body{
background: #efefef url(http://i46.photobucket.com/albums/f136/xfantasywingsx/blogskins/layout042/bg.jpg) center repeat-y;
margin: 0;
}
/* HEADER MENU*/
#m_cont{
margin: 0px;
width: 100%;
height: 70px;
background: #292929;
}
#m_meu{
margin: auto;
width: 800px;
text-align: center;
}
a:link.hm, a:active.hm, a:visited.hm{
font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;
font-size: 11px;
color: #b0b0b0;
text-decoration: none;
text-transform: uppercase;
line-height: 70px;
background: #242424;
padding: 28px;
margin: 0;
}
a:hover.hm{
font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;
font-size: 11px;
color: #f2f2f2;
text-decoration: none;
line-height: 70px;
background: #3c3c3c;
}
/* Body contents */
#container{
width: 800px;
margin: auto;
}
#header{
width: 800px;
height: 414px;
margin: auto;
}
#content{
width: 800px;
margin: auto;
}
#sidebar{
font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;
font-size: 11px;
color: #a8a8a8;
text-align: justify;
float: left;
width: 150px;
margin-left: 65px;
margin-bottom: 20px;
}
#entry{
font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;
font-size: 11px;
color: #595959;
text-align: justify;
float: right;
margin-right: 70px;
margin-bottom: 20px;
width: 500px;
}
#footer {
font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;
background: #292929;
left:0;
clear: both;
letter-spacing:0;
position:relative;
width:100%;
height: 171px;
margin-top: 10px;
}
#footcontainer {
margin: auto;
position:relative;
text-align:left;
width:800px;
height: 171px;
background: url(http://i46.photobucket.com/albums/f136/xfantasywingsx/blogskins/layout042/footer.jpg) no-repeat;
}
#foot_l{
font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;
font-size: 11px;
width: 200px;
height: 165px;
float: left;
margin: 0px 0px 0px 300px;
}
#foot_t{
font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;
font-size: 11px;
color: #c91a3b;
width: 220px;
height: 165px;
float: left;
margin: 0px 0px 0px 20px;
}
/* Titles */
h1{
font-family: Georgia;
font-size: 30px;
color: #e7213c;
font-weight: normal;
font-style: italic;
text-align: left;
text-transform: lowercase;
letter-spacing: -2px;
height: 35px;
background-position: top right;
border-bottom: 4px dotted #ffa530;
padding-left: 10px;
margin-top: 5px;
margin-bottom: 2px;
}
h2{
font-family: "Trebuchet Ms", Arial;
font-size: 11px;
color: #afc8a3;
font-weight: normal;
text-transform: capitalize;
text-align: left;
padding-left: 5px;
border-bottom: 1px dashed #d5d5d5;
margin-top: 0px;
margin-bottom: 10px;
}
h2 b{
font-weight: bold;
color: #0984ac;
}
h3 {
font-family: Georgia, "Times New Roman", Times, serif;
font-size: 22px;
color: #307392;
font-weight: normal;
font-style: italic;
letter-spacing: -2px;
text-align: left;
text-transform: lowercase;
border-bottom: 1px dashed #d1e4ec;
padding-left: 5px;
margin-bottom: 7px;
margin-top: 3px;
}
/* Links */
a:link, a:active, a:visited{
color: #dc183d;
font-weight: bold;
font-family: Tahoma, Arial;
text-decoration: none;
padding: 1px;
}
a:hover{
color: #38deb7;
background: url(images/bbg.jpg);
padding: 1px;
text-decoration: none;}
a.link:link, a.link:visited {
font-family: Arial, Helvetica, sans-serif;
font-size: 11px;
color: #93a2a8;
text-align: center;
text-decoration: none;
text-transform: uppercase;
background: #242424;
line-height: 21px;
display: block;
margin-bottom: 2px;
}
a.link:hover {
color: #145587;
background: none;
border-bottom: 1px dotted #80182b;
}
/* Basics */
li{
margin-left: 20px;
}
blockquote{
background: url(images/bbg.jpg);
font-family: Arial;
font-size: 11px;
color: #156d95;
font-style:italic;
padding: 10px;
margin: 8px 35px 8px 35px;
border-bottom: 3px solid #e4e4e4;
}
blockquote b{
font-weight: bold;
color: #ff6000;
}
#navbar-iframe {
height:0px;
visibility:hidden;
display:none;
}
MRVICE... mrvice koje dobivam i mrvice koje mi nudi. DVIJE PRIČE. Priča iz sadašnjosti i priča iz prošlosti, koja me proganja.
