Profil
Lijep. :D
Bambolina voli romantiku. Štoviše, nepopravljivi je romantik i sve bi oko sebe zaljubila i uparila. Pa ipak prezire sapunice, osim onih mirisnih, u kadi, iz koje se nerado izvlači kad već mora. Voli čitati, ali joj fantasy nije na popisu omiljenih žanrova. Najradije mašta na javi, puna je rubno nemogućih planova, koje redom uvijek izvede uspješno. Voli zalaske sunca, jagode sa šlagom i najboljeg dečka u ovom dijelu svemira...
Priče
Ormar
Ladice
Nepravda - kako se boriti s njome?
Nadnevak sri - 10.05.2006 | Komentari > 5
Mrzim što mi moji ne vjeruju!!
Mrzim što se deru i kad treba i kad ne treba, kad treba biti ljut - i onda kad sam napravila sve SAVRŠENO!; i kad zeznem, i kad dam sve svoje mogućnosti, kad se potrudim i kad se isišem kao čvarak samo da bih napravila posao kako treba. Danas nisam noću spavala...
Radila sam kao manijak, i to ne iz lijenosti prethodnih dana, već objektivnih razloga zbog kojih obavezu nisam mogla napraviti do kraja ranije, nego jučer.
I danas, nakon što sam sve kompletirala i savršeno uvila, kad sam dala sve od sebe i odgovorno napravila zadatak, kad sam se kaznila nespavanjem i kad sam stajala kao živi zombi, ali sposobna da obavim što treba, dogodilo se da obavezu zbog kolidiranja obaveza drugih ljudi, nisam mogla obaviti.
The chief je dobila na uvid moj zadatak, shvatila da sam ga napravila, ali je najavila prezentaciju za nekoliko tjedana, ako i tada, zbog manjka slobodnih termina. Shvatila sam. I bilo je u redu. Moj je dio posla bio obavljen, chiefica svjesna da sam izvršila obavezu, prezentacija je odgođena doduše, ali sada više nije ni važna zbog gore navedenih parametara.
Bila mi je muka što i kako reći to svojima.
Govorila bih ISTINU!
A osjećala sam ispravno da mi neće vjerovati. Da će misliti da sam zasrala situaciju zbog svoje lijenosti (svak me ponaosob pitao kad sam im rekla da je odgođeno - a jesi zakasnila?? mmmmuuughh, bljak!) ili nemarnosti. Uvjereni su da ne obavljam svoje obaveze, no ja to činim i činim to svjesno i ne zezam se s nadređenima.
I zato mi je digao živac na hiljadu bakin podcjenjivački! pogled i ponašanje kad sam joj ispričala priču koja je, iako potpuno istinita, meni zvučala blesavo i labavo. Ali je istinita!! Kvragu!!
Ista stvar s mamom.
Zato pizdim kad mi postave neko pitanje, zato lupam vratima da ih ne čujem kad mi upućuju kritiku, zato im ne govorim i ne povjeravam ništa što ih se ne tiče, samo da mi se ne postavljaju tako, nadmeno, premoćno, bahato i divlje.
Dosadna sam, znam, već toliko pišem o istoj temi, odnosu s obitelji, da vam dopuštam da odete i zalupite i vi meni stranicom ovog ploga pred nosom, ali moram to pisati, moram izbaciti iz sebe jer me boli.
Boli me jako ta nepravda.
Mrzim što se deru i kad treba i kad ne treba, kad treba biti ljut - i onda kad sam napravila sve SAVRŠENO!; i kad zeznem, i kad dam sve svoje mogućnosti, kad se potrudim i kad se isišem kao čvarak samo da bih napravila posao kako treba. Danas nisam noću spavala...
Radila sam kao manijak, i to ne iz lijenosti prethodnih dana, već objektivnih razloga zbog kojih obavezu nisam mogla napraviti do kraja ranije, nego jučer.
I danas, nakon što sam sve kompletirala i savršeno uvila, kad sam dala sve od sebe i odgovorno napravila zadatak, kad sam se kaznila nespavanjem i kad sam stajala kao živi zombi, ali sposobna da obavim što treba, dogodilo se da obavezu zbog kolidiranja obaveza drugih ljudi, nisam mogla obaviti.
The chief je dobila na uvid moj zadatak, shvatila da sam ga napravila, ali je najavila prezentaciju za nekoliko tjedana, ako i tada, zbog manjka slobodnih termina. Shvatila sam. I bilo je u redu. Moj je dio posla bio obavljen, chiefica svjesna da sam izvršila obavezu, prezentacija je odgođena doduše, ali sada više nije ni važna zbog gore navedenih parametara.Bila mi je muka što i kako reći to svojima.
Govorila bih ISTINU!
A osjećala sam ispravno da mi neće vjerovati. Da će misliti da sam zasrala situaciju zbog svoje lijenosti (svak me ponaosob pitao kad sam im rekla da je odgođeno - a jesi zakasnila?? mmmmuuughh, bljak!) ili nemarnosti. Uvjereni su da ne obavljam svoje obaveze, no ja to činim i činim to svjesno i ne zezam se s nadređenima.
I zato mi je digao živac na hiljadu bakin podcjenjivački! pogled i ponašanje kad sam joj ispričala priču koja je, iako potpuno istinita, meni zvučala blesavo i labavo. Ali je istinita!! Kvragu!!
Ista stvar s mamom.
Zato pizdim kad mi postave neko pitanje, zato lupam vratima da ih ne čujem kad mi upućuju kritiku, zato im ne govorim i ne povjeravam ništa što ih se ne tiče, samo da mi se ne postavljaju tako, nadmeno, premoćno, bahato i divlje.Dosadna sam, znam, već toliko pišem o istoj temi, odnosu s obitelji, da vam dopuštam da odete i zalupite i vi meni stranicom ovog ploga pred nosom, ali moram to pisati, moram izbaciti iz sebe jer me boli.
Boli me jako ta nepravda.