nema smisla...

Nadnevak pon - 21.12.2009 | Komentari > 8

Tužna sam do ibera. Sve se nekako skupilo...
Ne vidim izlaz iz kruga. Utučena sam i nesretna.
Imam potrebu vrištati potiho.

Ne kaže ovaj post mnogo. Možda samo traži iluziju da nisam sama... :(

{}

Tabula ante portas

Nadnevak pet - 18.12.2009 | Komentari > 11

Da se ne ponavljam... Užasno mi fali i sama sam. Objeručke samu sebe sprečavam pisati ono što bih možda mogla požaliti, ali teško mi je. Isisavam se mišljenjima o onome što bih voljela, a što možda neće biti. Općenito imam alergiju na raznorazna možda i ne znam jer sam rezolutna i rado bih, bar znala, sve odmah i sad. Ubija me svakodnevno razmišljanje o istom, pa o raznim aspektima koji se opet svode na isto; kad zbrojim kruške i jabuke, nema sumnje - pod stresom sam. :)

Pitam se ima li smisla. Pitam se: dokle i do kada. Pitam se što se sad njemu mota po glavi ili se unutra čuje samo jeka tingi-lingi... :) Da, smijem se, a pukla bih ko kokica samo da saznam odgovor na bilo koje od tih pitanja.

A pitanje koje sebi postavljam zvuči: pretjerujem li ja to, a? - je li naprosto too much too soon? Forsam li nesvjesno iz bojazni da bi moglo biti uzalud, a žao mi da bude uzalud jer se volimo, stvarno volimo, i zapravo ne želim nikog osim njega?

Mislim da samo želiim znati na čemu smo. Jer ja  trenutno pred očima mogu vidjeti samo tabulu rasu...

Dear Santa

Nadnevak uto - 15.12.2009 | Komentari > 9

Teško mi je pisati o nama..

Koliko je god prekrasno ono što se iz dana u dan među nama zbiva, toliko je teško misliti na sutra. Jer imam osjećaj da ćemo morati donijeti neke teške odluke, a tako bih ih rado odgodila, tako rado zaboravila, smetnula s uma, riješila ih samo i isključivo prirodnim prolazom vremena. A ne ide tako...

I nije mi baš ta metodologija najoptimalnija za neke životno važne odluke, right? Nije neka baza. Ali ništa se ne događa upravo zato što svima involviranima odgovara taj status quo zbog kojeg se ne krećemo nikamo, ni naprijed, ni nazad.

Očekujem od njega da posustane jer me voli, on očekuje od mene isto. Razlozi su nam podjednako jaki, mada bih ja napola objektivno primijetila da s praktične strane moji bolje drže vodu jer su manje emocionalno tonirani, no na kraju se sve ionako svodi na "ja želim" i "ja ne želim"...

Teško mi je jako jer ga ne želim izgubiti, niti ga se svojevoljno odreći, a ne mogu pristati na njegov stav. I ne mogu mu ispuniti želju...

U tom se pogledu osjećam stjerana u kut, primorana da biram između ili-ili, a nijedno mi ne paše, nijedno mi ne odgovara jer ja hoću i ovce i novce. I hoću biti sretna.

Ovo nikako ne može izaći na dobro, ukoliko se ostane na ovoj točci gledišta, a sve mi se više čini da će tako biti. I jedno i drugo imamo aspiracije oko životnog realiziranja nas samih koje isključuju, ili bar privremeno a na relativno dugi rok, odgađaju naše snove na kojima smo dugo godina radili.

S druge strane nalazimo se mi kao par i držimo palčeve da se onaj drugi zezne u koracima. :D I da živimo zajedno do kraja života...

Dear Santa, help needed.

Big, big girl in a big, big world

Nadnevak čet - 01.10.2009 | Komentari > 5

Kako ćemo?

Ja onamo ne idem.

Tamo nije za mene.

Tamo me se "osuđuje" na maličku kutijicu s maličkim ljudima i maličkim mogućnostima i sve je maličko k'o u Zlatokosoj i tri međeda. :D

Ja se tamo ne osjećam doma.

A doma imam sve. I sretna sam. Tamo nisam sretna. Zašto? Nisam sigurna, ali naslućujem. I svakim bih danom radije bila tu. (znam, zvučim ko zadrti lokalpariot, ali sam miljama daleko od toga.)

Hoće li me voljeti dovoljno - ili se nećemo moći dogovoriti (nikad)?

Zaista se nadam ovome prvom. Jer će mi inače do bola nedostajati...

It's only words and words are all I have to take your heart away...

Nadnevak sub - 12.09.2009 | Komentari > 5

Fali...

Fali i to što ne misli prestati pušiti. Mada zna da mu to šteti. I trenutno sam za njega zabrinuta jako... i tužna.

Vjerujem da sa svakim novim dimom odnosi trenutke koje bismo mogli provesti zajedno. Kao da se svjesno odriče života. Odriče uspomena...

Zašto netko može biti tako savjestan, odgovoran i zreo na sve teme, a na ovu se ponaša kao malo dijete, kao da ne želi shvatiti? U razgovoru mi otkriva dio svojega karaktera za koji sam bila uvjerena da ne postoji. Zid prema meni. Tračak osornosti. A ja ne dopuštam da se prema meni itko ponaša kao da me isključuje. Takvima smo obično pred nosom zatvarali vrata..

U tonu je razgovora došao sebi, ali je ostao nerazriješen problem.

Ni na šta ga neću prisiljavati, to nije moj stil, želim da shvati. Da shvati što gubi...

Ja ne želim patiti zbog njega i ostati bez njega zbog jedne takve prozaičnosti kao što je dim.

Želim da smo dugo zajedno.

I da se stignemo veseliti životu... a ne da sve naše godine zajedno odu u prah... i pepeo.

Previše ga volim.

Naprijed naši!

Nadnevak | Komentari > 10

Na ovome se satu vrijeme ne može vratiti.

(žao mi)

(i njemu je.

al zalud to sad...)

kad je vikend gotov.

"Bit će bolji drugi put" i nije mi neka utjeha...

Sjedim bezveze umjesto da spavam, grickam pršut kao dozajutrak i mislim si kako i nije baš dobar... Pršut.

Dečko je dobar.

( a nisam ni ja za bacit :) )

Stoga ne mogu ukapirati kako upadamo u neke nazoviprobleme... Trudim se i sve... a nakraju se ponekad pitam zašto.

Večerašnja dilema: što obući za restač. Suknjica, stillettoice, sve pic-pic, sve tip-top... I looked to die for. Spustio me na zemlju s oblaka tako da sam bubnula, a riječima da smo nekompatibilni u odjevnim kombinacijama. Pa sam ih promijenila još četiri. Ni s jednom nisam bila dovoljno zadovoljna jer se takvu nisam vidjela večeras. Vidjela sam se skockanu, a ne polusportivo, jer sam mu htjela biti lijepa večeras. Posebno lijepa.

