Happy blogday, dear Bambolina!

Nadnevak sub - 21.02.2009 | Komentari > 9

Nemrem bolivit! :D

Pa zar je zbilja tri godine prošlo otkad pišem ovaj blog?? Projurile za tren, stvarno vrijeme brže leti što si stariji, hihi.

E pa sretan mi rođendan. Blogovski! :)

Looking backwards, bilo je tu svega. Nešto ružnih trenutaka, al nećemo se vraćati na ružno, i mnogo više lijepih. Onih koji se pamte... 

Prilično je često ovaj blog izgledao mrvicu konfuzan. Jer se spajala sadašnjost, oživljavala prošlost i ponekad čeznula nekakava ružičasta budućnost. Makar može biti i ljubičasta na tufnice, I don't care! Redale su se različite priče...

Prva je priča bila nešto što sam zbilja htjela at that time. Isprepletali su se krasni trenuci zajedno i oni puni jada, čemera i emocionalnih križaljki u danima kada smo bili svaki na svojoj strani. On je imao curu, on je htio mene i curu, a ja sam htjela njega bez cure. :D Poslije je rekao kako je bio slabić otrgnuti se iz nečega poznatog da bi ostavio sve i krenuo u nešto za što nije imao garancije da će uspjeti, a meni je bilo krivo što nije bio rezolutan kao ja i napravio rezove. Na kraju, ili na početku, sam ga ostavila, ljuta i jadna, ali sigurna da me nitko neće praviti budalom i naviknuti na drugo mjesto u srcu, kad ja u životu uvijek stremim biti prva, ma što radila i ma gdje bila. i šta onda vrijedi da mu se sviđam...

Druga je pak priča bila nešto sasvim imaginarno... kratkotrajno razmišljanje na razini simpatija iz srednje škole, a ja nikad simpi nisam imala tri čiste reć šta mislim. :D

Treća je priča, iskreno, bio potpuni promašaj. Pokušala sam napraviti prevelike kompromise i promijeniti nešto što se nije dalo promijeniti. Kad kažem nešto, mislim netko. I koliko god se smijem curama koje isto neuspješno pokušavaju u svojim vezama, sama sam upala u tu zamku a da toga nisam bila ni svjesna.

Četvrta je priča bila totalna komedija. A ne mo'š baš bit s nekim who you are laughing at, not laughing with. :D

Na kraju i na početku, Medo. Šta reć o tome? Čovjek koji je najviše utjecao na moj život, odluke, preko njega vidjela kako neki ljudi nažalost rezoniraju, provela jako puno lijepih trenutaka, a na kraju sam imala osjećaj da sam ispala totalna bitch. I to me kopkalo dugo, dok nismo dugo nakon svega stupili u kontakt i dok nisam vidjela da mi ne zamjera ništa. Vjerovala sam da sa mnom nikad neće prozboriti više ni riječi, koliko sam bila nefer prema njegovu srcu, no dočekao me prijateljski i na tome mu veliko hvala...

Otpetljavši se iz ovog koluta, trebalo je utipkati novi tag. Peta priča? Bilo me strah napisati to jer sam se osjećala da se u tom slučaju ne bih maknula s mjesta. A htjela sam nekome biti drukčija, iskrenija, bolja. Kada je sve počinjalo, nismo bili više od prijatelja, dapače, dugo sam ga prijateljem i smatrala. :) I kad su krenuli mali leptirići u trbuhu, nisam ni sama znala što napraviti, upustiti se u to ili ne. No nakon jednog dejta, koji je proizašao iz sasvim prijateljske kave, i na kojem me, i danas me sram toga kad se sjetim, :D preveslao da uvoze snijeg na Sljemenu, napravila sam silenzio stampa s Medom i odlučila to make it the first day of the rest of my life...

U njemu sam dobila krasnog dečka, pametnog, smiješnog za poludit, dragog i dobrog, ambicioznog i poštenog, a bome i vjernog. Za promjenu! :D Baš mi paše i skroz mi je drago što smo se pronašli. I yebiga što ne zvučim nimalo romantično, ne puca me ta vibra u pet ujutro, nakon što se probudih u 2 misleći da je 7. Očito se prerijetko budim u sedam jer bih jamačno znala da je tada na obzorju već potpuni dan.

Laku noć, moje zaljubljeno i solersko društvance. :) I ono pooženjeno i pooudano, a tad baš neću ić u definicije međuljudskih odnosa da se ne zeznem.

Pusa vam!

* KOLIKO TEŽI RIJEČ?

Nadnevak sri - 24.05.2006 | Komentari > 9

Toliko izgaram od želje da ga vidim, da mu se nasmiješim. Voljela bih ga vidjeti.

(Njegovo lice kad mi govori, da ga mogu zamisliti i dok nismo zajedno. Je li plav ili crn? Ima li tanke ili debele usnice. Ima li snažne... a nježne ruke, koje će me dočekati u zagrljaj, sretne da me vide..?

