Profil
Lijep. :D
Bambolina voli romantiku. Štoviše, nepopravljivi je romantik i sve bi oko sebe zaljubila i uparila. Pa ipak prezire sapunice, osim onih mirisnih, u kadi, iz koje se nerado izvlači kad već mora. Voli čitati, ali joj fantasy nije na popisu omiljenih žanrova. Najradije mašta na javi, puna je rubno nemogućih planova, koje redom uvijek izvede uspješno. Voli zalaske sunca, jagode sa šlagom i najboljeg dečka u ovom dijelu svemira...
Priče
Ormar
Ladice
Faceblock
Nadnevak sub - 31.10.2009 | Komentari > 12
Zamisli jednu stvar.
Onaj jedan od onih jednih otprije javio mi se na Fejs. Da bi on bio prijatelj sa mnom.
Bua ha ha. Ha. ha.
Not in this lifetime, baby...
Pitala sam se je li pristojno odbiti nekoga ondje. Potom razgovarah o tome s Boljom si Polovicom (how sick is that...? :D) i zaključih da ga ionako ne želim blizu sebi - pa prema tome nema ni veze što on o tome misli. Čemu "prijateljevati" na silu? Kad ionako s njim ne želim izmijeniti ni riječi.
Pitala sam se također o razlozima njegova potencijalnog frendovanja. Zaključila sam da razlog nije neki osobit, kad bih mu bila visok troznamenkasti broj na listi. Također smatram da se od tog možebitnog prijateljstva s njim ne može ništa pozitivno izroditi. Što bih uopće i mogla dobiti? Nepristojan komentar na sliku, uvid u moje frendove, uvid u moj život.
Moj je život super. Ne treba mi on da mi diže nivo nervoze zbog bojazni o njegov idući potez.
On je sad, kao, u vezi. Neka ženskica njemu alla pari. Stavlja ju u neugodne situacije pred drugima, provocira, a ona mu ne zna odgovoriti. Da ljudi ne dobivaju ono što zaslužuju, bilo bi mi je žao.
Facebook je super. Do sada mi je višekratno uspio pokazati kako ljudi s godinama ostaju isti. I kako me dosad nijednom nos nije prevario... Bilo je pametno što sam se odmakla na vrijeme, prerezala konac. Jer krivi su uvijek krivi, prema meni, prema drugima...
Happy blogday, dear Bambolina!
Nadnevak sub - 21.02.2009 | Komentari > 9
Nemrem bolivit! :D
Pa zar je zbilja tri godine prošlo otkad pišem ovaj blog?? 
Projurile za tren, stvarno vrijeme brže leti što si stariji, hihi.
E pa sretan mi rođendan. Blogovski! :)
Looking backwards, bilo je tu svega. Nešto ružnih trenutaka, al nećemo se vraćati na ružno, i mnogo više lijepih. Onih koji se pamte...
Prilično je često ovaj blog izgledao mrvicu konfuzan. Jer se spajala sadašnjost, oživljavala prošlost i ponekad čeznula nekakava ružičasta budućnost. Makar može biti i ljubičasta na tufnice, I don't care! 
Redale su se različite priče...
Prva je priča bila nešto što sam zbilja htjela at that time. Isprepletali su se krasni trenuci zajedno i oni puni jada, čemera i emocionalnih križaljki u danima kada smo bili svaki na svojoj strani. On je imao curu, on je htio mene i curu, a ja sam htjela njega bez cure. :D Poslije je rekao kako je bio slabić otrgnuti se iz nečega poznatog da bi ostavio sve i krenuo u nešto za što nije imao garancije da će uspjeti, a meni je bilo krivo što nije bio rezolutan kao ja i napravio rezove. Na kraju, ili na početku, sam ga ostavila, ljuta i jadna, ali sigurna da me nitko neće praviti budalom i naviknuti na drugo mjesto u srcu, kad ja u životu uvijek stremim biti prva, ma što radila i ma gdje bila. i šta onda vrijedi da mu se sviđam...
Druga je pak priča bila nešto sasvim imaginarno... kratkotrajno razmišljanje na razini simpatija iz srednje škole, a ja nikad simpi nisam imala tri čiste reć šta mislim. :D
Treća je priča, iskreno, bio potpuni promašaj. Pokušala sam napraviti prevelike kompromise i promijeniti nešto što se nije dalo promijeniti. Kad kažem nešto, mislim netko. I koliko god se smijem curama koje isto neuspješno pokušavaju u svojim vezama, sama sam upala u tu zamku a da toga nisam bila ni svjesna.
Četvrta je priča bila totalna komedija. A ne mo'š baš bit s nekim who you are laughing at, not laughing with. :D
Na kraju i na početku, Medo. Šta reć o tome? Čovjek koji je najviše utjecao na moj život, odluke, preko njega vidjela kako neki ljudi nažalost rezoniraju, provela jako puno lijepih trenutaka, a na kraju sam imala osjećaj da sam ispala totalna bitch. I to me kopkalo dugo, dok nismo dugo nakon svega stupili u kontakt i dok nisam vidjela da mi ne zamjera ništa. Vjerovala sam da sa mnom nikad neće prozboriti više ni riječi, koliko sam bila nefer prema njegovu srcu, no dočekao me prijateljski i na tome mu veliko hvala...
Otpetljavši se iz ovog koluta, trebalo je utipkati novi tag. Peta priča? Bilo me strah napisati to jer sam se osjećala da se u tom slučaju ne bih maknula s mjesta. A htjela sam nekome biti drukčija, iskrenija, bolja. Kada je sve počinjalo, nismo bili više od prijatelja, dapače, dugo sam ga prijateljem i smatrala. :) I kad su krenuli mali leptirići u trbuhu, nisam ni sama znala što napraviti, upustiti se u to ili ne. No nakon jednog dejta, koji je proizašao iz sasvim prijateljske kave, i na kojem me, i danas me sram toga kad se sjetim, :D preveslao da uvoze snijeg na Sljemenu, napravila sam silenzio stampa s Medom i odlučila to make it the first day of the rest of my life...