Dajem na znanje da nisam veslo sisala i da se ne dajem u životu zafrkavat. :D Dotična je situacija isključivala mogućnost da on 'promijeni dlaku, ali ćud ne'. Kao što vidimo, na moju veliku žalost.

Nakon treće kombinacije, sportsko/dnevne, koliko uopće neka moja uopće može biti sportska, i nakon pet (not) matching jaknica na istu, on je otišao gledati baseball, a ja sam ormaru odlučila dati još jednu šansu... i dobila popizditis u haiku formi. Jedna je rečenica rekla sve.

I ode kvragu večera, ode dovraga izlazak, ode u mačku piterinu raspoloženje

te ode u nepovrat i ovaj vikend...

                   Do kraja smo

pogledali tekmu

iako ja uopće ne volim sport.

wired

Nadnevak uto - 07.07.2009 | Komentari > 1

sretna sam.

od neupitno grozomornog, dana kad bih tukla u vreću, vriskala i  zalupljivala vratima (joj, što sam imala razloga...), dan se pretvorio u... apsolutan mrnjauu. :)

Gotovo pa 1000 dana... bezizlazne šutnje na neke teme, a onda smo počeli pričati preko poruka. zašto poruke, ne znam, neobično je to jer nam rijetko fali riječi... možda je htio imati neke stvari crno na bijelom. za ucjenu! ;D Sve u svemu činilo mi se kao da imam 15 godina i ne znam kako reć dečkiću da mi se sviđa (manimo sad usporedbu s mojih pravih 15 godina, kad me simpa pitao za "furanje", a ja promijenila sve boje od crvene do zelene i rekla mu 'ne' :D)

Nego, eto, htjedoh reći, napisati, i vama i sebi, ovo što me ispunjava, a ne reći ništa... Nemam snage za više od "ništa". Samo sitna zabilježba da se potpuno pufasto mufasto osjećam i da mi je noćas, poslije svega, bilo predivno slušati ton njegova glasa. Posebno nešto...

(back to night-daydreaming again)

Wishlist

Nadnevak ned - 15.03.2009 | Komentari > 4

Nikad ne radim novogodišnje odluke, ali sad bih baš mogla.

Osobito zato što sad nije Nova godina. :D Biti malčice neortodoksna ponekad mi se baš sviđa.

1. rado bih svršila. s profesionalnim obavezama koje me tlače. ;)

2. otišla bih na skinny dipping! :)

3. pročitala bih onu "Tajnu" o kojoj svi pričaju i onda je rado popljuckala jer ne vjerujem u self-help književnost.

4. počela bih odgovarati ljudima na mailove. :D po tom sam pitanju katastrofa...

5. manje bih se ljutila na nepravde i stvari pokušala ne primati toliko k srcu.

6. krenula bih rolati. prau za prau. :)

7. pokušala bih biti manje zahtjevno čeljade. Znam da mi  to dragog ponekad dovede do očaja... :)

8. išla bih spavati s ptičicama. VEČERNJIM ptičicama. :D

9. prestala bih sa svakim dnevnikom začinjati novu tematsku okupaciju :)

10. te bih fakat naučila jahati ili barem igrati bridž!

(Etiopijski sumo, čileanski hokej

- moran ubost, pa nisan okej...)

P.S.

Tako je divno slušati ga u snu kako priča... :*

Love,

Bambolina

Happy blogday, dear Bambolina!

Nadnevak sub - 21.02.2009 | Komentari > 9

Nemrem bolivit! :D

Pa zar je zbilja tri godine prošlo otkad pišem ovaj blog?? Projurile za tren, stvarno vrijeme brže leti što si stariji, hihi.

E pa sretan mi rođendan. Blogovski! :)

Looking backwards, bilo je tu svega. Nešto ružnih trenutaka, al nećemo se vraćati na ružno, i mnogo više lijepih. Onih koji se pamte... 

Prilično je često ovaj blog izgledao mrvicu konfuzan. Jer se spajala sadašnjost, oživljavala prošlost i ponekad čeznula nekakava ružičasta budućnost. Makar može biti i ljubičasta na tufnice, I don't care! Redale su se različite priče...

Prva je priča bila nešto što sam zbilja htjela at that time. Isprepletali su se krasni trenuci zajedno i oni puni jada, čemera i emocionalnih križaljki u danima kada smo bili svaki na svojoj strani. On je imao curu, on je htio mene i curu, a ja sam htjela njega bez cure. :D Poslije je rekao kako je bio slabić otrgnuti se iz nečega poznatog da bi ostavio sve i krenuo u nešto za što nije imao garancije da će uspjeti, a meni je bilo krivo što nije bio rezolutan kao ja i napravio rezove. Na kraju, ili na početku, sam ga ostavila, ljuta i jadna, ali sigurna da me nitko neće praviti budalom i naviknuti na drugo mjesto u srcu, kad ja u životu uvijek stremim biti prva, ma što radila i ma gdje bila. i šta onda vrijedi da mu se sviđam...

Druga je pak priča bila nešto sasvim imaginarno... kratkotrajno razmišljanje na razini simpatija iz srednje škole, a ja nikad simpi nisam imala tri čiste reć šta mislim. :D

Treća je priča, iskreno, bio potpuni promašaj. Pokušala sam napraviti prevelike kompromise i promijeniti nešto što se nije dalo promijeniti. Kad kažem nešto, mislim netko. I koliko god se smijem curama koje isto neuspješno pokušavaju u svojim vezama, sama sam upala u tu zamku a da toga nisam bila ni svjesna.

Četvrta je priča bila totalna komedija. A ne mo'š baš bit s nekim who you are laughing at, not laughing with. :D

Na kraju i na početku, Medo. Šta reć o tome? Čovjek koji je najviše utjecao na moj život, odluke, preko njega vidjela kako neki ljudi nažalost rezoniraju, provela jako puno lijepih trenutaka, a na kraju sam imala osjećaj da sam ispala totalna bitch. I to me kopkalo dugo, dok nismo dugo nakon svega stupili u kontakt i dok nisam vidjela da mi ne zamjera ništa. Vjerovala sam da sa mnom nikad neće prozboriti više ni riječi, koliko sam bila nefer prema njegovu srcu, no dočekao me prijateljski i na tome mu veliko hvala...

Otpetljavši se iz ovog koluta, trebalo je utipkati novi tag. Peta priča? Bilo me strah napisati to jer sam se osjećala da se u tom slučaju ne bih maknula s mjesta. A htjela sam nekome biti drukčija, iskrenija, bolja. Kada je sve počinjalo, nismo bili više od prijatelja, dapače, dugo sam ga prijateljem i smatrala. :) I kad su krenuli mali leptirići u trbuhu, nisam ni sama znala što napraviti, upustiti se u to ili ne. No nakon jednog dejta, koji je proizašao iz sasvim prijateljske kave, i na kojem me, i danas me sram toga kad se sjetim, :D preveslao da uvoze snijeg na Sljemenu, napravila sam silenzio stampa s Medom i odlučila to make it the first day of the rest of my life...

