Nema te

Nadnevak uto - 21.10.2008 | Komentari > 2

Volim te...

Znam da sam ponekad imala krize ali sam se, kad sve složim, predivno isjećala uz tebe. Ja bih još...

Bili smo skupa točno mjesec dana koji su mi, čini mi se, projurili pored nas. Tako mi je lijepo sve, pa i sasvim obične dane počinjati i završavati s tobom, s tvojim toplim poljupcem. Zagrljajem koji vodi u san...

Sada si otišao i dva će tjedna proći da te opet vidim, predugo. Imamo obaveze, bolje je ovako, ali teško bude. Rekao si: navikao sam se na tebe. I ja sam se navikla na tebe, ljubavi, ušao si mi pod kožu. Volim način na koji mi pašeš, volim kakva sam kada sam s tobom. Činiš me sretnijom osobom. :)

Ovo će vjerojatno na "Bambolinu", najtužnije je što to nećeš moći pročitati. Ne znam je li ti ispravno puniti inbox svojim sentimentalnostima, a imam ti potrebu reći sve ovo, pa makar govorila u "vjetar", u šuškave kockaste tipke, umjesto na uho.

Ti si sad kod kuće, a ja ću ti za pet minuta zaželjeti jednu malu godinu-i-polnicu plus mjesec dana gratis. Nije fer što taj dan moramo započeti razdvojeni, život nekad zbilja nije fer...

***

Ježiga, sad bi bilo dobro začinit post nekom srcedrapateljnom pjesmicom, al ne mogu si pomoć. :D Pusa!

Čuješ li me kako čuju mi se noge,
Pobigla Danijela, e, moj narode.
Na na ni na na na, pa ti samo kreni,
Kad zapliva klokan sve si bliže meniiii!