Osramoćena.

Nadnevak pon - 15.05.2006 | Komentari > 2

ali u samom sam dnu loših osjećaja prema sebi i ne mogu drukčije. Jako se loše i down osjećam.

* * *

J* se, Bambolino. Grozna sam.

Ja sam otišla u govno, u guzicu, odvratna sam i nisam htjela razočarati M.-a! (mog nadređenog, op.a.)

!!! :'(

Nisam htjela biti odvratno neugodna, odvratno neodgovorna, odvratno odvratna, posramljena i odvratno mala.

Dođe mi da plačem, već se crvenim od neugode: ne želim biti neodgovorna, no jesam i to me UBIJA!!!

Odvratna sam što dopuštam SEBI sve te pogreške, ne mogu sama sebi oprostiti što mi se događa.

Ne mogu više pisati, plačem....

* * *

Ne mogu podnijeti način na koji sam to doživjela.

Pred svima.

Hvala mom prijatelju T.-u što me kasnije odveo sa strane i popričao sa mnom, utješio me. Hvala mu puno. To mi je tako trebalo..

A osjećam se tako skalpelom odrezana od ljudi, od ovih ljudi oko mene. Kao da im ne pripadam. Grozna sam.. /osjećam se najviše down kad si to kažem./

Nikog nije briga, gledaju me s podsmijehom, na moju nevolju. Drago im je. Kako postajem starija, razočaravam se u ljude sve više i više. Previše im vjerujem, previše im dopuštam da mi postanu bitni, a onda me razočaraju - uvidim da nisu prijatelji.. I zato sam se jako iznenadila kad me je taj moj prijatelj pozvao sa strane. Jer to od njega nisam očekivala. I ne znam što sa sad o njemu mislim. Jer je prijateljica... oprostite, "prijateljica", i to u pravom smislu riječi... jednom prilikom prije par mjeseci dala do znanja da me odjebava, iako joj nikada u životu nisam ništa nažao napravila, naprotiv. Onako direktno i u lice. Da me ne osjeća prijateljicom. I da je o tome razgovarala s T.-om, i od onda i njega izbjegavam. Jer ne želim imati posla s dvoličnim ljudima... Iako, znam, prepun ih je svijet.

Ima li onih uopće koji misle iskreno, koji misle dobrohotno, koji te neće zajebati u prvom trenutku kad im to pođe za rukom??

Nemam prijatelja. Nijednog pravog. Imam dečka za prijatelja i on mi je jedina stabilna točka u životu. On će prijeći pola Zemljine kugle ako treba, za mene. I nemam nikog, ikog, iskrenog drugog.

Paradoks je u tome što sam, kad me upoznate, jedna beskrajno druželjubiva osoba koja uživa u blizini ljudi. Ali kreće srcem, uvijek, svuda. To joj ne valja...

Ima još mnogo o životu za naučiti.

I puno žganaca pojesti da naraste.