U njemu sam dobila krasnog dečka, pametnog, smiješnog za poludit, dragog i dobrog, ambicioznog i poštenog, a bome i vjernog. Za promjenu! :D Baš mi paše i skroz mi je drago što smo se pronašli. I yebiga što ne zvučim nimalo romantično, ne puca me ta vibra u pet ujutro, nakon što se probudih u 2 misleći da je 7. Očito se prerijetko budim u sedam jer bih jamačno znala da je tada na obzorju već potpuni dan.

Laku noć, moje zaljubljeno i solersko društvance. :) I ono pooženjeno i pooudano, a tad baš neću ić u definicije međuljudskih odnosa da se ne zeznem.

Pusa vam!

Valentine's report - 2 enchanted : 0 killed

Nadnevak pon - 16.02.2009 | Komentari > 4

Yess!

Pročitao je dnevnik - trebalo mu je samo mjesec dana! :D

Aj fil hepi nau... skroz, ono, kompletno.

Ne zato jer je rekao neznamšto, nego zato što ga je pročitao. Jer više ne moram biti u grču misleći što o njemu misli. I ne moram se psihički pripremati svaki puta na mogućnost da ga je progruntao i možebitno krivo shvatio. Ja se strašno opterećivah što će on misliti o nekim mojim dvojbama... :blush:

Kako život bude jednostavniji nego što očekuješ... :)

Mene puk'o stres, a sad ispada da bi ispravnije bilo uvatit se nekog moda rastafarijanca i udubit se u idilično mumljanje no woman, no cry... naravno, s dreadovima. :D

Valentinovo je bilo perfect.

Osim što se dotad nije probio kroz prašumu mojih škribotica. :))

Inače super.

Plus što se nisam srušila od umora (uglavnom uzrokovanog nespavanjem ;D), što je dobro. Izdržala sam očiju otvorenih ko Deljalje čak i malo iza ponoći. Ajm praaaud of myself... O:)

Zato danas ustah ko da me netko premlatio. A mi fakat tako agresivno ne vodimo ljubav! :D Fakat! Zima mi je i vučem se po gradu ko megla..

I da, jaučem čim si moram istegnuti nužno nepotreban mišić. Blože, gerijatrije prije reda... %))

P.S. Nadam se da za Valentinovo niste gledali Underworld: pobunu likana. (ličina :D) Uzalud dati pare za već ispričan film.

Također se totalno nadam da niste išli gledati Gomorru. E u tom mi vas je slučaju iskreno žao... :D

I'll fight for this one...

Nadnevak čet - 12.02.2009 | Komentari > 3

Nadao se da si budna pa ti poslao kratku poruku. :) Htio sam ti samo reći da si posebna i da nitko u ovih XY godina nije tako djelovao na mene... nijedna nije bila toliko prirodna i neopterećena, zabavna i obzirna, nijedna nije tako jasno rekla 'eto, to sam ja - take it or leave it'... i nijedna nije tako jasno davala na znanje da joj tako puno značim... to je lijepo znati, osjetiti... zato jer si takva, zaslužuješ sve najbolje.. i zato ću uvijek pokušavati da ti pružim najbolje... dokle god dišem... dobro ti jutro, ljube... sretan ti i vesel dan želim...

Od jutra čekam nešto... ne znam što, inspiraciju dostojnu teksta što prethodi ovim recima, ali teško mi je nadmašiti ono što već piše.. Zato bolje ne pokušavati. Ostaviti taj mali dijamant i krenuti dalje sretna.

Prelistavam dnevnik.. Revidiram detalje koje je on izdvojio. "I'll fight for this one"... lajtmotiv je kojeg sam napisala jednom prilikom, ali kojeg se držim iz dana u dan. I možda borba uvijek ne izgleda borbeno, konfliktno i beskompromisno, ali ona jest borba. Osluškujem bilo obitelji koja me okružuje te izvlačim za mene ono najbolje iz svega.

Stoga bi najtočnije bilo reći:

"I'll negotiate for this one... But I'll win!" :D

I onda se On čudi kako su mi verbalne sposobnosti jake. :D Pa moraju biti kad je umjetnost učiniti upravo onako kako želiš, a ne zatalasati valove. Učiniti ljude sretnima, spremnima pomoći, a izvući najbolje za sebe. Ne kažem 'korist' - jer onda bi to povlačilo riječ 'iskoristiti', a to ne želim; ne postupam onako kako bih drugima učinila nešto nažao, balansiram u međuprostoru. Ponekad, znam, nisam doboljno izdržljiva da sve okrunim trijumfom, ali se ne prestajem koprcati dok ne isplivam. Volim kad je po mome...

I ne priznajem poraze.

Uvijek sam bila fajter.

Waiting for nothing...

Nadnevak uto - 03.02.2009 | Komentari > 1

Poklonila sam mu dnevnik, a on ga ni nakon petnaest dana nije pročitao...

koji loši osjećaj. 

Pomišljam da ga ne zanimaju moja razmišljanja i da ga ne golica što unutra piše. Fak!, sve mi se čini da sam zbilja dosadna mačka... :D :D

S ozbiljnije strane gledano, unatoč svim njegovim obavezama, davi me što mu to toliko nije bitno. A meni je glupo podsjećati ga (suviše :P). Dođe mi zaista da mu ćapnem taj dnevnik i kao naknadu donesem čokoladu. Ili pivce. :D Možda će to više znati cijenit. Možda sam fulala s izborom poklona...

Prije godinu je dana bila sasvim druga priča. I zato sam to sada htjela ponoviti... Tada ga je u hipu pročitao, a kada smo se napokon susreli, ispleli smo prekrasnih nekoliko dana zajedno, sasvim posebnih, nježnih i nezaboravnih. Možda se poklon izlizao... Već sam odlučila da ga više neću ponavljati.

A boli baš... Bojim se da će se dogoditi isto kao s našim stereo dnevnikom. Sada stoji i skuplja prašinu. Kod njega je. Jer je na njega red.... bio i ostao. Ideja koja se pretvorila u malu bol kada je se god prisjetim. Nije on stvoren za dnevnike.... :)

I tako, čekam. Kada ga pročita, znat ću i bez da mi kaže.

Sreća da je godina tek počela, da nemam futera da mu pridodam da čita nešto u dve kalendarske godine. :D  Ajd, bar nešto...

Eto mi kad sanjam zvizdarije.

Nadnevak čet - 18.12.2008 | Komentari > 9

Evo, već treći put počinjem tipkati da sam sanjala da me ostavio i sad bih već radije da jest nego da i četvrti put moram počinjati tekst na isti način! :D

Jebiga, nisam više u melankoličnom raspoloženju, ništa od friškoga posta danas.

