Happy blogday, dear Bambolina!

Nadnevak sub - 21.02.2009 | Komentari > 9

Nemrem bolivit! :D

Pa zar je zbilja tri godine prošlo otkad pišem ovaj blog?? Projurile za tren, stvarno vrijeme brže leti što si stariji, hihi.

E pa sretan mi rođendan. Blogovski! :)

Looking backwards, bilo je tu svega. Nešto ružnih trenutaka, al nećemo se vraćati na ružno, i mnogo više lijepih. Onih koji se pamte... 

Prilično je često ovaj blog izgledao mrvicu konfuzan. Jer se spajala sadašnjost, oživljavala prošlost i ponekad čeznula nekakava ružičasta budućnost. Makar može biti i ljubičasta na tufnice, I don't care! Redale su se različite priče...

Prva je priča bila nešto što sam zbilja htjela at that time. Isprepletali su se krasni trenuci zajedno i oni puni jada, čemera i emocionalnih križaljki u danima kada smo bili svaki na svojoj strani. On je imao curu, on je htio mene i curu, a ja sam htjela njega bez cure. :D Poslije je rekao kako je bio slabić otrgnuti se iz nečega poznatog da bi ostavio sve i krenuo u nešto za što nije imao garancije da će uspjeti, a meni je bilo krivo što nije bio rezolutan kao ja i napravio rezove. Na kraju, ili na početku, sam ga ostavila, ljuta i jadna, ali sigurna da me nitko neće praviti budalom i naviknuti na drugo mjesto u srcu, kad ja u životu uvijek stremim biti prva, ma što radila i ma gdje bila. i šta onda vrijedi da mu se sviđam...

Druga je pak priča bila nešto sasvim imaginarno... kratkotrajno razmišljanje na razini simpatija iz srednje škole, a ja nikad simpi nisam imala tri čiste reć šta mislim. :D

Treća je priča, iskreno, bio potpuni promašaj. Pokušala sam napraviti prevelike kompromise i promijeniti nešto što se nije dalo promijeniti. Kad kažem nešto, mislim netko. I koliko god se smijem curama koje isto neuspješno pokušavaju u svojim vezama, sama sam upala u tu zamku a da toga nisam bila ni svjesna.

Četvrta je priča bila totalna komedija. A ne mo'š baš bit s nekim who you are laughing at, not laughing with. :D

Na kraju i na početku, Medo. Šta reć o tome? Čovjek koji je najviše utjecao na moj život, odluke, preko njega vidjela kako neki ljudi nažalost rezoniraju, provela jako puno lijepih trenutaka, a na kraju sam imala osjećaj da sam ispala totalna bitch. I to me kopkalo dugo, dok nismo dugo nakon svega stupili u kontakt i dok nisam vidjela da mi ne zamjera ništa. Vjerovala sam da sa mnom nikad neće prozboriti više ni riječi, koliko sam bila nefer prema njegovu srcu, no dočekao me prijateljski i na tome mu veliko hvala...

Otpetljavši se iz ovog koluta, trebalo je utipkati novi tag. Peta priča? Bilo me strah napisati to jer sam se osjećala da se u tom slučaju ne bih maknula s mjesta. A htjela sam nekome biti drukčija, iskrenija, bolja. Kada je sve počinjalo, nismo bili više od prijatelja, dapače, dugo sam ga prijateljem i smatrala. :) I kad su krenuli mali leptirići u trbuhu, nisam ni sama znala što napraviti, upustiti se u to ili ne. No nakon jednog dejta, koji je proizašao iz sasvim prijateljske kave, i na kojem me, i danas me sram toga kad se sjetim, :D preveslao da uvoze snijeg na Sljemenu, napravila sam silenzio stampa s Medom i odlučila to make it the first day of the rest of my life...

U njemu sam dobila krasnog dečka, pametnog, smiješnog za poludit, dragog i dobrog, ambicioznog i poštenog, a bome i vjernog. Za promjenu! :D Baš mi paše i skroz mi je drago što smo se pronašli. I yebiga što ne zvučim nimalo romantično, ne puca me ta vibra u pet ujutro, nakon što se probudih u 2 misleći da je 7. Očito se prerijetko budim u sedam jer bih jamačno znala da je tada na obzorju već potpuni dan.

Laku noć, moje zaljubljeno i solersko društvance. :) I ono pooženjeno i pooudano, a tad baš neću ić u definicije međuljudskih odnosa da se ne zeznem.

Pusa vam!

Skalpiranje u tijeku

Nadnevak pon - 30.10.2006 | Komentari > 6

Potrgan grudnjak i žvaka u kosi! - ne baš skor izlaska kojem sam se večeras nadala... :))

Htjela sam si dragog zadavit.

Sam trebala? ;)

Trilema

Nadnevak pon - 23.10.2006 | Komentari > 6

Bambolina ljubi ponovo. Koga? Nekoga novog. :))

Boljeg?

Nadam se.

Čini se da ima potencijala, ali mi se ne sviđa to da sam postala vrlo skeptična u tuđu dobrotu i da počinjem idealizirati bivšega dečka kojeg sam ostavila zbog ovoga. Mislim da sam ga povrijedila i da, osim činjenice da mi se u životu počeo javljati netko nov, nisam imala pravog razloga da ga ostavim... osim da budem poštena.

Plakala sam kao kišna godina tu noć.. kad sam mu rekla. Bilo mi je teško, žao i nepodnošljivo. Mislim da sam s tim dečkom mogla dočekati brak, djecu, starost i sreću. Mislim da nema smisla da mu se javljam i dalje i da ga mučim svojim premišljanjima biti u toj vezi ili ne... jer sam ga ostavila prije deset mjeseci iz istoga razloga, samo druge osobe...

Mislim da ne zaslužuje opetovane pljuske nasred lica i nesigurnosti, nepotpunu posvećenost mene njemu i najzad... nepriznavanje naše veze od strane mojih roditelja. To je oduvijek bio velik velik problem... kojem sam se suprotstavila šutnjom i nastavkom te veze bez znanja svojih roditelja. Roditelji nisu imali pravo i ja sam to primijetila, dobar je dečko i gotovo sam sigurna da tako dobrog i kompatibilnog neću nikada više upoznati, imati, ljubiti. I da me nitko neće više voljeti od njega...

I da je sreća s drugima tek trenutak opijenosti dok se ne razočaram.

Najgore je od svega što ne znam što hoću...

Salijeću me s više strana mladići koji bi htjeli nešto više od mene, oduvijek ih je oko mene bilo, samo što me iskustvo natjeralo razmisliti zašto su ovdje. Zbog izgleda, novaca, pameti, šarma ili naivnosti. Moje.