U njemu sam dobila krasnog dečka, pametnog, smiješnog za poludit, dragog i dobrog, ambicioznog i poštenog, a bome i vjernog. Za promjenu! :D Baš mi paše i skroz mi je drago što smo se pronašli. I yebiga što ne zvučim nimalo romantično, ne puca me ta vibra u pet ujutro, nakon što se probudih u 2 misleći da je 7. Očito se prerijetko budim u sedam jer bih jamačno znala da je tada na obzorju već potpuni dan. 
Laku noć, moje zaljubljeno i solersko društvance. :) I ono pooženjeno i pooudano, a tad baš neću ić u definicije međuljudskih odnosa da se ne zeznem.
Pusa vam!
Happy end
Nadnevak ned - 14.10.2007 | Komentari > 9
Ne samo da ti se čini kako mnogi dijele tvoju priču, nego se posvjedočiš kako se s nekim ljudima matrica ponavlja.
Naišla sam na jednu stranicu gdje ex moga exa uzdiše kako ga voli,
a kad ju je prevario i ostavio, kako ga želi nazad i kako život bez njega više nema smisla.Čitam to i ne mogu vjerovati koliko se promijenio nije...
Stalne nesigurnosti, stalni strah što će biti sutra i bojazan kako si ti svemu, svemu kriva.
Fantastično što manipulatorsko biće tijekom vremena može učiniti od osobe...
U drugim je trenucima, naravno, najsrcedrapateljniji (jessica, koja riječ :D) na svijetu, kuneći se u nebo i zemlju, ali što pomaže? Ljubav nije mozganje koji si korak krivi napravila i koji su faktori utjecali na to da se ovoga puta u sebe zatvori. Ljubav je jednostavna...
Najteže mi je gledati ju kako se ponižava pred ljudima i traži ga natrag, kako može, kako nema dovoljno ponosa da se cijeni? I zašto tražiti prevaranta natrag?Na kraju shvatiš da sve te "krize" nisu bile ujezgrene u tebi, nego je interes usmjerio drugamo. Zašto neke cure nisu dovoljno prisebne da se okrenu, pokažu mu svoju lijepu guzu i nastave dalje? Nije on vrijedan toga, tih suza, patnji i fokusiranosti na nastavak vaše veze pod svaku cijenu. On u tom tvom osjećaju potiho uživa. S drugom.
Od svih svojih veza, njega smatram velikom, velikom pogreškom i priznajem da sam bila zatelebano prase koje je mislilo da ljude i njihove živote možeš ispuniti da im budu ljepši.
Zayebani ljudi ostaju zayebani, nažalost, ma koliko mi šutjeli o tome.
Iz naftalina
Nadnevak | Komentari > 8
Wow, čišćenja kompjutera od svakojakog smeća imaju i jedan dobar aspekt! :) Nalaziš si svakakve misli i zaostatke koje s guštom sad deletaš. I onda ih nema više kao da ih nikad i nije bilo...Point zero. Kakvo olakšanje... :)
Nego, sad sam pronašla nešto od prošle jeseni... Toliko mi se to sad daleko čini kao da to nikad nisam bila ja. Ali kad već počesto tipkaram ulomke iz vlastitih dnevnika, neka i ova epizoda ugleda svjetlo dana...
Ispala sam takav blento.
(Kretinjo!)
Skroz.
Pred očima mi laže da mi je vjeran.
Da «on nije ja».
Ja sam, naime, to njemu napravila kad smo bili izvan veze nekoliko dana. Jer me prije toga skroz udaljavao od sebe i govorio da ne zna jel može biti sa mnom «zbog mojih roditelja». Koji, uzgred budi rečeno, oko te veze imaju stav protiv.
I sad se nađemo, laže mi u oči, meni smrdi ali mislim da sam samo ljubomorna i da mi je to mana. Uvjeravam se da mi ne laže...
A laže.
I sjedim s glavom na njegovu ramenu i slušam kako o njoj govori. Ali sve u stilu da se nemam što brinuti – jer, zar bi mi to sve pričao da nešto ima s njom??
Reversed psychology...
Ali nije upalilo, osim u dijelu da sam se trenutno smirila.
Kad sam došla doma i njegovim gafovima uočila praznoću laži koje mi je servirao, pobijesnjela sam.
A onda sam bila na tren tužna...
A onda sam shvatila da nijedna budala ne zaslužuje moju tugu!
:)
To sam si uvijek govorila i uvijek je pomagalo.
Zašto da sama sebe sažalijevam, kad imam jednog assholea manje u svom okružju? :)
Moralo bi mi laknuti.
I laknulo mi je, sad nakon nepuna dva sata od događaja sam totally emotionally cool.
A on je, što se moje strane tiče, girlfriendless.
Totalno, ono, apsolutno.
Nek lako vijori na krilima evolucijskih trčkaranja za suknjama. I'm through with him...
Čardak ni na nebu, ni na zemlji
Nadnevak čet - 07.12.2006 | Komentari > 5
Navlačili smo se danima, a onda je puknuo i opet mi rekao "volim te". I nazvao si onu kokošku s kojom me varao - balavicom, ismijavajući je. I to je bio moj sretan dan.
A ja bolje od ikoga znam kako sretni dani s njim ne traju dugo. Već je sljedećeg dana sreći došao kraj...
