno nemogućih planova, koje redom uvijek izvede uspješno. Voli zalaske sunca, jagode sa šlagom i najboljeg dečka u ovom dijelu svemira...
Priče
Ormar
Ladice
Luce
Nadnevak ned - 10.12.2006 | Komentari > 8
Noći su mi najduže.
Danju se nekako prisilim da si odvučem misli, no noću ne mogu. ležim tu u krevetu od prokletih 10 sati navečer i razmišljam što on razmišlja.
Razmišljam kako mu je kad vidi Luce na zaslonu svojeg mobitela i strahujem od osjećaja koji mu se stvara u grudima kad to vidi. Bojim se da će me odbaciti...
Da će mi se osvetiti kao što sam se ja, može možda tako protumačiti, osvetila za njegovu dobrotu i nesebičnost. S jedne se strane bojim njegova bijesa i razočaranja mnome, a s druge mogućnosti da je u ovih mjesec dana pronašao drugu. Dok smo bili zajedno, bio mi je bezuvjetno privržen - no jesam li suviše isprobavala njegovu vjernost?
Ne želim biti sama za ove blagdane...
Želim nekome odabrati, načiniti, pripremiti poklon za Novu godinu, želim nekome zabundana uletjeti u zagrljaj dok nam pahuljice padaju po trepavicama i želim znati da me on puno, puno voli.
Želim Medu, sve me, sve u životu podsjeća na njega! I to su uspomene koje ne želim da nestanu!
Ne smijem više gledati ni Vremensku prognozu - rastužim se pri pogledu na Zadar. Jedino naše karte za kino od svih u životu čuvam.
Gibonnija ili Lvkyja ne smijem ni upaliti. Stavila bih jednu od naših slika na zaslon mobitela, ali mi i slika bijeloga cvijetka sa pčelom iz njegova vrta već prekine srce na pola. Ne mogu ja to... Sve što taknem, njegovo je.
Uglavnom gledam u kasetirani strop i gubim pogled u njegovim šarama. To mi je vjerojatno jedino utočište jer jedino je on prazan od značenja, prazan od stvari i prazan od boli. Koliko ga gledam, da može, već bi se izlizao.
:)
Bio mi je prva ljubav više od četiri godine i sve što smo probali, naučili, iskusili, učinili smo zajedno. Isprepreli smo se kao lijana i mislili da ćemo ostarjeti zajedno.
A sada ga najednom nema... :'(
želim ponovo biti njegova mala Luce, njegova Bambolina. Želim mojega Medu ponovo tu...
A kako??!
Volim ga da ću bez njega isahnuti...
Danju se nekako prisilim da si odvučem misli, no noću ne mogu. ležim tu u krevetu od prokletih 10 sati navečer i razmišljam što on razmišlja.
Razmišljam kako mu je kad vidi Luce na zaslonu svojeg mobitela i strahujem od osjećaja koji mu se stvara u grudima kad to vidi. Bojim se da će me odbaciti...
Da će mi se osvetiti kao što sam se ja, može možda tako protumačiti, osvetila za njegovu dobrotu i nesebičnost. S jedne se strane bojim njegova bijesa i razočaranja mnome, a s druge mogućnosti da je u ovih mjesec dana pronašao drugu. Dok smo bili zajedno, bio mi je bezuvjetno privržen - no jesam li suviše isprobavala njegovu vjernost?
Ne želim biti sama za ove blagdane...
Želim nekome odabrati, načiniti, pripremiti poklon za Novu godinu, želim nekome zabundana uletjeti u zagrljaj dok nam pahuljice padaju po trepavicama i želim znati da me on puno, puno voli.
Želim Medu, sve me, sve u životu podsjeća na njega! I to su uspomene koje ne želim da nestanu!
Ne smijem više gledati ni Vremensku prognozu - rastužim se pri pogledu na Zadar. Jedino naše karte za kino od svih u životu čuvam.
Uglavnom gledam u kasetirani strop i gubim pogled u njegovim šarama. To mi je vjerojatno jedino utočište jer jedino je on prazan od značenja, prazan od stvari i prazan od boli. Koliko ga gledam, da može, već bi se izlizao.
:)
Bio mi je prva ljubav više od četiri godine i sve što smo probali, naučili, iskusili, učinili smo zajedno. Isprepreli smo se kao lijana i mislili da ćemo ostarjeti zajedno.
A sada ga najednom nema... :'(
želim ponovo biti njegova mala Luce, njegova Bambolina. Želim mojega Medu ponovo tu...
A kako??!
Volim ga da ću bez njega isahnuti...