moj najdraži poklon u životu...

Nadnevak uto - 29.05.2007 | Komentari > 3

"Ti si sve što sam želio. Sve, sve, sve..." pogledao me nježno i duboko me sakrio u svoj zagrljaj. Pitanje je bilo voli li me... jer me nabrzaka ljubi u posljednje vrijeme. "Ludice...", nasmiješio mi se toplo i privio bliže k sebi. "Volim te tako puno, tako potpuno, tako beskrajno. Trebam te..." bile su njegove riječi. Uzvraćala sam mu jednakom mjerom, presretna...

Volim što mi je ova noć donijela otvaranje srca i toplinu... poljupce na kiši pod klobukom od njegova šuškavca... i pružene ruke iz dva automobila koja se rastaju. Do sutra...

Sutra smo opet mi. Sutra je mome zlatu rođendan... Sutra, naš prvi rođendan. Samo naš, sasvim poseban... Sutra ću mu kupiti "tortu" od njemu najdražih kolača i puhat ćemo svjećice. Zaželjet ćemo nešto... Sutra ću ga, nadam se, obradovati poklonom kojeg pamtim da želi. Sutra... ću učiniti da ne zaboravimo njegovu tridesetu... i da se veselimo i obradujemo. Za rođendan ću mu pokloniti osmijeh, pokloniti zagrljaj, pokloniti sebe... Sretan rođendan, ljubavi!