Profil
Lijep. :D
Bambolina voli romantiku. Štoviše, nepopravljivi je romantik i sve bi oko sebe zaljubila i uparila. Pa ipak prezire sapunice, osim onih mirisnih, u kadi, iz koje se nerado izvlači kad već mora. Voli čitati, ali joj fantasy nije na popisu omiljenih žanrova. Najradije mašta na javi, puna je rubno nemogućih planova, koje redom uvijek izvede uspješno. Voli zalaske sunca, jagode sa šlagom i najboljeg dečka u ovom dijelu svemira...
Priče
Ormar
Ladice
MEDO
Nadnevak pon - 20.11.2006 | Komentari > 7
Dobra zora, radni narode...
Prije posla ili prije spavanja samo da se požalim na jedino mjesto na koje to mogu: na svoj blog. Fali mi bivši...
I to ni jedan od ovih o kojima sam pisala, od ovih tipova od kojih svakome nađem falingu (ili ih oni loše skrivaju?), nego o jednome jedinome i neponovljivome... mome Medi.
Medo nije ni jak, ni čupav, a bome nema ni njušku uočljivih razmjera, on je Medo jer se mede najradije mazi. I mede se od svih stvari najdraže primi u naručje i zaspi sretan. Medo je mek, fluffy i nježan. Medo je simbol topline i ljubavi...
Zbog svega toga je on bio moj Medo.
Zbog svega i još mnogo toga on će uvijek ostati u mome srcu moj voljeni Medo...
Medo je moj bivši dečko...
Onaj kojemu sam bila Bambolina. I kaplja rose na dlanu.
Onaj kojeg sam ostavila
i onaj bez kojega ne mogu živjeti.
U drugoj sam vezi sada, već gotovo dva mjeseca. I nije da je dečko loš.
Nije, naravno, ni idealan.
Nije Medo.
Ne čini ništa što je On činio... i ne može shvatiti moju potrebu za tim postupcima, on je netko drugi, druga ličnost. Netko koga ne volim.
Netko koga bih se sutra mogla odreći da se odlučim.
Netko je s kime pokušavam pronaći drugoga Medu
a on to ne može nikada i nikako biti.
I plačem tjednima što sam ostavila Medu zbog ovoga. Mislila sam da će ljubav na blizinu biti lakša opcija. Mislila sam da je bolji nego jest (već sam ga jednom ostavila jer me zavaravao), a sada sam opet s njim uz obećanje sebi da se uz njega ne vežem. Da se ne vežem dok mi ne osvoji srce, a neće ako mi se ne prilagodi.
Ne ostavljam ga jer je blizu.
Medi se ne javljam jer mi je muka što da mu kažem i što da napravim. Ne znam ni sama trebam li natrag... i što ako ga povrijedim i treći put? Slomit ću ga potpuno i zauvijek...
A osjećam da ljudi oko mene nisu oni kakve bih sama željela. Jedino Medo i ja imamo zajedničke rituale, zajednički metajezik u kojem se osjećam ugodno, jedino on i ja imamo nježnost kojom se ne bojimo međusobno darivati.
S njim sam oduvijek imala običaj pri susretu poklanjati neku sitnicu; čokoladicu, figuricu, bilo što. Kao mali znak pažnje i iskaz ljubavi...
Moji današnji to smatraju smiješnim kad im predložim.
Mojemu Medi nije nikad bilo teško krenuti bilo kamo sa mnom.
Spremio se na jedan od daljih puteva u roku pola sata i uskoro smo prešli preko granice.
Tri je tjedna bio sa mnom na jednom drugom putu, a kad sam mu ga predložila, ni trena nije dvojio hoće li ići.
Kad sam koga novoga pitala hoće li ići, odmahnuli su glavom. Rekoše da oni ne vole putovanja i da je njima dobro tu.
Rastužili su me maksimalno...