Demit. :)

In RL srećom je još uvijek sve u najboljem redu i još više, a sanje nek i dalje ostanu sanje. Možda bi neki ljudi trebali dvaput razmislit kad požele nek mi se svi snovi ostvare.. :)))

Pusek musek!

Dream a little dream of me

Nadnevak uto - 25.11.2008 | Komentari > 7

Četiri su sata izjutra, a ja sam mu napisala da želim ostati s njim...

Teško je bilo to izustiti, jer se ne volim prenagliti u reakcijama, a tako sam mu to željela reći.

On ne zna što će s nama...

Bude ti krivo čuti da dečko kojeg voliš ne zamišlja vaš život skupa. Sve, pa i tu temu, okreće na šalu. Pomišljaš da ne želi da se to dogodi..  Da mu je lijepo ovako kako je sada i da ćete tako biti zauvijek. Da ćete se nakraju rastati jer ti to u srcu nećeš moći podnijeti.

Nije da žurim ikamo, samo je pusto kad pomislim na sutra.

Beskrajna tišina i neopipljiva jeka koraka. A ja bih uzbuđenja, smijeha i poljubaca, ukrasnih jastuka razmetanih u ćoškove da ožive san, opojnih pejzaža i mirisnih napitaka ujutro prije posla. Ja bih se budila s njime zajedno, barem u riječima.

Sanjam?

Da se spustim s oblaka?

Kako da se ponašam na zemlji..?

Kompas mi se malo strmopizdio...

Dvoumila sam se napisati ovaj post. Stajala sam nad rečenicama dok sa svakom ponaosob nisam bila spokojena... I dalje ne znam jesam li trebala napisati baš ovo, no vodim se devizom da ja mogu sve, pa i boriti se protiv svojih granica. A ovo su samo riječi. Riječi zamjenjive, eterične i benigne...

Status quo

Nadnevak uto - 11.11.2008 | Komentari > 10

Divno je sve vezano uz nas... Veseli me što kola vječna pozitiva; što si možemo reći sve, čuti što onog drugog muči. Čudi me nedostatak prepreka među nama, loše krvi. Navikoh...

Problem je kamo ćemo ići, ne hoćemo li to zaista doživjeti.

Raduje me razmišljanje o detaljima, suzbijam razmišljanje tjera li me to u kut. Teško je, izuzetno teško, balansirati između iskrene zanimacije, moguće interpretirane kao prevelik i preozbiljan zagriz u tijek provedbe, i ostavljanje prostora za izbor kada bude sve gotovo...

Jako bih voljela biti upletena u neke planove. A nemam osnove zašto bi mi to dopustio.

Dopuštam si biti u limbu između odluka najviše zato jer tako dobivam najbolje od njega: dobrog, pažlljivog, nježnog dečka s posebnim lookom u očima. Rijetko ga vidim antistresnog, stoga ovi trenuci vrijede.

Status quo i dalje je na snazi, samo smo otpustili kočnice.

I lijepo je tako...

Nema te

Nadnevak uto - 21.10.2008 | Komentari > 2

Volim te...

Znam da sam ponekad imala krize ali sam se, kad sve složim, predivno isjećala uz tebe. Ja bih još...

Bili smo skupa točno mjesec dana koji su mi, čini mi se, projurili pored nas. Tako mi je lijepo sve, pa i sasvim obične dane počinjati i završavati s tobom, s tvojim toplim poljupcem. Zagrljajem koji vodi u san...

Sada si otišao i dva će tjedna proći da te opet vidim, predugo. Imamo obaveze, bolje je ovako, ali teško bude. Rekao si: navikao sam se na tebe. I ja sam se navikla na tebe, ljubavi, ušao si mi pod kožu. Volim način na koji mi pašeš, volim kakva sam kada sam s tobom. Činiš me sretnijom osobom. :)

Ovo će vjerojatno na "Bambolinu", najtužnije je što to nećeš moći pročitati. Ne znam je li ti ispravno puniti inbox svojim sentimentalnostima, a imam ti potrebu reći sve ovo, pa makar govorila u "vjetar", u šuškave kockaste tipke, umjesto na uho.

Ti si sad kod kuće, a ja ću ti za pet minuta zaželjeti jednu malu godinu-i-polnicu plus mjesec dana gratis. Nije fer što taj dan moramo započeti razdvojeni, život nekad zbilja nije fer...

***

Ježiga, sad bi bilo dobro začinit post nekom srcedrapateljnom pjesmicom, al ne mogu si pomoć. :D Pusa!

Čuješ li me kako čuju mi se noge,
Pobigla Danijela, e, moj narode.
Na na ni na na na, pa ti samo kreni,
Kad zapliva klokan sve si bliže meniiii!

on the crossroads

Nadnevak uto - 30.09.2008 | Komentari > 4

Ja bih na stipendiju.

Dragi kaže da može, majka kaže da mi to zbog dragog ne bi preporučila.

Meni se ide..

Mislim da je mogu dobiti, a ovako se osjećam kao da si zatvaram vrata pred nosom.

Sklona sam slušati majku jer je obično puna dobrih savjeta. Ovdje mi je pomalo teško.

Pitam se:

Može li udaljenost zaista ubiti ljubav?

Moram li sve podrediti ovoj vezi..?

Osjećam se sabijena u kutijicu s pozivnim brojem +385. Ni makac...

A navikla sam osjećati se slobodno i ispunjavati svoje realne prohtjeve. Ovaj mi se nije činio irealnim. Naprotiv, činio mi se dobrom šansom i vrijednom zabilješkom u CV-u.

Malo sam sada šuć muć.

Ispadam kao netko samoživ, kao neki vjetropir i lutalica, a nisam to.

Samo me malo šokira to neko ukalupljivanje koje mi je strano...

Nisam spremna na obaveze.

A voljela bih vjerovati da je njemu dovoljno stalo do nas...

No ne znam...

Bez riječi

Nadnevak pon - 08.09.2008 | Komentari > 9

Postoji jedna kontradikcija..

Moj osjećaj da nam je veza super i njegova percepcija da stalno nešto ne valja jer se stalno bunim.

Čudno da dvoje upletenih razmišljaju tako različito o jednoj te istoj stvari.

Kad me nešto smeta, kažem to na najmirniji mogući način, ne želeći ga stjerati u kut. kad mislim da nešto trebamo razjasniti, otvorim raspravu. jedino me čini nezadovoljnom kad on u njoj neće sudjelovati. tada mi se čini kao da pričam niz vjetar. Volim znati da sam slušana i strašno me zanima njegov pogled na stvar. Nema smisla da ja brbljam sama, tada to nije razgovor, nego monolog.