Opet me jako, jako ljuti. Dosta mi je igre toplo-hladno i neodlučnosti što hoće i što neće. Neki dan kaže da me ne želi izgubiti, danas kaže kako je otpilao tu ženskicu, jučer kako treba slobodu, danas kako želi imati jednu curu s kojom će dočekati Novu, i koja će biti njegova i Božja.
Malo konfuzno, zar ne?
Naravno da jest, a takve izjave ja ne podnosim. Mislim da bi on najradije meni pričao priče tako da me drži u iluziji neke mogućnosti obnavljanja veze, dok on švrlja i traži si drugu. Drugu s kojom će provesti Novu i poljubiti je u ponoć...
Mislim, možda bih to mogla biti i ja. Ali nakon njegovog današnjeg "Daleko od očiju, daleko od srca" - to zaista ne želim biti.
To su riječi koje mu neću oprostiti, kao ni njegovu potrebu da svoje fufice podiže na moj nivo - a što mu apsolutno ne uspijeva. Njegova ljuba ili one neke druge dvije njegove, frendice/obožavateljice, što li, nisu, niti će mi ikada biti blizu.
Kao prvo, nemaju fakultetsko obrazovanje. Drugo, ne govore tečno tri živa i još dva mrtva strana jezika. Nisu krenule čitati s 3, pisati s 4, a počele učiti prvi od stranih jezika s nepunih pet godina. Nisu s baletom nastupale na Novogodišnjem programu državne televizije niti imale svakovečernje nastupe u Lisinskom i sve to do svoje sedme godine!
Nisu prošle tolike tečajeve usavršavanja na raznim poljima, nisu uspjele pri upisu na dva teška faksa na jednome biti prve, a na drugom treće na listi. Nemaju IQ 140, dokazano od Mense, niti su se time svrstale u 4% posto najinteligentnijih na svijetu.
Nisu proputovale svijet uzduž i poprijeko, pročitale toliko knjiga, dobile toliko stipendija, niti na kraju krajeva imale svoje djelo izloženo u Mimari prije navršene petnaeste godine.E pa ja jesam.
I boli me lijepi đon što ovaj tekst puca od samohvale!
Samo znam koliko vrijedim i ne dam da se neki dripac igra neodlučne babe kad sam ja u pitanju! Hoće ili neće - sasvim je svejedno. Jedino što želim je da maknem ovo pitanje s dnevnoga reda i nastavim živjeti svoj mali život na ovoj Zemlji u miru Božjem.
Varaj me nježno
Nadnevak uto - 05.12.2006 | Komentari > 11
I što tada, poblogu, učiniti?!
Moje je mišljenje da izravno priznanje partnerima ne rješava stvar, ne pridonosi harmoniji, ne ispravlja krivu Drinu.
Koliko god razgovor i dogovor smatram osnovom te najljepšim dijelom svake zdrave veze, u ovome slučaju on samo otvara Pandorinu kutiju problema, koja na svojemu dnu skriva nesigurnost, sumnje te rukomet teških riječi. Pokatkad i nogomet.
(a big No-no)
Prijevaru treba riješiti sam sa sobom, u svojoj pametnoj i bistroj glavici. Stoga, dragi moji, da ne biste stvorili još veće nevolje od postojećih, poslušajte
1.
Uvjeri sve varajuće strane da su jedni, jedini i najdraži u tvojem životu. To anulira sva nepotrebna pitanja, daje ti veću slobodu djelovanja, a ujedno i povećava tvoju vjerodostojnost kao partnera.
2.
Budi im najbolja ili najbolji što možeš biti. Tebi je u ovom položaju sad najljepše - dobivaš umnoženu ljubav, pažnju i brigu s više strana, centar si svijeta nekoliko ljudi.
3.
Ti dobivaš njihova srca. Ponašaj se prema njima maksimalno fer. Nemoj da se osjećaju pijunima u tvojoj igri. Ako ih ne možeš voljeti, radije im okreni leđa, nego da se navlačite u nedogled; i sebi i njima cijediš energiju na kapaljku. A to je sve samo ne ugodno.
4.
Iskoristi ovo vrijeme da saznaš što u stvari želiš - i od ljubavi i od svojeg života. Ako si ih odlučio/la varati, to znači da ih ne smatraš trajnim rješenjima za budućnost. Zamisli se nad tim. Kad ti svemu dođe preko glave - najbolje je ostaviti ih i otvoriti novu, bolju stranicu. Pošteniju. I ne griješiti više.
5.
I posljednje pravilo: PSSST.
Šutnja je zlato...
Sretno! :)
Crying over spilt milk
Nadnevak pet - 01.12.2006 | Komentari > 6
Što je novo? Ništa novo :) - osim što mi bivši ima drugu. Ne plačem, jadno mi je njegovo zaplitanje u laži i neke kao utjehe mene, a radije bih da je rekao otvoreno, nego oko kere pa na mala vrata. Naučit će s vremenom valjda biti otvoren. ;)
Ili možda neće, ali to sad više nije moj problem, zar ne?
Ne volim biti u kontaktu s bivšima, bar u početku, jer je to iznimno čudno razdoblje, a ja ga teško proživljavam ako pomislim da neke stvari nisu posložene i da ima mjesta manevriranju. Zato radije zašutim, okrenem se i počnem živjeti na svoju stranu - otpišem tu neuspjelu priču i ne dopustim si patiti.
Tako da sad ne patim. Ne dam si. I fakat mi je okej ovako, ne okrećem se prošlosti, nego budućnosti, because it's not worthy to cry over spilled milk.
It could have been cocoa. :)
A dobar i sladak kao kakao nije bio. Te ma koliko se kleo u suprotno, nije bio ni istinit.
Nije bio za mene.