Medi nije bilo teško, kada dođem autobusom do njegova grada i s njim provedem čitavi dan, da sjedne sa mnom natrag u autobus i drnda se cijelu večer u mome smjeru a potom cijelo jutro u drugome samo kako bi još malo vremena bio sa mnom.
I je li nakon svega ovoga teško shvatiti zašto mi nedostaje??
:'(
Laku noć, lijepi moji...
Laku noć, Medo.
Prije posla ili prije spavanja samo da se požalim na jedino mjesto na koje to mogu: na svoj blog. Fali mi bivši...
I to ni jedan od ovih o kojima sam pisala, od ovih tipova od kojih svakome nađem falingu (ili ih oni loše skrivaju?), nego o jednome jedinome i neponovljivome... mome Medi.
Medo nije ni jak, ni čupav, a bome nema ni njušku uočljivih razmjera, on je Medo jer se mede najradije mazi. I mede se od svih stvari najdraže primi u naručje i zaspi sretan. Medo je mek, fluffy i nježan. Medo je simbol topline i ljubavi...
Zbog svega toga je on bio moj Medo.
Zbog svega i još mnogo toga on će uvijek ostati u mome srcu moj voljeni Medo...
Medo je moj bivši dečko...
Onaj kojemu sam bila Bambolina. I kaplja rose na dlanu.
Onaj kojeg sam ostavila
i onaj bez kojega ne mogu živjeti.
U drugoj sam vezi sada, već gotovo dva mjeseca. I nije da je dečko loš.
Nije, naravno, ni idealan.
Nije Medo.
Ne čini ništa što je On činio... i ne može shvatiti moju potrebu za tim postupcima, on je netko drugi, druga ličnost. Netko koga ne volim.
Netko koga bih se sutra mogla odreći da se odlučim.
Netko je s kime pokušavam pronaći drugoga Medu
a on to ne može nikada i nikako biti.
I plačem tjednima što sam ostavila Medu zbog ovoga. Mislila sam da će ljubav na blizinu biti lakša opcija. Mislila sam da je bolji nego jest (već sam ga jednom ostavila jer me zavaravao), a sada sam opet s njim uz obećanje sebi da se uz njega ne vežem. Da se ne vežem dok mi ne osvoji srce, a neće ako mi se ne prilagodi.
Ne ostavljam ga jer je blizu.
Medi se ne javljam jer mi je muka što da mu kažem i što da napravim. Ne znam ni sama trebam li natrag... i što ako ga povrijedim i treći put? Slomit ću ga potpuno i zauvijek...
A osjećam da ljudi oko mene nisu oni kakve bih sama željela. Jedino Medo i ja imamo zajedničke rituale, zajednički metajezik u kojem se osjećam ugodno, jedino on i ja imamo nježnost kojom se ne bojimo međusobno darivati.
S njim sam oduvijek imala običaj pri susretu poklanjati neku sitnicu; čokoladicu, figuricu, bilo što. Kao mali znak pažnje i iskaz ljubavi...
Moji današnji to smatraju smiješnim kad im predložim.
Mojemu Medi nije nikad bilo teško krenuti bilo kamo sa mnom.
Spremio se na jedan od daljih puteva u roku pola sata i uskoro smo prešli preko granice.
Tri je tjedna bio sa mnom na jednom drugom putu, a kad sam mu ga predložila, ni trena nije dvojio hoće li ići.
Kad sam koga novoga pitala hoće li ići, odmahnuli su glavom. Rekoše da oni ne vole putovanja i da je njima dobro tu.
Rastužili su me maksimalno...
Medi nije bilo teško, kada dođem autobusom do njegova grada i s njim provedem čitavi dan, da sjedne sa mnom natrag u autobus i drnda se cijelu večer u mome smjeru a potom cijelo jutro u drugome samo kako bi još malo vremena bio sa mnom.
I je li nakon svega ovoga teško shvatiti zašto mi nedostaje??
:'(
Laku noć, lijepi moji...
Laku noć, Medo.