Još me više ljuti to što je provjereno izuzetno elokventan... kada hoće. :)

Volim pričati, to je istina. :) I teško mi je pratiti korak. A onda je kasno navečer i njemu se neće i onda eto belaja, vodimo razgovor kako ne vodimo razgovor. :D

I tako ukrug. Ja se uhvatim neke sitnice, neke nedoumice, a s druge strane nema nekog razuvjeravanja. Mislim, da, znam da me more budalaštine, al na taj način, kad ne začepimo rupu, buha postane moljac, moljac majmun, majmun krokodil i začas stignemo do slona. I začas se bavim egzistencijalnim problemima, svjetskom boli, voli me-ne voli me, talibanima, bin ladenom i cmoljenjima u jastuk.

A moglo je biti tako jednostavno... :)

Priznajem, nikada neću shvatiti muškarce. Ili dokučiti ovog moga. nadam se da mu neće do*izdit sve skupa i odlučit podulje se odmorit od mojih zašto?zašto?zašto? :D makar bih ga skužila da i bude tako, hihihi.

talk in ever lasting words
and dedicate them all to me
and I will give you all my life
i'm here if you should call to me
you think that I don't even mean
a single word I say

it's only words
and words are all I have
to take your heart away

Na ljubavnoj dijeti

Nadnevak sub - 06.09.2008 | Komentari > 6

Tako mi fali...

Uz rizik da budem dosadna i cmoljava, moram to reć.

Toliko  mi je prekrasno s njim..

I fali mi. Užasno mi fali.

Nebrojeno sam puta u ovakvim situacijama htjela da mi dođe na vrata, da me iznenadi, nasmiješi i razdraga. Nije došao samo zato što dolazi kada god može, a kad ga nema, onda ga stvarno nema... :(

Što mene, naravno, ne sprečava da držim fige na rukama i na nogama :) do zadnjeg trenutka pa i još malo duže. Nepopravljivi sam optimist i veliki romantik down under. I da, zbilja se glupo osjećam onako down i razočarana, iako znadoh kako su neke stvari realno nemoguće za ostvariti. 

Nakon svog tog moaninga i growninga, hitanja u crnjak i van njega, na kraju mi je dana ipak drago kako je sad već gotovo jedan dan manje da se nećemo vidjeti. :)

I da, ovo je jedan od takvih vikenda. Onih u kojem ga nema, a ja bih htjela jako da je tu. S razlikom tom da me sad ne bacaju on i off raspoloženja, nego mi samo fali. Da stvar nije takva, ne biste dobili ovako staložen post :D S druge strane, možda ga uopće ne biste dobili jer bi trenutak tražio "opsežnu i detaljnu analizu", koja ne bi stala na ovo mjesto. Mda... :)

Nego, eto, fali mi. I idem si skuhat ručak.

Možda zato da "utopim tugu", možda zbog pms-a, a možda, ali sasvim malo možda razlog stoji u tome da je red skuhati si neko normalno jelo. Neko koje ne uključuje namaze, dostavu i/ili podgrijavanja nečeg zbrčkanog iz flašice. :)

Valjda se to zove dijeta. Ili "american couisine", al onda nikak ne bu dobro.. :D

Kako god, ovaj post mora već jednom stati. A onda bolje sad nego nakon što si tipkovnicu sredim nekom svojom novom kuhinjskom kerefekom... :)

Pa-pa evribodi!

Dvoboj na suncu

Nadnevak sri - 09.07.2008 | Komentari > 4

Drugo doba, ista priča!

Opet je problem oko mora; draga bi mamica da joj kći ide s roditeljima na ljetovanje. Mislila sam da smo si to riješili...

Ne. "Idemo u petak na more." Ma nemoj. Pa neke kvazi neshvaćajuće spike oko zbrajanja ljudi, kreveta i matematike... "A što će narod reć ako dođete zajedno dole?" Šta me briga za narod... "Šta tebi netko brani ići s roditeljima na more?" ta mi je najjača... A nije loša ni ova: "Ti se ponašaš kao da ste muž i žena." O, blože...

Dođe mi da uplatim pet dana Mrduše donje u Šumi pa da vidim skandala kad se cura i dečko pojave na plaži (wooo...8-) :P)

Sad znam zašto Andreju Ćupor the Miss i onog njenog nogometaša slikaše pod suncobranima. To sigurno zato jer nisu vjenčani, Gospe moja i svi sveci!

Zatim se poteže pitanje gdje ću biti dok ne odemo na more. Na koti X ili na paraleli Y? Who cares... zar je uopće bitno? Želim krenuti s dečkom na more, na naš odmor. Tegliti kofer pun zvizdarija i slušati mjuzu zavaljena duboko u sjedalu. To želim. Zar to smiju samo ljudi koji su oženjeni?!

Blože, kako je ljudima taj status bitan...

Mrzim onaj poznati hunch da ću se idućih dana prepucavati s majkom, a posredno i s cijelom familijom. jer naravno, u stilu dobroga odgoja, svi staju na istu poziciju, što ne olakšava ni najmanje. Znam da posustati neću jer želim spriječiti potrebu da me kontrolira, a ne bi bilo ni loše da kaže koji joj je naum sa mnom. Ovi me njeni argumenti samo nasmijavaju...

Zasad je mir. Sve čekam da smisli začkoljicu kojom će me zeznuti. Jer je poznajem.

Je li čaša napola prazna ili napola puna?

Nadnevak pon - 23.06.2008 | Komentari > 8

Koliko je nježnosti previše? Koliko pusa dovoljno?

Voljela bih znati taj broj. Bilo bi tada lakše...

Ovako... ovako se cijeli dan loše osjećam, a da ne mogu riješiti problem. Jer zaključak je "Mi smo kakvi jesmo".. a ja to ne mogu prihvatiti.

Zašto sve ima neki zayeb? Zašto sve dobro ima catch? Sad sam zbog toga u badu, a da mi nije stalo, ne bih bila više tu. Da sam drukčija, našla bih neki izlaz sa strane i bila bitch. A glupo je biti bitch nekome koga voliš.

Ne mogu više ovako....

Mislim da ću morati postati bitch, ali iz drugoga kuta, kad nam ne paše dok nam je dobro. valjda će nam pasati kad nam više neće biti tako dobro...  Ah, vi muškarci, lovci i amazonci, :) ne možemo s vama, a ne možemo bez vas.

ken lee

Nadnevak sub - 07.06.2008 | Komentari > 4

Već sam išla pavati, al ne mogu zbog dviju stvari.

Obje ne valja prakticirati noću, a ja jesam.

Jesti krafne s nuttellom i misliti na dečka.

I tako ja žmirim i razmišljam kako imam takav super komad dečka sa sobom.. baš mi paše i karakterno i svakako drukčije.

Danas sam na testu u novinama, na temu Koji ste grčki bog, vidjela da je ispao Zeus. Iliti vođa i faca. :) Slatko mi je to jer on to često zaista i jest.