Koji ne varaju.
Koji su nježni i pažljivi i koji lijepom gestom vrate lijepu gestu.
Koji mi zagrljajem uzvrate zagrljaj.
?
Jesu li takvi već zauzeti?
Ili pak... žive u bajkama?
"I love you" is eight letters long. So is "bullshit"
Nadnevak čet - 23.11.2006 | Komentari > 15
Kaže da sam sebična.
Kažem da se osjećam da me stavlja na zadnje mjesto, iza sviju.
Kaže da sam osjetljiva.
Kažem da me njegovi grubi postupci puno povrjeđuju.
Kaže da mu je teško sa mnom neprestano paziti da me ne povrijedi.
Kažem mu da nije baš tako...
Kaže da ga ne mogu shvatiti.
Kažem mu da ja njega ne mogu shvatiti.
Kaže da me voli.
Kažem da bih voljela da mi to češće kaže.
Kaže mi neka ga ne forsiram.
Kažem da volim sve sada i odmah.
Kažem mu da je zatvoren.
Kaže da mu je to škola.
Kažem mu da želim da mi dođe, kako je obećao.
Kaže mi da neće moći.
Čekam ga danima. Ni dalje ne može...
Čamim sama i očekujem nešto što se neće dogoditi.
Pa ipak čekam...
***
Ovaj tekst, imaginarni dijalog rascjepkan u realnom vremenu, je napisan, proživljen a potom duboko pospremljen i gotovo zaboravljen u doba kad mi je još bilo stalo do nas, naše veze. Kada sam se mučila s ispravljanjem same sebe kako bih se dopala njegovim željama i potrebama. Što je najgore, trudila sam se to činiti sve do samoga kraja. Bezuspješno, naime, ali trudila sam se.
No tako malo treba da ljudima to prestane biti, stalo. A meni je prestalo biti. Oko moje, naše priče.
Nisam defetist... ali ova priča zaista NE ZASLUŽUJE nastavak. Ne zaslužuje ga iz jednog, ali velikog razloga, a njega pak neću ovdje navesti. Nije vrijedno truda...
odlučno, definitivno, neopozivo.
Bez ijednoga plačnog a za-a-aaašto? (sa spooky jekom oOOoOoO...) i bez ijedne samosažaljive misli. Jednostavno tome ovdje nije mjesto. Niti ću ja plakati zbog jedne budale manje u svom životu.
Sad sam odjednom i neočekivano free as a bird.
Sort of... ;)
Grrr
Nadnevak pon - 13.11.2006 | Komentari > 17
Totalno me izbacio iz takta!
Traži od mene da mu napišem nešto za projekt, ostavim svoj posao i u ekspresnom roku riješim njegovo, dam si truda i učinim stvar funkcionirajućom, i onda, kad mu predam (dio posla koji je on trebao napravit!), popljuje me da što sam se tako razvezala, da on hoće kraće. I da će to on sad morati sve sam napraviti, od početka; ma možeš ti vjerovati tom bezobrazluku!
Užasno me povrijedio i neću mu nikad više ništa napraviti! Prvo me zove i moli da ima veliku molbu, veliki problem, a kad ga dobije gotovog na ruke, onda ni jedne lijepe riječi, nego - ah previše je! Pa ja ostadoh i bez živaca i bez riječi! sad se ljutim na njega skroz.
Uh, skroz...
Odijelo čini čovjeka?
Nadnevak ned - 12.11.2006 | Komentari > 12
On nema živaca za mene i ne shvaća me.
Ne voli kako se oblačim.
On bi jednostavnije.
Ja ne mogu jednostavnije jer moje oblačenje, to sam ja. Ja se osjećam sexy i lijepo i poželjno i volim privlačiti pažnju ukusnim odijevanjem i milo mi je kad sam lijepa za pozvizdit, kad bi me svaki poželio - a istodobno me ne može imati jer sam s drugim, jer sam od drugoga i jer tog drugog volim.
Volim kad se moj "On", ma tko on bio, mnome ponosi. Volim da pomisli: Wow, kako zgodnu, prekrasnu curu imam, neka mi samo zavide! Ja se odijevam za sebe, za njega, da budem njegova zvijezda i da uživam u negovu pogledu na mene.
NO - ON - KAŽE - da mu se ne sviđa.
Da želi neupadljivo.
Pa osnova je moje robice da bude upadljiva, da bude drukčija, da bude šik! Neupadljiva?! To me vrijeđa skroz.
Traži od mene da se stopim s masom, a od toga sam cijeli život bježala. Stopiti se s masom meni je ispod časti, ispod ukusa, ispod mog osjećaja za lijepo i osjećaja ugode u vlastitoj koži. Stapanje s masom poteže pitanje manjka stila, a kad se osjetim ukalupljeno, neposebno, osjetim se nesigurno i nelijepo.
I što onda napraviti?
Udovoljiti dragome?
Mhm.
Ostati svoja?
Ne možemo i ovce i novce.
It is the end my friend, the end
Nadnevak sri - 20.09.2006 | Komentari > 6
Nezadovoljna sam. Ima već neko kraće vrijeme da me uopće ne usrećuje svojim ponašanjem i razgovaramo o prekidu.
Ja ne bih da prekinemo, ali ne patetiziram i ne otkrivam mu da mi znači.
On se premišlja bi li ili ne bi, govori da sam mu savršena cura, ali da ne može podnijeti da su moji antiprotivni našoj vezi, i da on želi život di će se svi međusobno volit, i mi i naši i sve skupa zajedno.
Šapat
Nadnevak pon - 04.09.2006 | Komentari > 10
Večeras je rekao nešto što me raznježilo do bola...
rekao je da me voli...
i da želi da budem majka njegovoj djeci...