Nadnevak sri - 19.07.2006 | Komentari
Ma ne, to se ne događa. :( Sve ide naopako.
Od mog malenog ne osjećam da sam voljena, ne čujem riječi, ne osjećam raspoloženje nježno prema meni. Ne osjećam da me voli. Možda me voli. Možda brine za mene. A možda mu samo vrijeme kratim i to bi me ubilo da je istina. Čujemo se tako rijetko.. jučer se svelo na jedan razgovor prijepodne i to je sve.. ni laku noć. Danas na dva od po minutu maksimum. To me boli. Jako me boli i stišće... i uznemirava i rastužuje i muči i kopka i tužna sam za pozvizdit.
Znam da sreća dolazi iznutra i da si sretan s nekim ako si i sam sretan. I ja sam sretna sama sa sobom... ali kad se sjetim da mi fali, a kad se ne sjećam kad sam ja njemu usfalila, dođe mi da plačem. Najčešće ne pokazuje da mu je stalo do mene... ne osjećam da sam samo njegova i da je samo moj. Ne osjećam tu povezanost.... iako izlazimo i trudim se vjerovati da nam je lijepo zajedno, ponekad... često... razmišljam o tome što mu se zbiva u glavici. I koliko bih god željela znati što je ondje, s druge me strane ta mogućnost spoznaje plaši.
Još se nadam. Još se nadam da će biti bolje, ali kako? Što će se promijeniti ako smo do sada takvi? Kada treba stići to povjerenje o kojem mi je pričao, taj neki pomak na bolje kada ću se prestati osjećati tako isključeno iz nejgova života, kad ću znati da mu značim sve... kao i on meni?
Želim nastaviti s nama... i drže me poneke njegove tople izjave... tako rijetke... a tako srcu drage. Poput one da nikad ne bi želio da ovo što smo izgradili prestane... ili da me voli najviše na svijetu.
No onda krene drugi dan i sve opet krene nekako čudno...
što da radim, da s njim pričam? već su mi se usta osušila od nježnog davanja do znanja što bih htjela. 
~ o ~
I sad kad sam si život nekako formirala, kad sam zaboravila, racionirala i zakopala svoje osjećaje prema dečku iz Prve priče (v. Taglist), javio mi se opet, šest mjeseci nakon što smo prekinuli, nudeći ispriku, pomirenje i ne znam ni sama što još.
Nekako mi je sve to zvučalo deplasirano, uzaludno... i prekasno.
Srušio mi je kule...
Međutim, kako mi je rekao deelite u komentaru, a čega sam i sama svjesna, vrijeme liječi sve rane. Bile su duboke da nisam mogla spavati noćima...i to me razdiralo. Bilo mi je vrlo stalo do njega, a on je najljepši dio godine, dane oko Božića, odlučio provesti s drugom. Ili prvom, kako uzmete.
Ponosna sam i dozlaboga privržena, stoga sam mu nedugo zatim okrenula leđa, stisnula zube i otišla. Nisam željela ni pod razno pristati nekome biti druga u srcu, na listi, u životu. Jer zašto se truditi, zašto davati sebe, lomiti se, zašto izgarati - ako on nije dovoljno muškarac da izabere svoj put?
Da, razočarala se jesam. Ali mi je bilo draže razočaranje nego razvlačenje u tom neprirodnom trokutu, uočavanje njezinih detalja, saznanja da nisam jedina i da je i je puka šetnja gradom sa mnom njemu nepremostiv problem.
Nisam mogla tako. Nije to bilo ono što sam zamišljala. Osjećala sam da ne pripadam u tu vezu, da nisam stvorena za takvu ulogu koju mi je dodijelio.
Ulogu druge.
Druge koja mu se izuzetno sviđala, ali ipak i ponovo druge.
Druge koja ga ne može nazvati kad joj nedostaje, koja ga ne može zagrliti kad ga želi osjetiti, koja mu ne može reći volim te i otvoriti mu srce kad to njeno srce osjeti.
I one koja će svako Valentinovo biti sama.......