Obožavam što je pitomi autoritet i što ga ljudi slušaju. Baš ima stav... i kad nekoga rafinirano zafrkava i kad govori o nečemu što dobro zna. Volim što ga mogu pitati stvari kojima se bavi, a koje su mi nejasne. Volim što ima široke interese pa mi nikada s njime nije dosadno. Volim što voli knjige koliko i ja.. :) pa mu ih mogu poklanjati. Volim što voli putovati sa mnom. Volim taj tip doživljaja - leggero posvuda puneći baterije. Volim klizanja i rolanja zajedno... :) i odlaske u kino pa da me čuva kod strašnih prizora i ljubi kod onih nježnih...

Volim kada guštamo meksičke specijalitete, ali i kad nas dvoje gurmana ukrstimo kuhače pa smućkamo vlastitu finu papicu. Volim što me često grli i drži blizu sebe, tada se osjećam bezumno sretnom. :) Volim kako me ljubi, jer ljubi me tako nježno i strasno, želim da poljubaca nikad ne nestane. Volim kako me dodiruje, kako me mazi i kako dovodi do vrhunca prekrasnim sobom. Volim kako me drži na prsima dok diše sve polaganije i tone u san...

Volim što ga imam da ga mogu poljubiti za najljepše dobro jutro... još jedno naše jutro zajedno.

Sumnje u raju...

Nadnevak uto - 03.06.2008 | Komentari > 5

Ne znam što reći.
Sretna sam. Globalno sam sretna.
Vidimo se malo.
.. a opet najviše moguće s obzirom na okolnosti.
I dajemo najviše od sebe.
Veselimo se zajedničkom odlasku na more. Bit ćemo ponovo skupa na jedan dulji period. Lani sam se oduševljavala tom idejom, ispalo je najbolje moguće i dokazalo da funkcioniramo dobro zajedno.

Ove sam godine pak u laganoj nervozi...
Ne znam hoće li biti jednako čarobno.
Ili će mu moja neprestana prisutnost smetati.......

Nedavno smo poveli razgovor o tome kako bi htio vrijeme za sebe. U onim danima kada smo zajedno... A vidimo se tako malo. Meni malo... Ne mogu to shvatiti...

Ja sam doduše izuzetno društvena osoba, a njegovo mi društvo paše. I stoga nemam potrebe tražiti vremena za sebe, nije mi ovako ni dosadno ni naporno. Stoga, iako pokušavam, ne mogu dokučiti zašto je tomu tako. I onda se počnem brinuti jer sam takva. Analitičaska. :) I onda njega počnem daviti pitanjima, a on sam to više ne može slušati jer se razgovora i objašnjavanja naslušao...

Neki imaju problema u komunikaciji jer ne razgovaraju jedno s drugim. Mislim da je ovdje problem što razgovaram(o) i previše.. :) htjela bih svaki problem riješiti u začetku. Riješiti i vratiti ekvilibrij. No ponekad problem jednoga nije i problem drugome pa ne stignemo nikamo...

Znam da mu nije lako u nekim pogledima, znam da grunta neke stvari. Ponekad je zbog njih i nervozan.. a ja donedavno nisam znala razlog pa razbijah glavicu dok mi samoj nije sinulo. Sad smo si okej...

Ne znam zašto je ponekad teško doprijeti do srži njegovih briga...

Ako ni sa kim drugim, bar sa mnom može govoriti o svemu što mu je na duši...

Voljela bih da to zna.

Pacemaker za blog

Nadnevak sub - 01.03.2008 | Komentari > 9

Kvrapcu! Sad kad mi je blog na naslovnici, osjećam potrebu nešto napisat. Damn..! :D A baš mi je tako dobro krenulo s neaktivnošću.....

Što je novo? Ne baš mnogo. U sretnoj sam fazi... A ta faza traje već više od godinu i gotovo da ne vjerujem da je moguće pronaći otok tolike pozitive, dobrote i ljubavi. Pa ipak... štipljam se i još sam tu. I još je tu... :)

Naravno, svaka veza ima i nedoumica i nesigurnosti... ali mi je divno što mu mogu sve reći, a on će razumjeti. Ne bojim se reakcija... ne bojim se laži. Ne budim se sa strahovima, nego s lijepim slikama onoga što će biti.

Nadam se da će tako biti još dugo...

(eto zašto nisam pisala dugo! :D biste li vi našli vremena za prigovaranje na mome mjestu? :D

Pusa velika.... ako netko čita uopće.. )

as perfect as can be...

Nadnevak uto - 18.12.2007 | Komentari > 12

Mislim da bi trebao cijeniti što ima tolerantnu curu. Ponekad malo posesivnu, ali razumnu i dobroga srca

Cura voli što ga ima. Zna da je dobar i pun vrlina, da je kvalitetan i da ju voli. Cura katkad posumnja u sebe i u njih. Misli da griješi toliko da će ga udaljiti. Misli da neviđanje vodi onome što je već iskusila i što ju plaši... Boji se da ga ne izgubi.

Boji se zatim da ne pretjera u adoraciji...Da nađe mjeru. Cjeni ga, ali ga ne želi obožavati. A voli ga do kraja pameti...

solo tu...

Nadnevak uto - 27.11.2007 | Komentari > 6

Mauu, kako lijepooo! Veza s njim je prekrasna stvar... Postao je mazniji prema meni i daje mi se cijeli... grije me iznutra.
Dugo mi je trebalo da se opustim... potpuno. Da se ne dvoumim usprotiviti, da predložim svoje i tu barijeru još ponekad osjećam, ali je prevazilazim. Osim odrasle slike, ne bojim mu se pokazati i onu nježniju, a on tako dobro na nju reagira... Na svaki zagrljaj ustreperim. Volim ga...
Danas smo nakon nježnosti nagi zaspali pod dekicom... tako je dobro ležati na njemu. Znam da me voli i čuva, znam da sam njegovo sve...
On je moje sve i još malo više...

Sleep warm, sleep tight, when you turn off the light,
Sleep warm, sleep well, my love.
Rest your head on your pillow, what a lucky pillow,
Close to you, so close to you all night.
Sleep warm, sleep well, let dreams within you dwell,
Sweet dreams of me, my love.
Close your eyes now and kiss me, and whisper you miss me,
Sleep tight, sleep well, sleep warm.

Budalovi

Nadnevak čet - 22.11.2007 | Komentari > 3

Vidi, budalovi..., zagrlio me oko struka i prišapnuo.. stajali smo na obali Bundeka, noć, osam sati...

Unatoč prohladnoj noći, šetača nije bio mali broj... Nisam ih, iskreno, toliko očekivala. S vremenom ih je ostajalo sve manje i manje... samo jedan mladi par na jednoj od klupica i cika djece u daljini, iz parka.
Razmišljam kako je dobra ideja ovo bila...