...
tako to želim...
želim sve ono što bi se moglo dogoditi...
i što se događa...
puno mi je srce.
puno njegove ljubavi... i moje prema njemu. sigurno znate kako se osjećam... doživjeli ste to. ili nešto slično... razgovor kad vam istrese dušu pred noge, kad vam tiho, nježno i iskreno kaže da vas voli. da vas voli najviše...
i kada poklopite i zagrlite jastuk kao da je on. i usnete s njime, unatoč daljini što vas razdvaja. jer dva srca kucaju jedno za drugo. jer dva srca žive jedno za drugo...
Godine nestvarne
Nadnevak sub - 02.09.2006 | Komentari > 3
Kad imam mnogo vremena, razmišljam o peezdarijama, tako me uhvatilo i ovaj put. same old story, dečko. Ali ovaj put je s dečkom sve u redu, za promjenu. :) Volimo se i sretna sam. Pažljiv je prema meni kako dečko prema svojoj curi treba biti i osjećam kako je sav pun pozitivne energije.
The trouble lies ih my head... :)
Razmišljam, što on želi od nas...
Divan je... u to nema pogovora... i prilično smo dugo zajedno, preko pola godine, i sad kad se ne okupiram dilemom voli li me ili me iskorištava, pomišljam što želi od nas...
Želi li dugu vezu...
Želi li da budemo jedno uz drugo još godinama...
I što nakon toga..?
Što kad ja ostarim, a on ne ostari..? Što ako mu ne budem više bila lijepa i stoga, a i tko zna još čega, počne tražiti druge žene.
Što ako podijelimo zajedno sad nekoliko godina i onda odluči da on ne bi vezu s jednom mnome i da bi htio dalje. A meni... a ja potrošim svoju mladost na krivome mjestu....
On će tada biti u meni već ispričanoj priči, cijeli će se svijet vrtjeti oko njega, a ja ću već imati pregršt iskustva... previše godova i potpuno sređenu poslovnu i općenito životnu situaciju. Možda se uplaši.... Možda još ni ne gleda onako daleko kako ja to gledam. Možda uživa u trenutku...
Možda mu je ovaj trenutak lijep, sa mnom, paše mu, a danas je danas, dok je sutra još daleko...
Ne znam kako da se postavim; da li da ga blizu sebi primaknem, blizu srcu i da ga volim... ili da s njim porazgovaram o svojim dilemama i ispadnem smiješna?
Relativnost po Bambolini: ODYEB, or not.
Nadnevak čet - 31.08.2006 | Komentari > 5
Nisam upoznala osobu koja lakše prekida i sastavlja veze od mog sadašnjeg bivšeg? dečka.
Ma volimo se i u to nema sumnje, ali bogamu, raspizdi se na svaku sitnicu bitnu, nebitnu. Sad smo valjda prekinuli na totalno bezazleni razgovor i zafrkanciju moju s nekim tko nije on, a muško je. Jebemu i takav kratki fitilj.
I ne samo to, nego me sad već vidi s tim tipom i sav je u bedu i taj bed emitira na mene. A mene njegov bed ne dira ni suhu šljivu jer mi je već dosta njegovih uzbuđivanja na situacije koje to nisu zaslužile. I iako sam se nekoć živčanila živa na to što on misli i kako da mu ugodim, da izgladim - puko mi film i neću više.
Ja ga volim, ali brate, ne mogu na sve stvari utjecati u tom svom relativno mladom a svejedno syebanom životu.
Hoću da je uz mene kad mi je teško. Kad imam problema s roditeljima, vezanima uz njihovo nepriznavanje naše veze, dakle, ako je meni teško, a tiče se nas, želim da u njemu imam stijenu. Da me utješi, da zajedno nađemo put iz problema, da mi razgrne oblake. On se naprotiv razbijesni na svoju okolinu, kojoj (nasreću?) nisam dio i stvar puca. Onda pukne na gorespomenutu zafrkanciju i sve je gotovo. Tu-tuuuu. Kao prekinuta linija. Možda smo i prekinuli, ne liniju, nego nas i našu vezu, opet. Možda se ujutro probudi i shvati da je napravio kardinalnu glupost, nemam pojma i ne želim se time opterećivati. Neka radi što hoće, što mu volja i kako mu najbolje paše. Mislila sam da ćemo biti jači od svega... a nismo i klimamo se na kristalnim nogama.
Nema odgovora na zašto. Odgovor leži u njegovom karakteru, mojem karakteru, minusu i plusu koji se privlače kao struja, ali i frcaju kad je gusto, i to je to, kraj filozofije i razlog svemu zlu. I razlog svemu prelijepome što smo proživjeli...
Snovi se ostvaruju, ponekad
Nadnevak sub - 05.08.2006 | Komentari > 30
Bilo nam je neopisivo... pogubile su mi se sve riječi.
Volim ga. Volim kako me grlio, kako me privlačio sebi da usnemo zajedno (a oboje smo za komfor stvoreni), kako smo si u mraku koji nas je obavijao nalazili način da si isprepletemo prste. Još uvijek u prorezima između prstiju osjećam njegov topli dlan koji je kraj jastuka pronašao moj...
Obožavam njegov miris. Miriše nekako slađano... blago. Podsjeća me na mlijeko.
I njegove oči... pogled... snenim me okama u noći gledao s ljubavlju. Bio je tako nježan. I sav mi je mek... dodirujem ga jagodicama po koži i pod prstima osjećam paperjastomekog njega uza sebe. Upijam miris njegova jastuka, a on me grli i smirujemo se, stišavamo udahe i tonemo... tonemo u san.
