wired

Nadnevak uto - 07.07.2009 | Komentari > 1

sretna sam.

od neupitno grozomornog, dana kad bih tukla u vreću, vriskala i  zalupljivala vratima (joj, što sam imala razloga...), dan se pretvorio u... apsolutan mrnjauu. :)

Gotovo pa 1000 dana... bezizlazne šutnje na neke teme, a onda smo počeli pričati preko poruka. zašto poruke, ne znam, neobično je to jer nam rijetko fali riječi... možda je htio imati neke stvari crno na bijelom. za ucjenu! ;D Sve u svemu činilo mi se kao da imam 15 godina i ne znam kako reć dečkiću da mi se sviđa (manimo sad usporedbu s mojih pravih 15 godina, kad me simpa pitao za "furanje", a ja promijenila sve boje od crvene do zelene i rekla mu 'ne' :D)

Nego, eto, htjedoh reći, napisati, i vama i sebi, ovo što me ispunjava, a ne reći ništa... Nemam snage za više od "ništa". Samo sitna zabilježba da se potpuno pufasto mufasto osjećam i da mi je noćas, poslije svega, bilo predivno slušati ton njegova glasa. Posebno nešto...

(back to night-daydreaming again)