Želim da me grli, mili moj dnevniče, želim da se utopim u njegovu naručju!)

I ne želim da me tada poželi odvesti korak dalje... i korak dalje. I još dalje, uz slatke riječi i grešne misli u odsjaju oka. Ne želim se žuriti, žurila sam se već (...žurili su me već) i ne sviđa mi se...
Ne želim takvog dečka koji će me htjeti samo da ga zadovoljim i samo da me zadovolji... želim mu značiti mnogo, mnogo više od dobrih sisa, čvrste guze i poligona za hormone.

Možda sam egocentrična jer očekujem da se život mojeg dečka vrti po nekoj imaginarnoj osi koju sam sama zamislila - no čemu trud ako mu je ono bitno u životu u nekom drugom sazviježđu? Čemu trud ako sam mu jedna karika u nizu, i to ona jednoobrazna?

***

Mačak, kako ti je ime?
Ivan, Tomislav, Marino, Ante..?
Sigurno nisam ni blizu.
Tako je prozaično pogađati imena kad nijedno od njih nije tvoje, sigurna sam. Sama sam sebi smiješna.

***

Kažeš da sam tvoj Anđeo... to mi tako divno, divno zvuči! Letim na krilima koje nemam kad me tako nazivaš..! No vjerojatno bih letjela i da me zoveš, ne znam; Mrvice...
Volim ti biti Anđeo... pa makar u životu samo to.

***

I ja popustim.
(!)

* Zanesena...

Nadnevak pon - 22.05.2006 | Komentari > 0

Tako ga želim upoznati...
Tako ništa o njemu ne znam... i to me ubija... ali i intrigira. Što mi je mio bez obzira na sve.
Bojim se da ga upoznam i da se razočaram.
Bojim se da se on voli zaljubljivati u iluzije, kojem dijelom ondje serviram.

Volim te...

Tako tople osjećaje u meni izazivaš. I divim ti se što se prema meni otvaraš kao knjiga.
Nadam se da nećeš odustati jer ti se mnogo ne otvaram...
Znam slušati, da, ali otvoriti se nekome mi je teško, znaš...
A zašto mi je teško, što misliš?
Pa eto zašto... što.... ne znam odakle bih počela. Koliko bih trebala dozirati, a da ne bude previše. Kako znati kada pričam samo i jedino o sebi.
I onda se uhvatim da ne pričam uopće...
Da, zaista ponekad mislim da nemam što ispričati...
I koliko je toga dovoljno da ne ispadnem snob.

Znam slušati...
To je zamjena za to što ne znam pričati o sebi s dovoljnom dozom skrušenosti i normalnosti. A nemam zašto biti nadmena - kad još studiram, a imam gotovo XY godina.

Jedva čekam da te upoznam, šećeru. Mislim da ćemo se divno slagati.
Nadam se da nećeš iskolačiti oči od seksepila kojim zračim i da me nećeš početi gledati kao objekt koji mora biti tvoj.
Tako mi fališ, da znaš...

Umetak

Nadnevak sri - 10.05.2006 | Komentari > 0

uff, ljubomorna sam, ljubomorna, ljubomorna!
brrrrr...!
razdire me, a šutim i kipim i boli...

ne volim kad imam konkurenciju. Kad me neka druga vidno pretrčava u utrci prema cilju ka kojem ne znam želim li doći. Ne sviđa mi se to.
Ne znam, doduše, želim li svoju štafetu usmjeriti k njegovom tronu, počasnom postolju... krilu. Ili ne želim.
Jer pao mi je u očima. Jako. Sad.
Nije ono što sam zamišljala. Netko je drugi. Nešto je drugo. Voli ono što svi vole. Tjelesno. I to mu je atraktivno, primat, fuj.
Fuj, da fuj.
Mrzim kad se muškarci prilijepe na takve neke common places. Kad ispadnu ono što ne želim da budu, kad gledaju pimpačem, a ne mozgom. I kad hrle čim im se neka ponudi, vulgarno, besramno, jeftino, fuj.
Razočarao me već par puta, nije održao obećanja koja je dao, nije došao.
Nije - - - nisam mu važna, valjda.
Ili jesam, tko će ga više znat.
Ali ne volim kad mi lažu, kad me lažu. A sad se osjećam jako uvrijeđeno jer je on izazvao interes za nešto što ja ne bih, da sam dečko, ni štapom takla. A što mogu napraviti?
Gledati.
čekati.
živjeti.
Pustiti ga.

Ne znam želi li da ga pustim, ne znam uopće što on želi, a pustit ću ga, iako ga nisam nikad ni imala. Osim u srcu...
Jer me duboko razočarao...

Jer je pustio nekoga ondje gdje je bilo samo naše.

I sad to više nije samo naše. Sad ga on dijeli s nekim drugim... A ja ne mogu biti sigurna više ni u šta......

* Maštanja bez reda i poretka...

Nadnevak uto - 09.05.2006 | Komentari > 2

* Nova stranica

Nadnevak pon - 08.05.2006 | Komentari > 0