I budi me... budi me ujutro laganim dodirima po mojoj goloj koži... nada se da me neće probuditi, no ne uspijeva. Prvo što vidim kad otvorim oči je dečko kojeg volim...
Čarobna je bila ova noć. Vilinska, magična, nadrealna. Ispunio mi se jedan san...
Tako sam sretna i spokojna, tako mirna i vesela, sve mi se čini da se ima smisla truditi oko nas...
Volim ga. I voljet ću ga... I on voli mene, osjećam. ČUjem mu u glasu. Žena takve stvari osjeti... Mislim da možemo postati sretan par, da vrijedimo truda. Da vrijedimo ljubavi. Da vrijedimo borbe; slatko-gorkaste borbe protiv predrasuda. I borbe za našu priču...
Volim ga.
Šaljem ti poljubac, ljubavi. I ne znajući hoćeš li ga dobiti, spuštam ga na tvoje oči. U tvojim očima vidim sve... Hvala ti.
Jezik pregrizem da ne bih opsovala... ovaj život što ga dijelim na pola
Nadnevak ned - 23.07.2006 | Komentari > 13
Mislim da smo na putu prekidu.... :(( u stvari sam gotovo sigurna da je gotovo...... nisam baš sretna ovih nekoliko dana. udaljenost s jedne strane i konstantno nezadovoljstvo i moje i njegovo učinilo je svoje. nagrizlo nam je vezu. :( i sad sam otišla vani, na udaljeni kompjuter, samo da ne budem kući i ne maltretiram jadni mob koji nije ništa kriv... ako imate kakav dobar prijedlog što napraviti sad, recite...
pozdravlja vas vaša tužna...
MRVICE... mrvice koje dobivam i mrvice koje mi nudi. DVIJE PRIČE. Priča iz sadašnjosti i priča iz prošlosti, koja me proganja.
Nadnevak sri - 19.07.2006 | Komentari > 7
Od mog malenog ne osjećam da sam voljena, ne čujem riječi, ne osjećam raspoloženje nježno prema meni. Ne osjećam da me voli. Možda me voli. Možda brine za mene. A možda mu samo vrijeme kratim i to bi me ubilo da je istina. Čujemo se tako rijetko.. jučer se svelo na jedan razgovor prijepodne i to je sve.. ni laku noć. Danas na dva od po minutu maksimum. To me boli. Jako me boli i stišće... i uznemirava i rastužuje i muči i kopka i tužna sam za pozvizdit.
Znam da sreća dolazi iznutra i da si sretan s nekim ako si i sam sretan. I ja sam sretna sama sa sobom... ali kad se sjetim da mi fali, a kad se ne sjećam kad sam ja njemu usfalila, dođe mi da plačem. Najčešće ne pokazuje da mu je stalo do mene... ne osjećam da sam samo njegova i da je samo moj. Ne osjećam tu povezanost.... iako izlazimo i trudim se vjerovati da nam je lijepo zajedno, ponekad... često... razmišljam o tome što mu se zbiva u glavici. I koliko bih god željela znati što je ondje, s druge me strane ta mogućnost spoznaje plaši.
Želim nastaviti s nama... i drže me poneke njegove tople izjave... tako rijetke... a tako srcu drage. Poput one da nikad ne bi želio da ovo što smo izgradili prestane... ili da me voli najviše na svijetu.
No onda krene drugi dan i sve opet krene nekako čudno...
što da radim, da s njim pričam? već su mi se usta osušila od nježnog davanja do znanja što bih htjela.
Nekako mi je sve to zvučalo deplasirano, uzaludno... i prekasno.
Srušio mi je kule...
Međutim, kako mi je rekao deelite u komentaru, a čega sam i sama svjesna, vrijeme liječi sve rane. Bile su duboke da nisam mogla spavati noćima...i to me razdiralo. Bilo mi je vrlo stalo do njega, a on je najljepši dio godine, dane oko Božića, odlučio provesti s drugom. Ili prvom, kako uzmete.
Ponosna sam i dozlaboga privržena, stoga sam mu nedugo zatim okrenula leđa, stisnula zube i otišla. Nisam željela ni pod razno pristati nekome biti druga u srcu, na listi, u životu. Jer zašto se truditi, zašto davati sebe, lomiti se, zašto izgarati - ako on nije dovoljno muškarac da izabere svoj put?
Nisam mogla tako. Nije to bilo ono što sam zamišljala. Osjećala sam da ne pripadam u tu vezu, da nisam stvorena za takvu ulogu koju mi je dodijelio.
Ulogu druge.
Druge koja mu se izuzetno sviđala, ali ipak i ponovo druge.
Druge koja ga ne može nazvati kad joj nedostaje, koja ga ne može zagrliti kad ga želi osjetiti, koja mu ne može reći volim te i otvoriti mu srce kad to njeno srce osjeti.
I one koja će svako Valentinovo biti sama.......
Voli me, ne vole me
Nadnevak sub - 15.07.2006 | Komentari > 9
Odnos mojih roditelja prema čovjeku kojem sam poklonila srce.
Točnije odnos prema meni zbog tog čovjeka...
Kao da su moje veze osuđene na muku unutar kućna četiri zida. I za svaku se vezu moram boriti kao lavica kako bih ju održala, kako bih ostala zdrave pameti i slobodno disala u svom najbližem svakodnevnom okružju.
Moji su roditelji već poslovično protiv mojih veza.
I to me boli, guši, zbog toga ispisujem stranice i stranice dnevnika, koji je preintiman čak i za ovu anonimnu kockicu mog tajnog privatnog svijeta, zbog toga natopim suzama jastuk gotovo svaku noć prije sna. Jer se borim. I jer gubim. A boriti se ne prestajem.