Budalovi... u daljini, a mi, sami u gotovo posvemašnjoj tišini, na sredini drvenoga mosta.
Nagnuti nad pličinom koja spaja dva jezera, na toj razmeđi koja spaja i odvaja divlji svijet od pitomog, pritisnuta o fino smeđe drvo, grijana pufastom jaknom mog najdražeg, ljubila sam mu usne i tražila meku toplinu vrata.

Spustili smo se sa staze na plažu, osjećali šuškave oblutke pod nogama, približavali se spokojnoj površini jezera...
Kako smo se približili, tako su halapljive beštije mislile da smo ih došli hraniti pa su se njih dvadesetak sručile ispred nas... doklizale se u bešumnoj formaciji, elegantne i znatiželjne. Spustila sam se u čučanj pokraj Njega, on mi je stajao odmah zdesna i sigurno se negdje hihotao u sebi kada labudove dozivah k sebi kao mačiće. :)

Provela sam prekrasnu večer s njim... samo tri sata, doduše, ali više od toga nismo imali. Na kraju sam ga dovezla pred stanicu, zagrlili smo se u autiću i teško se, tako teško oprostili.
Gledala sam ga kako odlazi, kako odmiče, kako je to to... kako je to sve... i kako mi neće biti tu idućih tjedan dana... i upalila sam autić... tiho mu se prišuljala iza peta... a on se baš u tom trenutku okrenuo i lice mu se ozarilo :) ljube moj mali.. Posljednji, dugi poljubac kroz prozor, ruka u ruci koja polako klizi i odvaja se, osjećaj trenutne male velike sreće i osjećaj ukradenog trenutka ovom vremenu koje nas razdvaja.
Do idućeg petka ili subote... bit ćemo zajedno u srcu.

nešto što je bilo pa (me) prošlo...

Nadnevak sri - 14.11.2007 | Komentari > 3

Ne volim ju. Ne volim kad ju spomene, bez obzira na kontekst. Smeta mi kad mu se prikrpa da ju vozi, ne volim kad mu je prvi izbor za kavu. Sama ona i kad čavrljamo o bilo čemu, all good. Isključim sve navedeno i guštam se uz kavu kao s best frendicom. Fakat mogu isključiti sve...

I znam da ju glupo ne volim, što je glupo jezit se na exicu, ali mi svejedno katkad dođe da ju anuliram iz svoga života. Fućkaš znanje, neznanje je moć. :) Bilo mi je tako dobro dok nisam znala da su hodali...

Ogoljeno do srži, boli me što je davno rekao da ju još voli. Mrzim se ovakvu ljubomornu.

Smeta mi nadalje što će mu ona u subotu prva čestitati, prva biti uz njega... ali pustimo to, smetalo mi je i manje. :) voljela bih da nisu tako dobri prijatelji.. smeta mi što je u njegovu životu tako blizu. :(

Kako samo mnogo energije trošim da ga time ne pojedem...

nakon posljednjeg poljupca, kad se vrata zatvore i dan prestane

Nadnevak sub - 27.10.2007 | Komentari > 5

 

Moja ljubav...

Tako uživam kad ga vidim. Prvi poljubac me svu prožme... tako je predivno ljubiti ga. I utopiti se u njegovu mekom zagrljaju, utonuti u toplinu njegova vrata. Uživati u ponovnom susretu....

Noćas mi je bilo divno...
Stvorili smo vrijeme, mjesto i čaroliju samo za nas. Oke prema okama, usne pronašle njegove. Pričali smo pogledima. Jedan pogled... i jedno kimanje glavom jako su puno rekli. I jedan zagrljaj nakon...

Volim ga.

On je Sunce s kojim se budim i Mjesec koji me navečer pomiluje za laku noć. Čini me snažnijom kad zbog situacija pokleknem, tješi kad me boli i suosjeća kada sam tužna. Nasmijava me kao nitko na svijetu. Dobar je ko kruh... razumijemo se jer funkcioniramo na istoj razini. Volim ga slušati kako priča... Volim što me sluša. Što me osjeća. Volim što me ne guši... osjećam se tako slobodna i voljena u ovoj vezi. Tako sam sretna, sretna...

iz najdubljeg kutka sms škrinjice

Nadnevak pet - 12.10.2007 | Komentari > 7

Blue as a girl can be

Nadnevak ned - 23.09.2007 | Komentari > 11

Daydreaming about an angel

Nadnevak uto - 11.09.2007 | Komentari > 6

Volim i cijenim što u svojem dnevnom ritmu ima mjesta za nas. Uvijek... Volim što je busy. Volim vidjeti njegove uspjehe. Volim što može i želi svašta...


A kad dođe red na nas, sav je moj. Vikend je closed for business, opened for a love giving relationship. Tad smišljamo male romantične trenutke i kujemo kolosalne planove, živimo naš život, našu srećicu. :)

Ako sam u nešto sigurna, onda smo to nas dvoje. Ulijeva mi povjerenje i zagrljajem smiruje sve moje uzburkane duhove. Kada sam tužna, tužan je sa mnom... Želi biti dobar prema meni i ja to znam... i onda mi još jače postane žao što sam zaplakala.

Želim da je sretan sa mnom... Želim unositi samo smijeh i zagrljaje u njegov svijet. Želim mu biti rasterećenje i oslonac.
Želim ga gledati dok starimo, postajemo usporeni, naborani i dementni. I uz preglasan TV uzalud mozgamo tko je ta sijeda kreaturica u kauču do nas... :)

Volim januar...

Nadnevak čet - 06.09.2007 | Komentari > 6

Tražim inspiraciju, došla je kao naručena...

Have I told you lately that I love you
Have I told you there's no one else above you
Fill my life with gladness
Take away all my sadness
Ease my troubles, that's what you do...

Rod Stewart mi tiho guguće na zvučnike, a ja se sjećam jednog posebnog zagrljaja.
Zagrljaja prije prvog volim te, gibanja njegovih prsa dok sam ležala na njima.. sjećam se topline naših dodira i zamagljenih stakala kojima smo odijelili svijet od nas dvoje.
Samo nas dvoje...

i dalje, nas dvoje.
Pomisao koja me usrećuje svakoga jutra, svakog poljupca i svakog trena provedenog zajedno.

A summer to remember

Nadnevak pet - 10.08.2007 | Komentari > 7

My baby i ja...
Trenutno mi pava. Ja tipkam po netu, rješavam tekuće zaostatke zbog podužeg godišnjeg i uživam u pogledu na našu slikicu koju drži pokraj kompa...
Možda sam već dosadna s cukrenim tekstovima, ali ne mogu dovoljno opisati koliko mi je lijepo s njim i koliko uživam u svakom našem pogledu, dodiru, zagrljaju.
Nisam nikad bila tako sretna...
Najradije bih ga strpala u džep i vodila sa sobom na kraj svijeta pa natrag. :) Bubica moja...