Ljubav mi mojih roditelja znači mnogo. Sve. U njima se ogledam, u njima tražim put za svoje postupke. A u njihovim očima postoji tek prijezir, iritacija i nesnošljivost. Ne podnose me kad zamisle drugu stranu mene, drugog čovjeka, onog kojeg volim, u mome odrazu. U mome srcu.
I iskorijenili bi ga najradije, a ja ne dam cvijetak koji tako divno raste u mom okrilju... raste, cvjeta miriše...
Jer sretna sam s njim... odgovara mi na više načina, ima dobro srce i dobru i pametnu riječ spremnu uvijek za mene...
* Romansa u d-molu
Nadnevak pet - 07.07.2006 | Komentari > 17
Ja, naprotiv,na njega mislim i suviše...
ali mu to ne bi bilo pametno priznati,kako mi ne bi izbio sve karte iz rukava...
Ne mogu dopustiti da mu budem za petama..., trebam imati ponos i respect. Ne smijem mu dati priliku da likuje što je 'uhvatio' djevojku, ženu, poput mene.
I zato mu ne smijem dosađivati ma koliko mi to teško srčeko tištilo.
Bojim se malo...
On je sad u fazi poput one kad smo se moja posljednja simpatija i ja međusobno gledali... tada nisam željela ništa više od toga. Bojala sam se okoline i njezinih očiju uprtih u nas. Bojala sam se svojih osjećaja i svoje nespremnosti na sve to. Bojim se kakav je njegov sklop u glavi danas i što želi od nas...
između dvije igre života?
Danas znam da je dečka imati lako.
I da je veza divna stvar...! Ako je iskrena.
Ali me strah da zbog svojeg ograničenog iskustva u vezama (uvelike pozitivnog) nečija s*anja upakirana u primamljiv šareni papir glume ne počnem gutati kao slasnu bombonijeru, a slatko najviše volim. (u svakom pogledu, pa i emotivnom) Stoga sam oprezna... jer ne znam koliko je pametno upustiti se u ovo što želim činiti.I ne znam voli li me on isto, jednako jako i još jače, i ne znam hoćemo li se jednom probuditi i reći jedno drugome: "Ovo nije bila dobra ideja..."
Ali volim ga.
To je jedino što sa sigurnošću znam.
I iako smo samo jednom zajedno bili izašli, i iako sam se tada trudila biti mu samo prijateljica, a ne i žena, samo dobra, ali ne i zanosna, iako sam svoje zaigrano toplo srce pripisivala samo tome da mi je drago imai toliko dobrog prijetelja, kad mi se približio jako, jako, i kad smo šetali dio puta rame uz rame na februarskom zraku što štipao je obraze, i kad smo sjeli u kafić, a on mi podastro svoje nježne osjećaje na papiru, susprezala sam se da ga ne zagrlim. Da ne pretjeram...
I kad smo sjedili na žutim barskim stolicama, dok je grad pod nama pulsirao, kao i naša srca, i kad je noge pružio na moj stolac obgrlivši me njima, i kad smo navečer, podragani mliječnobijelim lanternama, šetali rubom perivoja... osjećala sam da mi je drag; tako jako, silno, nevjerojatno drag.
Još se od tog ojećaja nisam otrijeznila...
Opijena sam sve više...
i više.
Ne želim se probuditi...........
ne želim se više buditi... bez njega...
* Jedno pored drugog dišemo u tami...
Nadnevak sub - 01.07.2006 | Komentari > 19
Ne mogu vjerovati.Nikad mi se nije dogodilo....
Nikad nisam ni pomislila...
Nikad ne bih povjerovala da mi netko kaže...
... da ću se zaljubiti u najboljeg prijatelja.
..Najboljeg...
... kojeg sam ikada upoznala ili imala.
Divog dečka.
pametnog, dobrog, iskrenog,... nježnog!... dragog, milog i privrženog, i još mnogo mnogo toga zbog čega ga, iako ga znam kratko, kratko vrijeme, znam da je na ovoj Zemlji jedinstven i nezamjenjiv. Meni nezamjenjiv...
A upoznala sam ga da bismo bili prijatelji, osjetila sam odmah da je dobar, odmah mi je prirastao srcu. I znala sam da ćemo postati jedno drugom bliski.
Mogla sam mu pričati o svemu... Iako nisam netko tko se lako otvara, osjetila sam da njemu mogu sve reći. Razoružavala me negova rečenica "Pa to sam samo ja...", što bi mi davalo još više topline i povjerenja prema njemu...Sinoć sam mu dala svu svoju toplinu i povjerenje.. rekla sam mu da mi je u srcu.
On je rekao da se topi...
I želim da se rastapamo zajedno.
I da je u gluhoj noći kad smo noćas pričali gladan... mojih usana.
Vedri se nebo. Sunce se rađa.
Plovi iz luke jedna lađa;
Jedna što dugo stajaše u doku,
Sva izbijena, s ranama na boku.
More, ko mati, vuče je na krilo.
Ljulja je, šapće: Ništa nije bilo.
Kraj?
Nadnevak uto - 13.06.2006 | Komentari > 6
jer sam trenutno u afektu i jer me boli ponašanje jedne osobe koju puno volim.a koja se počela ponašati ružno prema meni, rezignirano i hladno. i neću joj dati gušta, toj osobi, iako me boli da bih vrisnula. neka misli da mi je sve ravno kao Slavonija, da mi se živo fućka za nas i da mi nije ni u primozgu mozga koji stalno misli o njemu...
Nije zaslužio, nije dobar.
Jest da i ja imam putra na glavi, nešto zbog čega se (stalno) buni... Ne javljam mu se kad sam vani, ne odgovaram mu na porukice dok sam vani sa svojim frendicama, javim mu se kad (čim!) dođem doma.
Čim sam slobodna. Njega to čini nezadovoljnim. Ja mu se ispričam i kažem da ja te izlaske, kave i slično, shvaćam kao ugodnu obavezu, za vrijeme koje se potpuno koncentriram na osobu nasuprot mene i da nije kulturno da pričam na telefon dok osoba s druge strane stola bulji u mene, gleda bezveze oko sebe i čeka da prestanem.Imam jednu vrlo dobru prijateljicu koja je bila s dečkom koji ju je zvao u sat vremena valjda dvaput, koji joj nije dao mira ni kad smo bile na vikendu, a signala nije bilo ni za lijek.
On kaže da nije takav, da samo želi znati da sam živa i zdrava i da ga nije briga s kim sam jer mu mogu ionako reći da sam bilo s kim. Pametan dečko.
I na koncu konca smeta me što sam mu se obećala od sada javljati... (što činim tjednom, a zaboravim već za vikend) i onda se on grdo naljuti na mene... i odbija sa mnom pričati.Ili priča preko one stvari.
A moje riječi isprike nemaju snagu.
I iako se možda ima pravo ljutiti, .. ima li?.. mene smeta stanje u kojem se svakodnevno nalazimo. Stanje napetosti, rezigniranosti (hinjene ili ne, svejedno... jednakom jačinom boli) i ljutnje. Plača. Mojega. Na jastuku prije spavanja.
Stižu li moje riječi do njega... ili se razbijaju o zid?
To bih voljela znati...
Više od riječi
Nadnevak sub - 10.06.2006 | Komentari > 3
Sama sam sebi antipatična. Ne, krivi izraz.
Smušena. Jer me metaju djelovi karaktera što uporno grade kineski zid do spoznaje koja vodi mojoj unutarnjoj promjeni. Ne dopuštam si da naučim, a trebala bih lekciju. Zna li netko što je mudro da učinim?
Darujem srce prelako, ljubim
djetinje preiskreno, volim nedovoljno isključivo. Volim bez ostatka, potpuno, zauvijek. I tako svaki put. Predajem se kao da je zadnji, kao da nema svijeta nakon nas niti onog oko nas. Volim kao da će me voljeti koliko nijedan prije njega nije.Što želim reći?
Upravo to... da uzimam stvari zdravo za gotovo, da se nadam kruhu ondje gdje ga nema, da sam prokleto pretvrdoglava te da
kad odlučim da nekog volim, voklim ga bez ostatka ne prestajući s tom praksom tako lako.I onda znam, na udaru sam bure...
Bure njegovih, njihovih, nečijih postupaka, čija sol ružnih postupaka nagriza pomalo moj bedem osjećaja, i onda boli i onda plačem. I onda te suze nitko ne čuje jer ih upije vjetar i nitko ne upozna ono što se krije iza toplih smeđih očiju koje žele biti voljene i držane u naručju i da im netko šapuće potiho, nježno, iskreno i neprestano... volim te...
Nisam glupa, vidim sve što se
događa kad se dogodi. Osjetim kao kao rez oštrice kirurškog noža tvoje "idem spat, bok" mjesto "laku noć". Ono me zareže precizno, baš ondje gdje najviše boli.Baš kao i tvoj kratki "I ja tebe" na moje elaborirano i toplo "Volim te", od kojeg mi žmarci prođu kad ga za te izgovorim, izvučem rosnoga iz dubine srca... za tebe.
Riječi me hrane, mnogo mi znače (ne sramim se priznati). A one koje mi trebaju ponajviše, one nježne i voljene, njih mi nudiš na kapaljku, ne prepustivši se... i dopuštaš da patim.
Možda sam komplicirana. Možda. Ma sigurno da jesam. I možda tražim mnogo i gnjavim kad ne bih trebala. Ali znaj... osim što me voliš, ako me voliš, prenesi mi taj osjećaj koji nosiš u sebi. Neka ti prijeđe preko usana.
Neće moći ove noći
Nadnevak uto - 23.05.2006 | Komentari > 8
ti budeš mene zajebavao??
da nisi raspoložen za priču, kažeš?? u dvije rečenice na telefon? da nisi raspoložen... a za razgovor s drugima si bio do prije pet minuta raspoložen. PREKRASNO, HVALA TI!
I TO SE ZOVE BITI NEKOME DJEVOJKA. BLJAK!!
već mi neko vrijeme puni svojim nezadovoljstvima, svojim podbadanjima, svojim špotancijama - a BALAVAC jedan.
dosta mi je toga... i nije mi zajebancija kad se naša intima, ona škakljive prirode, s aluzijama daje drugima na uvid. i ružno mi je kad ističe pred drugima samo moje loše osobine.
samo loše.
očito samo njih uočava..
i zašto pred drugima, pobogu??
zašto ne može reći normalnim razgovorom meni kad smo sami?
zašto?
zato jer mu kad smo zajedno služim samo za jedno.
a to nije razgovaranje.
to mi je glupo, ne osjećam BLISKOST! ne osjećam da mu značim i mislim da mu je osjećaj već ispario.
a ja se nisam u to uvukla jer sam željela, planirala... nego jer se dogodilo. jer sam najboljeg prijatelja počela tako jako osjećati da sam se smutila... i dogodilo se. zajedno smo. i nije dobro... nisam sretna.
ja sam za stabilne veze, za sretne veze, za osjećaj da te netko voli.
NE za osjećaj da te netko zajebava...
mislim da ću ga morati pustiti da ide... mislim da ću morati to učiniti. jer ovo mi je već grozno, boli me srce iz dana u dan i ne znam kako da prestane. svaki susret je hod po staklu i na kraju svakog se porežem i jauknem.