Idem mu se sad pridružiti jer već mi fali nenormalno. :)

Čitamo se nekom drugom prilikom... ostajte mi dobri i zadovoljni.

all'amor mio

Nadnevak sri - 04.07.2007 | Komentari > 3

Tako mi je drago što ga imam... Daje mi snagu. Da ništa ne traje vječno, ništa što je teško i loše. Da ono što je važno bude trajalo i da je uz mene.

Volim ga više no što je ikako pristojno spomenuti... Stvarno ga volim.

Hvala ti što postojiš, ljubavi...

moj najdraži poklon u životu...

Nadnevak uto - 29.05.2007 | Komentari > 3

"Ti si sve što sam želio. Sve, sve, sve..." pogledao me nježno i duboko me sakrio u svoj zagrljaj. Pitanje je bilo voli li me... jer me nabrzaka ljubi u posljednje vrijeme. "Ludice...", nasmiješio mi se toplo i privio bliže k sebi. "Volim te tako puno, tako potpuno, tako beskrajno. Trebam te..." bile su njegove riječi. Uzvraćala sam mu jednakom mjerom, presretna...

Volim što mi je ova noć donijela otvaranje srca i toplinu... poljupce na kiši pod klobukom od njegova šuškavca... i pružene ruke iz dva automobila koja se rastaju. Do sutra...

Sutra smo opet mi. Sutra je mome zlatu rođendan... Sutra, naš prvi rođendan. Samo naš, sasvim poseban... Sutra ću mu kupiti "tortu" od njemu najdražih kolača i puhat ćemo svjećice. Zaželjet ćemo nešto... Sutra ću ga, nadam se, obradovati poklonom kojeg pamtim da želi. Sutra... ću učiniti da ne zaboravimo njegovu tridesetu... i da se veselimo i obradujemo. Za rođendan ću mu pokloniti osmijeh, pokloniti zagrljaj, pokloniti sebe... Sretan rođendan, ljubavi!

Moja srećica...

Nadnevak pon - 07.05.2007 | Komentari > 12

What dreams are made of...

Nadnevak sub - 05.05.2007 | Komentari > 2

... i ono neizrečeno

Nadnevak ned - 22.04.2007 | Komentari > 0

mi

Nadnevak sub - 14.04.2007 | Komentari > 4

Lijepo je s njim...

Čekam ga da opere čupicu na glavi i skroz mi je milo što sam mu blizu. Lijepo mi je u ovoj vezi... Pomalo shvaćam kako mi nikad prije nije ovako posebno bilo... ni sa kim.

Osjećaj traje i ne posustaje nakon prvog naleta... naprotiv, sve mi je jači i potpuniji. Sve mi je on bitniji...

 I bitno mi je dijeliti doživljaje, osmijehe i zagrljaje: sjedala na hokejaškoj tekmi, poljupce ispred fontane koja ode na spavanje kad joj se publika približi, jastuk i poljubac prije spavanja.

I sve je tako lako otkad smo zajedno... nevjerojatno lako, bez potrebe za nekim dokazivanjima, bez drama. samo užitak... koji traje. i trajat će...

Have I told you lately...

Nadnevak | Komentari > 13

The time of my life

Nadnevak čet - 15.02.2007 | Komentari > 7

Oki doki, prepiska je bila zanimljiva, al svakog neregistriranog gosta tri dana dosta.

No eto, da. :) baj baj bejbi, whoever you are...

Za nove tekstove sada nemam vremena, a i možda bolje... :) znači da mi je live i više nego lijepo, a s obzirom na ovaj koncept zapisivanja, kad se vratim, neće trebat skidat prašinu i rumenit mu obraščiće.

Stoga ovog trena samo notice... sve u najboljem redu and having the time of my life...

Moje mače malo

Nadnevak sri - 31.01.2007 | Komentari > 19

Nisam nikada... nikada, nikada u životu bila ovako i ovoliko sretna.

Zaljubljena sam, vesela, prpošna i ispunjena srca i duše. Svaki mi je dan osunčan, a vremenska prognoza mi radi niz dlaku. :D

On je moje malo mače... Nježan je prema meni, dobar kao kruh upravo izvađen iz pećnice, beskrajno zabavan smiješan i neopterećen, spreman na svakakve ludorije i hobije koje nam padnu na pamet i doslovno je lud za mnom... upravo onako nekako kako se i ja osjećam prema njemu.

Što je najdivnije, sve ide tako polako, no ujedno i plako naprijed, upoznajem ga dan za danom sve više, dajem mu se svakoga dana još i još malo... i uživamo iskreno u svakom trenutku zajedno... onom fizičkom, onom telefonskom ili onom misaonom, jer su nam misli isprepletene i kad smo naizgled daleko.

Nismo blizu.

Osim srcima.

Ali i to je i više nego dovoljno da me usrećuje, sasvim potpuno da se osjećam posebnom i sasvim dostatno da sve dobije smisao...

Uživam u njemu. Uživa u meni...

Mislim da je on najljepše što mi se dogodilo...

The vibe...

Nadnevak uto - 16.01.2007 | Komentari > 8

Volim.

I on voli mene, ludim od sreće.

Kad mi dođe porukica, zahihoćem se zajedno s njome. Razvučem osmijeh od uha do uha i počnem skakati po sobi ko trinaestogodišnjakinja. Uh, tako mi uljepšava dane! :)

Nevjerojatno se brzo zaljubim. U njega sam se zaljubila sasvim slučajno i neprimjetno... Ni sanjala nisam da bi mi bio toliko drag, a jest mi drag. Uh, tako drag...

Imam želju, nesavladivu želju da ga dodirnem. I da ga zagrlim, jako jako. I jedva čekam tren kad ću to moći učiniti... i opet, i opet.. i kad ću moći u njegovu zagrljaju usnuti cijelu noć...

A merry-go-round of love and doubt

Nadnevak uto - 09.01.2007 | Komentari > 13

Grozno...

Ne, fakat sam nemoguća.
Sviđa mi se opet jedan dečko...
Grrr.
Ma ljuta sam na sebe...

Tipkam se s tim dragim dečkom i sve u glavi mislim: Medo, Medo, Medo... misli na Medu!
Pa ga vizualiziram. Medu.
A onda mi on nešto kaže, nešto mi lijepo pusti kroz prste... i puf.
Sva sam pufasta...
Zaljubljena.

Koliko god volim taj osjećaj ljubavi, toliko ga me je strah... jer poznajem sebe.

Ful se lijepo osjećam s njim. Novim... I jako se bojim prepustiti se jer to nije dobro, nije fer. Nije dobro... I bojim ga se staviti u Tag pod petu priču - jer bi to značilo moju popustljivost, posustalost i neodlučnost.

Uh, ne znam zašto mi se to stalno događa...

>